- 1 -

Broj: Ppž-8653/2021

              REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

   Zagreb

Broj: Ppž-8653/2021

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog K.K., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 41/77., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenog K.K., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 63. Pp-117/2021 od 7. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,

      p r e s u d i o  j e

1.                  Odbija se kao neosnovana okrivljenog K.K. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

2.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni K.K. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom okrivljeni K.K. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 750,00 kuna, a što je protuvrijednost od 198,93 DEM-a i koji je upozoren da ako u roku mjesec dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni Krešimir Kranjac je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

2.               Okrivljeni Krešimir Kranjac pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći u bitnom da se prvostupanjska presuda temelji na iskazu svjedoka koji je bivši djelatnik tvrtke SR d.o.o. koja je u vlasništvu okrivljenika, a koji je svjedok dobio otkaz iz navedene firme i svoje nezadovoljstvo izrazio na način da je lažno svjedočio protiv okrivljenika i čiji iskaz okrivljenik osporava.
3.               Žalba nije osnovana.

4.               Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je Sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.               Naime, razmatrajući žalbene navode da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nisu pravilno utvrđene relevantne činjenice i da se temelji na lažnom iskazu svjedoka, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u granicama objektivnog identiteta optužbe, te u tijeku glavne rasprave ispitao okrivljenika kao i svjedoka optužbe oštećenog M.Ž. te svjedoka obrane F.V. te pročitao prekršajnu evidenciju koja se vodi kod nadležnog ministarstva za poslove pravosuđa, a koje je dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud. Prvostupanjski sud sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva, a sukladno kojima je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je prihvatio iskaze na raspravi ispitanih svjedoka optužbe i obrane koji su u odnosu na dinamiku inkriminiranog događaja sadržajno povezani i koje je ocijenio kao životne i uvjerljive te podudarne u odnosu na odlučne činjenice, te je isto tako iznio jasne razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok žalbeni navodi okrivljenika uopće ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza i na koje je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

6.               Nadalje, razmatrajući povodom žalbe okrivljenika pobijanu presudu sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna kao blaže propisna kazne za navedeni prekršaj koja je izrečena u iznosu od 750,00 kuna koja je razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, te je cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a po ocjeni ovog Suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja, te zakonskoj svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, a kojom će se stoga ostvariti specijalna i generalna prevencija.

7.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je Sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

8.               Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. rujna 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.