1

Gž-610/2020-4

            

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

              Karlovac 

                                                                                                                                            Gž-610/2020-4

 

 

                            U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                           P R E S U D A

                                                                          I

                                                    R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Alenke Laptalo članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. S. iz S.,  OIB …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz S., protiv tuženice Z. U. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku N. D., odvjetniku iz I.-G., radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku od  15. studenog 2019., broj P-287/2018-26, na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.

 

 

                                                          p r e s u d i o  j e

 

 

              I Prihvaća se djelomično žalba tužitelja, te se presuda Općinskog suda u Sisku od  15. studenog 2019., broj P-287/2018-26 djelomično preinačava i sudi:

 

              Nalaže se tuženici Z. U. iz Z., OIB …, izdati tužitelju N. S. iz S., OIB …, valjanu tabularnu ispravu za prijenos vlasništva sa imena tuženice na ime i vlasništvo tužitelja u roku od 15 dana, a koju će u slučaju ne izdavanja zamijeniti ova presuda.

 

              II Odbija se djelomično žalba tužitelja te se u preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Sisku od 15. studenog 2019., broj P-287/2018-26  potvrđuje.

 

              III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Prihvaća se žalba tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Sisku od  15. studenog 2019., broj P-287/2018-26 preinačava i rješava:

 

              Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom Općinskog suda u Sisku od 15. studenog 2019., broj P-287/2018-26, odbijen je točkom I.,  tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je tužitelj N. S. iz S., OIB …, stekao pravo vlasništva nekretnine koja se nalazi upisana u zk. ul. 5128 k.o. S. S., suvlasnički dio 52/1117 etažno vlasništvo (E-13) dijela čestice broj 1601/2 zgrada mješovite uporabe od 347 m2, garaža od 141 m2, dvorište od 288 m2 s kojim je povezano pravo vlasništva na stan broj 10 (4), (ulaz kbr. 10/b) dvosobni stan u drugom katu u stubištu desno, koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, lođe, pomoćnih prostorija u površini od 51,35 m2 i ostave u prizemlju broj 4 od 2,50 m2,, a koja se nalazi na čkbr. 1601/2, broj D.L. 80 dvorište Lj. G. od 288 m2, zgrada mješovite uporabe Lj. G. od 347 m2, garaža Lj. G. od 141 m2, a što je tužena Z. U. iz Z., OIB …, dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za prijenos vlasništva sa imena tužene na ime i vlasništvo  tužitelja, a koju će u slučaju ne izdavanja zamijeniti ova presuda kao i naknaditi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana pravomoćnosti presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.", a točkom  II., nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn.

 

              2. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 300.000,00 kn.

 

              3. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je pravovremeno izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

U odnosu na rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 300.000,00 kn, navodi da predmetni stan ne vrijedi toliko, da tužitelju nije dana mogućnost da se očituje na utvrđenu vrijednost i eventualno predloži vještačenje radi utvrđenja vrijednosti stana - predmeta spora, koju da je prvostupanjski sud samoinicijativno odredio, pa predlaže žalbu prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

U odnosu na pobijanu presudu tužitelj navodi  da je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na stjecanje prava vlasništva jer da je on u svim radnjama vezanim za stan bio opunomoćenik svoje majke K. S., a koje obrazloženje da je u suprotnosti sa stavom zauzetim u presudi broj P-368/17 u kojemu je K. S. odbijena sa tužbenim zahtjevom da se utvrdi vlasnicom, kao i  sa zahtjevom za isplatu iznosa od 40.000,00 EUR jer da je stvarni kupac upravo tužitelj. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti a pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu troškova postupak i ove žalbe,  odnosno, u protivnom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              5. Žalba tužitelja je osnovana u odnosu na rješenje.

 

              6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana u odnosu na presudu.

 

              6.1. Ispitujući prvostupanjsku odluku kojom je utvrđena vrijednost predmeta spora, ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno primijenjene odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. – nastavno ZPP- članak 35. i članak 40.).

 

              6.2. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora od 9.000,00 kn, a kojoj naznačenoj vrijednosti je tuženik u odgovoru na tužbu prigovarao. Dalje proizlazi da je prvostupanjski sud, obzirom tužitelj tvrdi da je predmetni stan kupio za iznos od 40.000,00 EUR, utvrdio da je ekvivalent u domaćoj valuti iznos od 300.000,00 kn, te da je uostalom prilikom obračunavanja troškova i sam tužitelj kao osnovu na obračun pruženih odvjetničkih radnju naveo vrijednost predmeta spora 300.000,00 kn.

 

              6.3. Prema odredbama ZPP-a, članak 40. stavak 3., budući je u ovom postupku nesporno da je tužitelj vrijednost predmeta spora naznačio prenisko, sud je obzirom na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu trebao provjeriti  točnost naznačene vrijednosti i rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost spora.

Prema stavku 5. članka  40. ZPP-a, budući prvostupanjski sud nije utvrdio vrijednost predmeta spora na način određen ovim člankom najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

 

              6.4. Stoga je žalba tužitelja u odnosu na rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora osnovana, pa je na temelju članka  380. ZPP-a,  rješenje Općinskog suda u Sisku od  15. studenog 2019., broj P-287/2018-26 kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora od 300.000,00 kn, preinačeno i utvrđena vrijednost premeta spora prema odredbi članka 40. stavak 5. ZPP-a.

 

              7.  Žalba tužitelja je djelomično osnovana u odnosu na pobijanu presudu  iz žalbenih razloga na koje u žalbi upućuje tužitelj. Iako u žalbi tužitelj ne navodi direktno odredbu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, sadržajno nespornim proizlazi da upućuje na navedenu povredu odredaba ZPP-a, da pobijana presuda  ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da  o odlučnim činjenicama postoji proturječnost  između onoga što se u razlozima presude navodi i stanja spisa.

 

              7.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj na ročištu 11. listopda 2018. predlagao izvršiti uvid u spis predmeta broj P-368/2017, presudu iz koje proizlazi da je tužitelj u cijelosti isplatio cijenu stana, te da je ustvari on stvarni kupac stana budući je kao takav i potpisao sve predugovore, kao i potvrde o predaji isplata na ime ugovorene cijene u predugovorima, pa je odbio tužbeni zahtjev K. S., i prvostupanjski sud je u dokaznom postupku i izvršio uvid u navedeni predmet.

 

              7.2. Nadalje iz provedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj suprugu tuženice S. U. doista isplatio novac prema potpisanim potvrdama, i da ta činjenica nije sporna, ali pogrešno zaključuje da za to nije imao ovlaštenje.

Naime, iz Predugovora  Ugovoru o prodaji nekretnine – Dodatak 1 od 5. listopada 2015. (list prvostupanjskog spisa 66),  odredbom članka 4., utvrđeno je nespornim da je „kupac“ isplatio polovinu iznosa kupoprodajne cijene, a čiji primitak prodavatelj- tuženica potvrđuje potpisom ugovora, te da će ostatak duga od 20.000,00 EUR, isplatiti do kraja prosinca 2015.

 

              7.3. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi unatoč stavu da tužitelj nema osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnom stanu, jer da ugovor nije sklopljen između njega i tuženice (list 4 presude odlomak 4) u   predzadnjem odlomku na strani 4., presude tužitelju priznaje status kupca s kojim je tuženica sklopila predugovor; „jer da je mogao tražiti sklapanje  glavnog ugovora, odnosno naknadu štete na temelju članka  248. Zakona o obveznim odnosima.“.

 

              7.4. Navedeni ugovor je potpisan po tuženici kao prodavateljici, tužitelju kao kupcu i suprugu tuženice kao sudioniku pravnog posla. Iz priložene potvrde na listu 69 prvostupanjskog spisa od 1. prosinca 2015., proizlazi da je tužitelj suprugu tuženice predao i daljnji iznos od 10.000,00 EUR, na ime kupoprodajne cijene stana, dakle nakon potpisa navedenog ugovora.

 

              7.5. Iako se u uvodu navedenog Predugovora kao kupac navodi K. S. (majka tužitelja) zastupana po N. S. – tužitelju, činjenica je, da je tužitelj označen u ugovoru kao kupac i da je  u tom svojstvu potpisao ugovor, pa iz ove činjenice proizlazi da je tužitelj stranka kupoprodajnog ugovora, i kada se uz to ima u vidu činjenica da je isplatio kupoprodajnu cijenu suprugu tuženice, jasno je da je tužitelj ugovorna strana kupoprodajnog ugovora.

 

              8. Iz stanja spisa nespornim proizlazi da su tužitelj i tuženica sklopili  Predugovor Ugovoru o prodaji nekretnine – Dodatak 1, 5. listopada 2015., o kupnji nekretnine - stana  koji se nalazi upisan u zk.ul. 5128 k.o. S. S. i koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, lođe, pomoćnih prostorija u površini od 51,35 m2 i ostave u prizemlju broj 4 od 2,50 m2,  i nalazi se u  zgradi mješovite uporabe u S..

 

              9. Navedeni predugovor sadrži sve elemente ugovora, odnosno informacije o predmetu kupoprodaje:

              - vrsta nekretnine, njena cijena, katastarska općina, broj čestice i broj zemljišnoknjižnog uloška, opis nekretnine, 

              - izjava od strane prodavatelja (ovdje tuženice) da je on vlasnik predmetne nekretnine i da ista nije opterećena uknjiženim ili neuknjiženim teretima niti pravima u korist trećih osoba kojima se osporava, ograničava ili umanjuje kupčevo pravo,

              -  kupoprodajna cijena,

              -  datum i način isplate kupoprodajne cijene,

              - iznos kapare,

              -  izjavu prodavatelja (tuženice) o visini isplaćene kapare i datumu isplate (članak 4. Ugovora),

              -  izjavu o preuzimanju obveze plaćanja poreza na promet nekretnina od strane kupca ili prodavatelja (u ovom slučaju kupca - tužitelj),

              - datum predaje nekretnine u posjed kupca (u konkretnim slučaju u članku 6. Predugovora od 5. listopada 2015. navedeno je da je  kupac u posjedu predmetnog stana od  rujna 2014.),

              - ugovorne strane su se suglasile o bitnim sastojcima ugovora, te je prema članku 247. Zakona o obveznim odnosima, ugovor sklopljen.

              10. Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza poslije sklopiti glavni ugovor, ali budući je u ovom slučaju glavni ugovor već sklopljen i ima sve značajke ugovora o kupoprodaji, tužitelj i tuženica su 5. listopada 2015., sklopili glavi ugovor.

 

              11. Dakle, predmetni predugovor sadrži elemente glavnog ugovora o kupoprodaji (članak 376. i članak 377. ZPP-a), i ovjeren je kod javnog bilježnika, te  je nesporno da je i ispunjen, kako od strane tužitelja isplatom ugovorene kupoprodajne cijene, tako i od strane tuženice predajom u posjed, stoga ostaje samo izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva na ime tužitelja.

 

              12. Da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu prvostupanjski sud je utvrdio nespornim na temelju priloženih potvrda, kao i iz pravomoćne presude predmeta prvostupanjskog suda broj P-368/2017, iz koje proizlazi da je tužitelj u cijelosti isplatio cijenu stana, te da je ustvari on stvarni  kupac stana kojeg je i u posjedu, pa je tuženica dužna tužitelju izdati tabularnu ispravu za prijenos vlasništva sa imena tuženice na ime i vlasništvo tužitelja, te je na temelju članka 373.a. ZPP-a,  prvostupanjska presuda djelomično preinačena u odnosu na obvezu tuženice za izdavanje tabularne isprave za prijenos vlasništva, a u odnosu na utvrđenje vlasništva, na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tužitelja je odbijana i u tome dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

 

              13.  Odluka o  troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. u svezi s člankom 154. stavak 4. ZPP-a.

 

U Karlovcu 8. rujna 2021.

 

                                                                                                                             Predsjednica vijeća

                                                                                                                                 Vinka Vrančić, v.r.