1                              Broj: Ppž-7658/2021

Broj: Ppž-7658/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V.J., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog V.J., podnijete protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: 72. Pp J-626/2020 od 11. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,

      p r e s u d i o   j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog V.J. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni V.J. oslobađa se obveze naknaditi troškove žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni V.J. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000.00 kuna i koji je upozoren da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni V.J. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Okrivljeni V.J. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da ne postoje dokazi da je okrivljenik počinio prekršaj, da ga neosnovano tereti njegova nećakinja koja je dala iskaz pod utjecajem njezinog oca koji je izgubio kazneni postupak pred Općinskom sudom u Novom Zagrebu posl.broj K-183/17 i daka je lažno svjedočila T.K.J., da okrivljenik ima 79 godina i unuke o kojima brine, da je policijski zapisnik o izjavi T.K.J. neistinit, da nije istinito konstatirano suočenje i da je okrivljenik gledao sud zbog pristojnosti i poštovanja, da nije ranije kažnjavan, da ne prihvaća kaznu i da se osuđujuća presuda ne može temeljiti na suočenju, da nikoga nije vrijeđa te da nema novaca niti znanja o pravu pa predlaže da ga Visoki prekršajni sud oslobodi optužbe.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani.

4. Razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te je na glavnoj raspravi održanoj dana 1. prosinca 2020. godine, ispitao okrivljenika dok je u nastavku glavne rasprave dana 9. lipnja 2021. godine u nazočnosti okrivljenika zakonito i pravilno ispitao T.K.J. te proveo suočenje i pročitao druge dokaze. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza koje je cijenio kao posebno i u međusobnoj povezanosti, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, nesporno utvrdio da je okrivljenik svojim radnjama ostvario sva obilježja zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vidu psihičkog nasilja sa posljedicom uznemirivanja žrtve nasilja i povrede dostojanstava, a o čemu je dao na zakonu osnovane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a iz kojih nesporno proizlazi kako je okrivljenik u inkriminirao vrijeme zbog nesuglasica izgovorio pogrdne riječi kojima je povrijedio dostojanstvo nećakinje i time počinio psihičko nasilje. Prvostupanjski sud je prihvatio kao istinit iskaz žrtve nasilja u obitelji T.K.J. budući je isti bio konzistentan i time uvjerljiv, dok je obranu okrivljenika ocijenio neuvjerljivijom navodeći kako je ista usmjerena na izbjegavanje odgovornosti i koja je u suprotnosti sa drugim provedenim dokazima, a što se očitovalo i u samom suočenju između okrivljenika i svjedokinje na sudu. Stoga je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice, a na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava, te je pri tome omogućio okrivljeniku da se očituje o dokazima koji ga terete te da se sa istim suoči poštujući time na opisani način pravo okrivljenika na konfrontaciju što je zajamčeno odredbom članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Nadalje prvostupanjski sud je povodom žalbe okrivljenika ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u najnižem iznosu od 2.000,00 kuna te je pri tome pravilno cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika kao i težinu počinjenog prekršaja, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja kojom će se ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

6. S obzirom na žalbene navode žalitelja te njegova osobna svojstva i utvrđeno imovinsko stanje uzimajući u obzir složenost drugostupanjskog postupka, ovaj sud je odlučujući o žalbi,  na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelja oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova žalbenog postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. rujna 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.