Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1231/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. d.o.o. iz R., kojeg zastupa opunomoćenik A. I., odvjetnik u R., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Rijeka, R., radi isplate primjerene naknade, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela točke II. rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3UsI-1611/20-6 od 10. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1611/2020-6 od 10. veljače 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00kn u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja suda.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 3.125,00kn.
Obrazloženje
1. Navedenim rješenjem Upravnog suda u Rijeci riješeno je pod točkom I. izreke da se obustavlja upravni spor, a točkom II. izreke se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00kn u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja suda, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 12.500,00kn odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
2. Tuženik je podnio žalbu protiv točke II. rješenja u dijelu kojim mu je naloženo da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00kn zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se o podnesenom zahtjevu za mjeru potpora očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID -19 krizom za listopad-prosinac ne provodi upravni postupak i samim time se ne donosi odgovarajući akt kojim se odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja. Ističe kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, tada Upravni sud Republike Hrvatske) u svojoj odluci poslovni broj Us-9487/2000 od 8. veljače 2001. zauzeo pravno stajalište da obavijest Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o negativnoj ocjeni zahtjeva za sufinanciranje zapošljavanja nije upravni akt. Ističe da se ne radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku pa samim time odluka koja je donesena u predmetu koji nema svojstvo upravne stvari ne ulazi u okvire predmeta upravnog spora, a u kontekstu odredbe članka 3. Zakona o upravnim sporovima. Nadalje ističe da je zaprimio tužbu na odgovor dana 1. veljače 2021., a da je zahtjev pozitivno ocijenjen 8.siječnja 2021. te da nije ocijenio pozitivnim zahtjev jer je tužitelj podnio tužbu nego zašto što su se u međuvremenu ispunile pretpostavke za pozitivnu ocjenu zahtjeva. Tužitelj prema vlastitom priznanju nije na vrijeme o tome obavijestio svog opunomoćenika. Mišljenja je kako zbog tužiteljevog propusta nije dužan snositi troškove upravnog spora. Ističe da sukladno članku 79. stavku 5. Zakona o upravnom sporovima stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama.
Predlaže da se poništi rješenje u pobijanom dijelu te odbije zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova u cijelosti.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu u kojem je osporeno žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud nepravilno tužitelju priznao pravo na naknadu troška spora sastava tužbe, pozivom na odredbu članka 79. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS).
5. Navedenom zakonskom odredbom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
6. Predmetni upravni spor pokrenut je tužbom od 28. prosinca 2020. radi ocjene zakonitosti postupanja javnopravnog tijela u vezi članka 3. stavka 1. točke 2. ZUS-a u vezi podnesenog zahtjeva za mjeru potpora očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID -19 krizom za listopad-prosinac 2020.
7. Prvostupanjski sud navodi da je rješenjem od 26. siječnja 2021. tužba s prilozima dostavljena tuženiku na odgovor, nakon čega je 9. veljače 2021. zaprimljen podnesak tužitelja kojim povlači tužbu iz razloga što je tuženik nakon podnošenja predmetne tužbe sudu pozitivno ocijenio tužiteljev zahtjev, slijedom čega je tužitelj predložio obustavu upravnog spora.
8. Prvostupanjski sud zaključuje da je u ovom slučaju tužitelj povukao tužbu jer je udovoljeno tužbenom zahtjevu te je na temelju članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a obustavio upravni spor i naložio tuženiku da tužitelju sukladno članku 79. ZUS-a naknadi trošak sastava tužbe u iznosu od 3.125,00 kuna u koji iznos je uračunat trošak pdv-a sukladno Tarifnom broju 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) dok je u preostalom dijelu do iznosa od 12.500,00 kuna odbio zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
9. Odredbom članka 3. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
10. Odredbom članka 30. stavkom 1. točkom 7. ZUS-a propisano je da će Sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
11. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09.) upravnom stvari se smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
12. Mjere potpora očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID -19 krizom su mjere za zadržavanje radnika u djelatnostima kojima je zbog posebnih okolnosti narušena gospodarska aktivnost, a kojima su propisani uvjeti pod kojima se određenom poslodavcu dodjeljuju sredstva. U postupku odlučivanja o zahtjevu za mjeru potpora očuvanja radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19 krizom se prilikom obrade zahtjeva ne vodi upravni postupak niti se rješava o pravu, obvezi ili pravnim interesima podnositelja zahtjeva te stoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 2. stavka 1. ZUP-a jer se ne radi o upravnoj stvari sukladno kojima ocjena zakonitosti postupanja tuženika u povodu takvog zahtjeva mogla biti predmetom upravnog spora u smislu odredbe članka 3. stavka 1. ZUS-a o zakonitosti kojeg bi odlučivao Sud u upravnom sporu.
13. Pravno shvaćanje prema kojem tužitelj ima pravo na naknadu troškova upravnog spora ako je upravni spor obustavljen nakon što je tuženik u tijeku spora postupio prema tužbenom zahtjevu, dolazi u obzir samo u situaciji kada se radi o upravnoj stvari, a što nije predmetni slučaj.
14. Slijedom navedenog pogrešno je postupio prvostupanjski sud kada je udovoljio zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava tužbe budući se ne radi o upravnoj stvari niti se u tom smislu o uspjehu u sporu slijedom čega je trebalo stoga žalbu tuženika uvažiti temeljem članka 74. stavka 2. u vezi članka 67. stavkom 3. ZUS-a i poništiti točku II. izreke osporenog rješenja u tom dijelu kako je to navedeno u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 8. rujna 2021.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Mirjana Juričić, v.r.