Poslovni broj: 89 Pž-1812/2022-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 7 Pž-5888/2019-6

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. Z. O., OIB ..., Z., protiv tuženika H. U. Z. O., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. i J. iz R., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-540/2019 od 19. srpnja 2019., 8. rujna

2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-540/2019 od 19. srpnja 2019. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 872,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2016. do isplate.

 

II Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-540/2019 od 19. srpnja 2019. u preostalom dijelu i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.578,95 kn (dvijetisućepetsto- sedamdesetosam kuna i devedesetpet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.451,38 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2016. do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio visinu tužbenog zahtjeva pa tužitelj, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, nije bio dužan predložiti provođenje knjigovodstveno – financijskog vještačenja. Drugostupanjski sud je vratio predmet na ponovan postupak zbog spornog pravnog pitanja – prigovora zastare, a o kojem je prvostupanjski sud trebao riješiti primjenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Zbog toga smatra da zaključak suda da je tužitelj bio dužan predložiti vještačenje radi utvrđenja odlučnih činjenica proturječi podacima u spisu, a zbog čega pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju osnovano žalitelj upire u žalbi jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Predmetni spor je spor male vrijednosti, pa se sukladno čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava takav spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga ovaj sud nije ispitivao činjenično stanje u predmetnom sporu.

 

7. Iz spisa proizlazi da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-757/2017 od 25. veljače 2019. ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1431/2015 od 15. studenog 2016. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s uputom prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku ispita osnovanost istaknutog prigovora zastare utužene tražbine zakonskih zateznih kamata (uglavničenih) primjenom trogodišnjeg roka propisanog odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), a imajući u vidu da je glavnica u cijelosti podmirena prije utuženja 25. veljače 2015. pa tražbina kamata kao povremeno potraživanje zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog (dnevnog) davanja.

 

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud zauzima stajalište da u konkretnom slučaju nije moguće sa sigurnošću ocijeniti osnovanost prigovora zastare utuženih kamata jer tužitelj nije predložio financijsko – knjigovodstveno vještačenje, slijedom čega nije bilo moguće utvrditi odlučne činjenice, a imajući u vidu da sud ne

 

 

raspolaže stručnim znanjem. Takav zaključak prvostupanjskog suda proturječi ispravama u spisu, a osobito navodima stranaka iz kojih proizlazi da tuženik ne spori obračun kamata (visinu tužbenog zahtjeva), kao i okolnosti da spisu prileže obračuni kamata na svaki iznos koji je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama radi liječenja svog osiguranika (str. 10. – 14. i od 68. – 79. spisa), a iz kojih je i bez stručnog znanja bilo moguće utvrditi koji dio utuženih (uglavničenih) kamata je zastario prije pokretanja ovog postupka. Stoga je ovaj sud, koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl.

373.a ZPP-a, otklonio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

11. ZPP-a koju je donoseći pobijanu presudu počinio prvostupanjski sud jer odlučne činjenice između stranaka nisu niti bile sporne.

 

9. Odredbom čl. 226. st. 1. ZOO-a je propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

 

10. Uzimajući u obzir da je ovaj parnični postupak pokrenut tužbom podnesenom prvostupanjskom sudu 9. lipnja 2015., to je trebalo zaključiti da su sve tražbine zakonskih zateznih kamata koje su dospijevale dnevno na pojedine iznose glavnice zaključno do 9. lipnja 2012. godine zastarjele. Stoga je za potrebe ocjene osnovanosti istaknutog prigovora zastare bilo potrebno utvrditi na temelju sadržaja obračuna kamata na str. 68. – 79. spisa koliko iznose kamate koje su dojele prije tog datuma i koje su stoga zastarjele, odnosno koliko iznose kamate koje su dospijevale u razdoblju od 9. lipnja 2012. do dana podnošenja tužbe radi njihove isplate, a koje nisu zastarjele. U odnosu na kamate dospjele tijekom mjeseca lipnja 2012., koje su u obračunu iskazane u zbroju za cijeli mjesec (a ne za svaki pojedinačni dan), ovaj sud je primjenom odredbe čl. 223.a ZPP-a obračunao koliki dio tako obračunatih kamata se odnosi na razmjerni dio mjeseca lipnja za koji je zaključio da bi bile u zastari (1/3 mjeseca lipnja), a koliki dio na preostali razmjerni dio mjeseca lipnja 2012. godine (2/3) za koji je zaključio da kamate ne bi bile u zastari, a imajući u vidu da se ovaj postupak vodi radi naplate tražbine u iznosu manjem od 50.000,00 kn, dakle da se radi o sporu male vrijednosti.

 

11. Iz obračuna zateznih kamata proizlazi sljedeće:

- da zbroj zateznih kamata koje su dospijevale na glavnicu u iznosu od 7.573,02 kn do 9. lipnja 2012. iznosi 837,93 kn, dok zbroj kamata koje su dospijevale od 10. lipnja 2012. do 25. veljače 2015. iznosi 2.463,40 kn,

- da zbroj zateznih kamata koje su dospijevale na glavnicu u iznosu od 74,46 kn do 9. lipnja 2012. iznosi 7,77 kn, dok zbroj kamata koje su dospijevale od 10. lipnja 2012. do 25. veljače 2015. iznosi 24,00 kn,

- da zbroj zateznih kamata koje su dospijevale na glavnicu u iznosu od 99,82 kn do 9. lipnja 2012. iznosi 10,40 kn, dok zbroj kamata koje su dospijevale od 10. lipnja 2012. do 25. veljače 2015. iznosi 32,46 kn,

- da zbroj zateznih kamata koje su dospijevale na glavnicu u iznosu od 42,71 kn do 9. lipnja 2012. iznosi 4,27 kn, dok zbroj kamata koje su dospijevale od 10. lipnja 2012. do 25. veljače 2015. iznosi 13,93 kn,

 

- da zbroj zateznih kamata koje su dospijevale na glavnicu u iznosu od 21,54 kn do 9. lipnja 2012. iznosi 1,93 kn, dok zbroj kamata koje su dospijevale od 10. lipnja 2012. do 25. veljače 2015. iznosi 7,00 kn,

- da zbroj zateznih kamata koje su dospijevale na glavnicu u iznosu od 95,70 kn do 9. lipnja 2012. iznosi 8,41 kn, dok zbroj kamata koje su dospijevale od 10. lipnja 2012. do 25. veljače 2015. iznosi 31,16 kn,

- da zbroj zateznih kamata koje su dospijevale na glavnicu u iznosu od 21,54 kn do 9. lipnja 2012. iznosi 1,93 kn, dok zbroj kamata koje su dospijevale od 10. lipnja 2012. do 25. veljače 2015. iznosi 7,00 kn.

 

12. Iz navedenog proizlazi da bi bile u zastari zatezne kamate u ukupnom iznosu od 872,43 kn, dok zatezne kamate u iznosu od 2.578,95 kn ne bi bile u zastari jer od njihova dospijeća do pokretanja ovog postupka nije protekao zakonom propisani trogodišnji zastarni rok. Tužitelj na dosuđeni iznos glavnice ima pravo na procesne kamate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu sudu (čl. 31. st. 2. ZOO-a), odnosno od 9. lipnja 2015. Međutim, kako je tužitelj zahtijevao isplatu procesnih kamata od 28. siječnja 2016., to je tužitelju dosuđeno kako je zahtijevao, dakle u granicama tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

 

13. Neovisno o tome što je tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava dosuđen određeni iznos glavnice, ovaj sud nije odlučivao ovom odlukom o troškovima postupka jer je odluka o troškovima sadržana u dopunskom rješenju prvostupanjskog suda od 6. srpnja 2021. koje u trenutku donošenja ove odluke nije postalo pravomoćno.

 

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. i 373.a ZPP-a odlučio kao u izreci.

 

Zagreb, 8. rujna 2021.

 

Sudac

Ružica Omazić,v.r.