Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Revr 130/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz R., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i B. M. u R., protiv tuženika Općina V., V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. K. d.o.o. u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-685/2016-2 od 15. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2032/14-24 od 2. rujna 2016., u sjednici održanoj 8. rujna 2021.,
r i j e š i o j e:
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
Nalaže se tuženiku OPĆINA V., V., OIB: ..., da tužiteljici D. M. iz R., OIB: ..., s naslova manje isplaćene bruto plaće za razdoblje od 01. siječnja 2013. godine do zaključno 31. kolovoza 2013. godine, isplati iznos od 77.189,82 kn zajedno za zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, dok u slučaju promjene stope zateznih kamata, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) primjenom uvećane eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a koje teku:
- na iznos od 9.252,65 kn počev od 16. veljače 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 9.252,65 kn počev od 16. ožujka 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 9.252,65 kn počev od 16. travnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 9.252,65 kn počev od 16. svibnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 9.252,65 kn počev od 16. lipnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 9.252,65 kn počev od 16. srpnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 9.252,65 kn počev od 16. kolovoza 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 9.252,65 kn počev od 16. rujna 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 3.168,62 kn počev od 12. travnja 2014. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku OPĆINA V., V., OIB: ..., da tužiteljici D. M. iz R., OIB: ..., isplati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počev od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi od 12% godišnje, dok u slučaju promjene stope zateznih kamata, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) primjenom uvećane eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.875,00 kn u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.“
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja je odlučeno:
„Dokazi koje je tuženik putem svog punomoćnika predao sudu 10. ožujka 2016 godine, a koji čine privitak podnesku od istoga dana, izuzev Pravilnika o radu i Zapisnika sa sjednice Upravnog vijeća Dječjeg vrtića V. održane dana 27. studenoga 2007. godine, neće se uzeti u obzir.“
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki 1. izreke i dosuđujućem dijelu točke 2. izreke. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka, te zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju protiv pobijane presude, podredno vratiti na suđenje sudovima nižeg stupnja, uz naknadu troškova revizije.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu. Potražuje troškove odgovora na reviziju.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2013., te za ožujak 2014., u ukupnom iznosu od 77.189,82 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove ravnateljice Dječjeg vrtića V. te poslove ravnateljice Područnog odjela tog vrtića u K. - Dječji vrtić V., za koje poslove joj je u razdoblju od 2007. do prosinca 2012. pored osnovne plaće isplaćivan i dodatak na plaću u visini 1/3 neto vrijednosti plaće,
- da je dodatak osiguravan iz sredstava Općine K., sukladno dvjema platnim listama koje su izdavane tužiteljici, dok je sveukupni iznos plaće isplaćivao tuženik kao osnivač Dječjeg vrtića V.,
- da je dodatak na plaći tužiteljici isplaćivan na temelju odluke Upravnog vijeća Dječjeg vrtića V. koja je donijeta na zapisniku od 27. studenog 2007.,
- da je u točki 4. zapisnika od 27. studenoga 2007. navedeno da Upravno vijeće zbog novog preustroja vrtića, a po prijedlogu tužiteljice donosi odluku o izmjeni Pravilnika o radu i Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu te novoj sistematizaciji radnih mjesta na način da se između ostalog sadašnji bodovi tužiteljice kao ravnateljice uvećavaju za 1/3 neto vrijednosti, čije će troškove pokrivati Općina K., te da se tužiteljica zadužuje za provedbu navedene odluke,
- da je krajem 2012. cijelo poslovanje tuženika prešlo u sustav riznice u koji je, između ostalih ušao i Dječji vrtić V., kao proračunski korisnik tuženika, nakon čega su sva plaćanja vezano za taj vrtić uključujući i plaću tužiteljice išla preko računa tuženika,
- da je od trenutka kada je tuženik uveo centralni obračun plaća, da je tužiteljici tuženik isplaćivao plaću sukladno općim aktima Dječjeg vrtića V., na način da je bruto plaću ravnatelja računao na način da je broj bodova od 1949 pomnožio sa brutom bodom u iznosu od 6,57 kuna, uvećan za radni staž, što znači da je tužiteljici isplaćivao manju plaću.
8. S obzirom na utvrđene činjenice, sudovi nižeg stupnja su utvrdili da je u vrijeme kada je donesena odluka Upravnog vijeća od 27. studenoga 2007., na snazi bio Pravilnik o radu Dječjeg vrtića V. od 2. ožujka 2004. kojim je u članku 44. stavak 1. bilo propisano da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i uobičajeni radni učinak na poslovima radnog mjesta na kojem radnik radi, čini umnožak osnovice i broja bodova utvrđen za to radno mjesto uvećan za dodatak na radni staž, stalni dodatak i stimulaciju, da je stavkom 2. istog članka bilo propisano da se osnovica za izračun mjesečne osnovne plaće radnika utvrđuje odlukom Upravnog vijeća uz prethodnu suglasnost poglavarstva tuženika ili Kolektivnim ugovorom za zaposlene u dječjem vrtiću. Odredbom članka 45. stavak 2. Pravilnika je bilo određeno da radno mjesto ravnatelja je bodovano s 1949 bodova, a stavkom 3. istog članka da vrijednost bruto boda utvrđuje osnivač, odnosno tuženik.
8.1. Stoga su sudovi nižeg stupnja zaključili da je jedino tuženik, kao osnivač Dječjeg vrtića V. bio ovlašten donijeti odluku od 27. studenog 2007. o uvećanju plaće tužiteljice sukladno odredbi članka 45. stavak 3. Pravilnika o radu, a ne Upravno vijeće Dječjeg vrtića V., zbog čega su zaključili da zahtjev tužiteljice nije osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu razlike naknade plaće za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2013.
8.2. U odnosu na zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za ožujak 2014. sudovi su utvrdili da tužiteljica zahtjev temelji na tvrdnjama da je u razdoblju od 20. veljače do 2. travnja 2014. bila na neprekidnom bolovanju, da se radi o bolovanju u trajanju do 42 dana, da je u tom slučaju obveza isplate naknade plaće na tuženiku, da joj je tuženik za to razdoblje isplatio samo 43,9% neto plaće, dok tužiteljica tvrdi da ima pravo na minimalno 70% neto plaće.
8.3. Odlučujući o tom zahtjevu sudovi su zaključili da sukladno odredbi članka 87. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), odredbi članka 58. Pravilnika o radu Dječjeg vrtića V. kojom je propisano da u slučaju odsutnosti s posla zbog bolovanja radniku će se isplaćivati plaća sukladno važećim propisima HZZO-a i drugim važećim zakonima, zatim odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13), naknada plaće za vrijeme bolovanja ne može iznositi više od iznosa proračunske osnovice uvećane za 28% tj. više od iznosa od 4.257,28 kuna za puno radno vrijeme. Proračunska osnovica za obračun naknada i drugih primanja sukladno članku 21. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2014. („Narodne novine“ broj 152/13) iznosila je 3.326,00 kuna koji iznos uvećan za 28% daje iznos od 4.257,28 kuna. S obzirom je tužiteljici navedeni iznos tuženik i isplatio, sudovi nižeg stupnja zaključuju da je zahtjev tužiteljice i u tom dijelu neosnovan.
9. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9.1. Odredbom članka 382. stavak 3. ZPP propisano je da stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na postavljeno pravno pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9.2. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu članka 382. stavak 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.
10. U konkretnom slučaju tužiteljica postavlja sljedeće pitanje:
„Je li općinski sud ovlašten odbiti tužbeni zahtjev u situaciji kada odluka o osnovanosti istoga ovisi o (ne)zakonitosti pojedinačnog akta javnopravnog tijela, ako prethodno nije utvrđena zakonitost takvog akta u postupku u kojem je isti donesen, odnosno ako nisu korištena druga pravna sredstva radi izmjene ili stavljanja izvan snage predmetnog upravnog akta?“
11. Tužiteljica se kao razlog važnosti poziva na odluku ovoga suda broj Rev-512/1993 od 18. travnja 1993. i odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-109/13 od 11. travnja 2013., tvrdeći da je pobijana odluka suda drugog stupnja utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u navedenim odlukama.
12. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije podnesene protiv presude suda drugog stupnja ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.
13. Sudovi nižeg stupnja su odbili zahtjev tužiteljice za isplatom razlike naknade plaće za razdoblje od siječnja 2013. do kolovoza 2013., jer su zaključili da odluku o vrijednosti (izmjeni) bruto boda donosi osnivač Dječjeg vrtića V. odnosno tuženik sukladno odredbama Pravilnika o radu. Kako u konkretnom slučaju tuženik nije donio odluku o izmjeni vrijednosti bruto boda, prema kojoj bi se tužiteljici isplaćivala veća plaća, nego je odluku donijelo Upravno vijeće Dječjeg vrtića V., sudovi nižeg stupnja odbijaju zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
14. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o upravnom aktu već o odluci neovlaštenog tijela – Upravnog vijeća Dječjeg vrtića, koje je postupalo izvan svojih ovlasti. U takvom slučaju u sudskom postupku je moguće utvrđivati proizvodi li takav akt pravne posljedice. Stoga o odgovoru na postavljeno pitanje tužiteljice, ne ovisi odluka u konkretnom sporu, jer tužiteljica postavljenim pitanjem polazi od drukčijih utvrđenja od utvrđenja u pobijanoj presudi, pa se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
15. Odluke na koje se tužiteljica pozvala kao razlog važnosti ne predstavljaju valjan razlog važnosti zbog kojeg bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer odluke na koje se tužiteljica pozvala, ne odnose se na predmetnu situaciju, niti su u vezi s postavljenim pitanjem, niti je u njima izraženo pravno shvaćanje u odnosu na postavljeno pitanje.
16. Naime, odluka broj Rev-512/1993 od 18. travnja 1993. ne postoji sa navedenim datumom donošenja, nego postoji odluka broj Rev-512/1993 od 18. ožujka 1993., u kojoj je predmet spora bio razvod braka i u kojem postupku je bilo sporno je li upravni postupak koji je proveden i konačno (pravomoćno) dovršen pred Centrom za socijalnu skrb, zakonito proveden, dok je u odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-109/13 od 11. travnja 2013. predmet spora bila naknada štete koja je nastala rušenjem bespravno sagrađenog objekta.
17. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije u odnosu na odbijeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće za ožujak 2014., ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe članka 382. stavak 3. ZPP jer revizija u odnosu na postavljeno pitanje ne sadrži određeno navedene razloge zbog kojih tužiteljica smatra da bi naznačeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se ukazuje na eventualno drugačiju praksu sudova.
18. S obzirom na navedeno, revizija tužiteljice nije dopuštena, te je na temelju odredbe članka 392.b stavak 3. ZPP odlučeno kao u izreci.
19. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskoj fazi postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Zagreb, 8. rujna 2021.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.