1

Poslovni broj: 6 Gž-424/2019

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 6 Gž-424/2019

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. D., OIB:…, iz P. –P., zastupanog p.p. D. Č., odvjetniku u P. –P., protiv tuženika G. P. –P., OIB: …, iz P. –P., O. m. T., zastupanog p.p. A. S. i dr., odvjetnicima u P. –P., radi utvrđenja i upisa prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-861/2019, od 26. veljače 2019., 08. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-861/2019, od 26. veljače 2019.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-861/2019, od 26. veljače 2019., suđeno je:

 

"I.  Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj J. D. iz P., G., dosjelošću stekao pravo vlasništva na zemljištu koje je prema prijavnom listu klasa: …, ur.broj: … od 18. prosinca 1989. godine trebalo biti obuhvaćeno česticom oznake k.č.br. zgr. 39/3 k.o. N. V., te je tuženik G. P., O. m. T. , OIB: …, temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, dužan trpjeti upis prava vlasništva na 561/660 dijela nekretnine označene kao k.č.br. 321/1, na 813/1050 dijela nekretnine označene kao k.č.br. 321/2 obje upisane u z.k.ul. 1940 k.o. N. V., na 94/197 dijela nekretnine označene kao k.č.br. zgr. 36/1 i na 465/752 dijela nekretnine označene kao k.č.br. zgr. 39/1 obje upisane u z.k.ul. 398 k.o. N. V. i na 404/952 dijela nekretnine označene kao k.č.br. 307/3 upisane u z.k.ul. 5070 k.o. N. V., te trpjeti provedbu parcelacijskog elaborata sačinjenoga u ovoj parnici, podobnoga za provedbu spajanja svih tih čestica sa nekretninom označenom kao k.č.br. zgr. 39/3 k.o. N. V. uz upis vlasništva čitave te čestice za korist tužitelja kao jedinoga vlasnika."

 

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

 

III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.             

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog."

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva u zahtjevu točno navedenih dijelova  čest. zemlje koje su prema prijavnom listu iz 1989. trebale biti obuhvaćene česticom oznake k.č.br.zgr. 39/3 k.o. N. V., te trpljenje upisa prava vlasništva na navedenim dijelovima nekretnina i trpljenje provedbe parcelacijskog elaborata podobnog za provedbu spajanja svih čestica sa nekretninom k.č.br. zgr. 39/3 k.o. N. V..

 

6. Tužitelj tvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva.

 

7. U postupku je utvrđeno:

 

-          da je rješenjem donesenim na sjednicama vijeća udruženog rada, Vijeća mjesnih zajednica i Društveno-političkog vijeća nekadašnje Skupštine Općine P. od 08. studenog 1990. poduzeću "F. " P.,  dodijeljeno pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu u naselju S., na nekretninama koje su se nalazile upisane u z.k.ul.398. k.o. N. V. i to dio k.č.br.321/1 površine 561 m2, dio k.č.br. 321/2 površine 813 m2, dio k.č.br.zgr. 39/1 površine 465 m2, dio k.č.br. 907/3 površine 404 m2 i dio k.č.br. zgr. 36/1 površine 94 m2,

-          da se predmetno rješenje temelji na parcelacionom elaboratu od 18. prosinca 1989. i prijavnom listu od 18. prosinca 1989. i prema uvjetima uređenja prostora  prema kojima su za rekonstrukciju postojećeg objekta na k.č.zgr. 39/3 točno određeni dijelovi čestice zemlje navedeni i u rješenju od 08. studenog 1990. trebali biti pripojeni postojećoj čest. zgr. 39/3 tako da ta čestica ima ukupno površinu od 2.710 m2,

-          da iz potvrde Trgovačkog suda u Pazinu od 11. svibnja 2018. proizlazi da je tužitelj bio jedini osnivač i direktor poduzeća "F. ", P. te da je rješenjem od 22. rujna 1997. proveden upis pokretanja likvidacijskog postupka po službenoj dužnosti nad likvidiranim društvom "F. ", poduzeće za promet robe na malo i veliko, ugostiteljstvo i  vanjskotrgovinsko poslovanje, P. te da je to poduzeće 22. veljače 2000. brisano iz sudskog registra,

-          da je tužitelj od 2000. u posjedu realnih dijelova k.č.br. 321/1, 321/2, zgr. 36/1, zgr. 39/1 i 307/3 k.o. N. V., koji su prijavnim listom iz 1989. obuhvaćeni k.č.br.zgr. 39/3 a prije njega od 1990. u posjedu je bilo poduzeće "F. " P..

 

 

8. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću,a u skladu s  odredbom iz članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV). U obrazloženju odluke se navodi da sama činjenica da je tužitelj bio jedini osnivač poduzeća "F. " P. koje je prestalo postojati nema za posljedicu da je tužitelj pravni sljednik ovog poduzeća, pa tužiteljev posjed predmetnih nekretnina nije zakonit, jer tužitelj nema valjani pravni temelj posjedovanja,  budući da su predmetni dijelovi nekretnina dodijeljeni na korištenje poduzeću "F. " a ne tužitelju. Zbog toga tužiteljev posjed nije ni pošten jer je njemu kao direktoru poduzeća "F. " bilo poznato i moglo biti poznato da su predmetni dijelovi nekretnina dodijeljeni na korištenje poduzeću, a ne tužitelju pa je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Pretpostavka za uračunavanje vremena posjedovanja prednika u vrijeme potrebno za dosjelost je da je tužitelj ne samo u posjedu nego i da je njegov posjed barem pošten, zbog čega tužitelj nije mogao steći dosjelošću vlasništvo predmetnih nekretnina budući da njegov posjed od 22. veljače 2000. ne samo što nije zakonit nego nije ni pošten.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene odredbe, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

10. Žalbom se dovodi u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda te se navodi da je prednik tužitelja u  posjedu od 20. siječnja 1990., a tužitelj je kao pošteni posjednik nekretnine od 2000. pa se njegovom posjedovanju ima pribrojiti vrijeme posjedovanja poduzeća "F. " kao prednika u posjedovanju od donošenja rješenja 12. siječnja 1990.

 

11. Tužitelj svoj posjed izvodi iz posjeda poduzeća "F. " kojemu su predmetne nekretnine dodijeljene na korištenje. Međutim neosnovano žalitelj ustraje u tvrdnji da je on slijednik poduzeća "F. ", čiji je bio direktor i osnivač a koje je prestalo postojati provođenjem postupka likvidacije.

 

12. Prema članku 157. stavak 1. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji (NN 53/91 i 9/94) odredbe ovog Zakona koje se odnose na stečajni postupak odgovarajuće se primjenjuju i na likvidacijski postupak ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Zaključivanjem postupka likvidacije i brisanjem iz sudskog registra pravna osoba nad kojom je vođen postupak likvidacije prestaje postojati i nema pravnog slijednika likvidirane pravne osobe. Osnivač pravne osobe koja je prestala postojati u postupku likvidacije nema nakon prestanka pravne osobe pravni položaj pravnog slijednika, nego ima samo ona prava prema vjerovnicima ili dužnicima likvidirane pravne osobe koja proizlaze za njega iz odluke suda.

 

13. Tužitelj je nakon donošenja rješenja o likvidaciji poduzeća trebao obavijestiti registarski sud da likvidacijski dužnik ima imovinu i zahtijevati da mu sud prenese ostatak likvidacijske mase dužnika, a što nije učinio, čime je prestalo njegovo pravo na potraživanje imovine likvidiranog društva jer ta imovina više ne postoji. Kako tužitelj svoj posjed izvodi iz posjeda poduzeća koje je likvidirano i brisano iz sudskog registra a nije dokazao da navedeno poduzeće ima imovinu, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer tužiteljev posjed nije zakonit ni pošten.

 

14. Slijedom navedenoga odlučno je kao u izreci a temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 08. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović