- 1 -              Revr 1032/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1032/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G. OIB: ... iz S., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva I., odvjetnici iz S., protiv tuženika H. C. d.o.o. OIB: ... Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-240/2017-2 od 14. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-650/14 od 12. travnja 2017., u sjednici održanoj 8. rujna 2021.

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-240/2017-2 od 14. rujna 2017., te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br.1302/24 od 01. kolovoza 2007. god., donesena dana 27. kolovoza 2014.god., a kojom Odlukom je tužiteljici otkazan ugovor o radu nezakonita i nedopuštena.

 

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na radno mjesto na kojem je do tada radila.“

 

II. Dužna je tužiteljica u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je pobijana presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-650/14 od 12. travnja 2017.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužiteljice i predlaže njenu reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392. a. stavka 1. ZPP-a propisano je da u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. kolovoza 2014. te vraćanju tužiteljice na rad.

 

8. Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a u presudi su navedeni i razlozi o odlučnim činjenicama.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem ugovora o radu br.1302/24 od 1. kolovoza 2007. na poslovima radnog mjesta glavnog referenta za ekonomske poslove

 

- da je odlukom od 27. kolovoza 2014. tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu na radnom mjestu glavnog referenta za ekonomske poslove Split, poslovno uvjetovanim otkazom

 

- da je donošenje ovakve odluke tuženik obrazložio gospodarskim i organizacijskim razlozima, koji se u bitnome svode na bitno smanjenje opsega poslova uslijed višegodišnjeg smanjenja opsega poslova u obavljanju prijevoza tereta u željezničkom prijevozu

 

- da je odluci o osporavanom otkazu prethodila reorganizacija poslovanja tuženika, smanjenje broja organizacijskih jedinica, tako da su dotadašnje organizacijske jedinice –poslovnice reorganizirane u manji broj organizacijskih jedinica tzv .regionalna područja, pri čemu je broj organizacijskih jedinica smanjen za 5 organizacijskih jedinica

 

- da su dotadašnje dvije poslovnice (S. i P.) reorganizirane u jedinstveno regionalno područje S.

 

- da je prethodno svaka organizacijska jedinica-poslovnica, imala sistematizirano i popunjeno radno mjesto Glavnog referenta za ekonomske poslove, te da je nakon reorganizacije za regionalno područje Split predviđeno jedno radno mjesto za obavljanje ovih poslova

 

- da je na navedenom radnom mjestu zadržana radnica E. D., koja je ove poslove obavljala u poslovnici P.

 

- da je tuženik novim Pravilnikom o organizaciji H. C. d.o.o. od 14. rujna 2012. za radno mjesto Glavnog referenta za ekonomske poslove propisao visoku stručnu spremu društvenog smjera, kojem uvjetu udovoljava zadržana radnica E. D., kao diplomirani ekonomist, ali ne i tužiteljica sa višom stručnom spremom kao upravni pravnik

 

- da je prije donošenja pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženik donio Program zbrinjavanja viška radnika te se o istom savjetovao sa Glavnim radničkim vijećem i sindikatom strojovođa, s time da je isti bio odobren od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

 

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke dana 28. rujna 2014., da tuženik nije odgovorio na zahtjev tužiteljice

 

- da je tužiteljica dana 27. listopada 2014. podnijela tužbu

 

10. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim, jer da su postojali stvarni i objektivni gospodarski, tehnički i organizacijski razlozi uslijed kojih je prestala potreba za obavljanjem određenih poslova, pa je u skladu sa strukturnim promjenama kod tuženika utvrđen višak radnika, a između ostalog i za radno mjesto tužiteljice, radi čega je tužiteljica utvrđena poslovno uvjetovanim viškom. Nadalje, zaključuju da je u konkretnom slučaju postojao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR-a).

 

10.1. Drugostupanjski sud iznosi pravno shvaćanje da razlogom za otkaz ugovora o radu ne može biti u međuvremenu od strane poslodavca predviđena drugačija stručna sprema, ukoliko se nisu ostvarile zakonske pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu, odnosno ukoliko je radnik u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Nadalje, zaključak je drugostupanjskog suda da ugovor o radu tužiteljici nije otkazan zbog toga što ne udovoljava stručnoj spremi propisanoj Pravilnikom, već stoga što je primjenom kriterija propisanih u čl. 73. Kolektivnog ugovora za H. C. d.o.o. tuženik pri smanjenju broja radnih mjesta dao prednost usporednoj radnici koja udovoljava uvjetu propisane stručne spreme.

 

11. Predmetom revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 115. stavaka 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje: ZR-a), odnosno je li pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje su teretile tužiteljicu kao radnicu.

 

11.1. Naime, odredbom članka 115. stavka 2. ZR-a propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

11.2. Prema tome, odlučna činjenica za ocjenu postojanja opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je prestanak potrebe za obavljanje poslova koje je radnik obavljao prije donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, ako je taj uvjet ispunjen, potrebno je utvrditi jesu li postojali dodatni kriteriji u odnosu na tužiteljicu i usporednu radnicu te jesu li ti kriteriji osnovano i pravilno primijenjeni. Tuženik je pri odabiru kriterija koji su propisani odredbom članka 73. točke 1. do 6. Kolektivnog ugovora, prednost dao kriteriju iz članka 73. točke 3. Kolektivnog ugovora kojom točkom je propisano da su tehnološki višak radnici koji ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije, koji razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu prihvaća i drugostupanjski sud.

 

11.3. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem koje je izrazio ovaj revizijski sud u odluci poslovni broj Revr-893/2017 od 18. travnja 2018. o tome da prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, dok kriterij završenog stupnja stručne spreme nije propisan kao jedan od uspoređujućih kriterija. Nadalje, sve i kada bi tuženik u svojim aktima, a osobito u kolektivnom ugovoru odredio neke dodatne kriterije, različite od zakonskih kriterija koji bi bili relevantni za usporedbu radnika s drugim radnicima kod poslovno uvjetovanog otkaza, u situaciji kada primjena zakonskih kriterija u odnosu na druge akte tuženika pa i kolektivnog ugovora predstavlja primjenu povoljnijeg prava za radnika, onda tuženik kao poslodavac kod poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu mora poštivati te zakonske kriterije.

 

12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda potrebno je ponovno ocijeniti koji kriteriji su po važnosti primijenjeni, imajući u vidu zakonske kriterije koji su propisani odredbom članka 115. stavka 2. ZR-a, ali i odredbe članka 73. Kolektivnog ugovora. S tim u vezi i je li radnici u odnosu na koju je izvršena usporedba sa tužiteljicom neosnovano data prednost kod odlučivanja o odluci o otkazu ugovora o radu.

 

13. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku, temeljem odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a i vratiti predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu te odlučiti kao u izreci.

 

14. Temeljem odredbe članka 166. stavka ZPP-a o troškovima nastalim u revizijskom postupku, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 8. rujna 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.