Poslovni broj:I Kž-Us-24/2021-8

Poslovni broj: I Kž-Us-24/2021-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. B. i dr. zbog kaznenih djela iz članka 333. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.– Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06.,110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.) i dr. odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. veljače 2021. broj K-Us-5/2018., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021., prisutnost javnom dijelu sjednice braniteljice optuženog M. K., odvjetnice M. U.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba USKOK-a i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi L. B. i optuženi M. K. su, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), oslobođeni optužbe da bi djelom opisanim pod točkom 1. počinili kazneno djelo protiv javnog reda – udruživanjem za počinjenje kaznenih djela – opisano po članku 333. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/97., te djelima pod točkom 2. počinili  kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano u članku 224. stavak 1. i 4. KZ/97. i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprava – opisano u članku 311. stavak 1. KZ/97., sve u vezi s člankom 60. i 61. KZ/97. kako je to činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude.

 

 

1.1. Na temelju članka 560. stavak 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog za oduzimanje imovinske koristi u odnosu na optuženog L. B. u vezi kaznenog djela iz točke 2.f).

 

1.2. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08. oštećeni P. ….. d.o.o., P. cesta …, … S., Republika Slovenija, oštećeni P. p. i. t. d.o.o., K. …, … Š., Republika Slovenija, oštećeni B. t. d.o.o., O. …, …. Š., Republika Slovenija i oštećeni K. G., M. S. …, L., Njemačka, upućeni su da imovinskopravne zahtjeve mogu ostvarivati u parnici.

 

1.3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. i nužni izdaci optuženog L. B. i optuženog M. K. i nužni izdaci nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio USKOK zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu je podnio optuženi M. K. s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda te je zatražena javna sjednica.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti braniteljice optuženog M. K., odvjetnice M. U., a u skladu s odredbom članka 475. stavkom 4. ZKP/08., u odsutnosti državnog odvjetnika  koji je o sjednici uredno obaviješten.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Žalitelj obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje analizom iskaza svjedoka R. Š. koji ''u potpunosti ekskulpira kaznenu odgovornost'' optuženog B. i optuženog K. što je nelogično i životno neprihvatljivo jer je u odnosu na R. Š. i I. B. donesena presuda na sporazuma iz koje proizlazi i kaznena odgovornost optuženika u ovom postupku“. Međutim, suprotno iznesenom stavu u žalbi, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da se čitanjem izreke presude koja se odnosi na R. Š. i I. B. ne utvrđuje kaznena odgovornost drugih osoba koje se spominju u činjeničnom opisu navedene presude, jer se navedena presuda u pogledu krivnje i kaznene odgovornosti isključivo i jedino odnosi na osobu koja je istom proglašena krivom (R. Š. i I. B.), a ne i na druge osobe koje se navode u činjeničnom opisu, dok je ispitivanjem R. Š. i I. B. kao svjedoka u ovom postupku moguće preispitati i dovesti u sumnju sve one činjenice koje se odnose na inkriminacije u odnosu na koje su R. Š. i I. B. postigli sporazum. Stoga je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da u situaciji kada su svjedoci R. Š. i I. B. ''u potpunosti otklonili bilo kakvo sudjelovanje optuženog L. B. i optuženog M. K. u radnjama koje su im stavljene na teret pobliže opisanih u izreci presude'' a u povezanosti s činjenicom da su ispitani djelatnici oštećenika izjavili da nitko od njih izravno nije dogovarao posao s nekim od optuženika i da nisu nikada čuli za L. B. ili  M. K., činjenica postojanja naprijed navedenih presuda na temelju sporazuma ''nije dostatna za njihovu osudu''.

 

8. Nadalje, žalitelj upire na nekonfrontirani iskaz svjedokinje K. T. od 29. svibnja 2013. koji smatra da je potkrijepljen pravomoćnom presudom na temelju sporazuma stranaka donesenom protiv R. Š. i I. B., što u svojoj ukupnosti ''daje dovoljno utvrđenja o kaznenopravnoj odgovornosti'' optuženika. Respektirajući sve što je u odlomku 7. ove odluke već rečeno o tome na što se odnosi pravomoćna presuda na temelju sporazuma stranaka, suprotno i ovim navodima žalitelja, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da bi nekonfrontiran iskaz svjedokinje K. T. dan tijekom istrage bio, u smislu članka 431. stavak 2. ZKP/08., odlučujući dokaz za osudu, koju mogućnost citirana zakonska odredba isključuje.

 

9. Slijedom gore navedenog, a s obzirom na to da korištenje nekonfrontiranog dokaza može dovesti do teške povrede prava optuženika na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 468. stavak 2. ZKP/08.), Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, okolnosti ovog predmeta razmotrio kroz test „jedinog ili odlučujućeg dokaza“ i zaključio da ne postoje drugi dokazi bi ukazivali na krivnju optuženika osim nekonfrontiranih dokaza koji ne mogu biti jedini i odlučujući dokazi o sudjelovanju optuženika u inkriminiranim kriminalnim aktivnostima koje su predmet ovog kaznenog postupka. 

 

10. Konačno, potrebno je istaknuti da iz odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Schatschaschwili v. Njemačke, zahtjev broj 9154/10, presuda Velikog vijeća od 15. prosinca 2015.) proizlazi da, ako se osuđujuća presuda u cjelini ili u odlučujućem dijelu temelji na iskazu svjedoka koji nije bio ispitan od strane optuženika, moraju postojati dostatni čimbenici protuteže koji dopuštaju pravilnu procjenu pouzdanosti tih dokaza, dopuštajući time da postupak bude pravičan pod uvjetom da su postojali dovoljni čimbenici protuteže i odgovarajuća postupovna jamstva koja nadoknađuju prikratu obrane zbog korištenja nekonfrontiranog dokaza dok su u ovom postupku dokazi provedeni na raspravi, dakle u kontradiktornom postupku, u potpunosti suprotni nekonfrontiranim dokazima zbog čega se ne može utvrditi da su nekonfrontirani dokazi pouzdani pa je pravilno prvostupanjski zaključio o nedokazanosti terećenih kaznenih djela, jer vjerodostojnost iskaza K. T. iz istrage i pročitanu izreku pravomoćne presude protiv R. Š. i I. B., ostali dokazi provedeni tijekom prvostupanjskog postupka ne potvrđuju.

 

11. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka te analizom i ocjenom optuženikovih obrana i svih ostalih izvedenih dokaza, pravilno zaključio da optuženici nisu počinili kaznena djela činjenično opisana i pravno označena u izreci pobijane presude.

 

12. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba USKOK-a zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer su sve odlučne činjenice u ovom postupku pravilno utvrđene.

 

 

 

13. Slijedom navedenog, budući da žalba USKOK-a nije osnovana, a prvostupanjski sud nije ostvario povrede iz članka 476. st. 1. stavak ZKP/08., trebalo ju je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 8. rujna 2021.