- 1 -              Rev 2751/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2751/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. D., iz R., zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u R., protiv tuženika G. R., R., kojeg zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-39/15 od 6. lipnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-147/13 od 24. siječnja 2014., u sjednici održanoj 8. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

1. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-39/15 od 6. lipnja 2016. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-147/13 od 24. siječnja 2014.

 

2. Tuženiku se nalaže nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.532,50 kn, u roku od petnaest dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2701/11, koja se vodi po prijedlogu tuženika G. R. (kao ovrhovoditelja) protiv tužitelja N. D. (kao ovršenika) na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci kao k.č.br. ... Z., kuća i dvorište, površine 336 m2, 1. etaža 54/100, posebni dio zgrade sagrađene na k.č.br. ..., kuća i dvorište površine 336 m2: stan na prvom katu kuće koji u naravi zauzima čitav kat, a sastoji se od kuhinje sa blagovaonicom, dnevnog boravka, tri sobe, kupaone, WC-a, hodnika, ulaznog hodnika, izbe, ulaznog podesta, dva podesta i vanjskog stubišta za stan na prvome katu ukupne površine 137,00 m2, što u suvlasničkom omjeru na cijelu zgradu iznosi 54/100 dijela, zk.ul. ..., poduložak ..., k.o. Z. (toč. 1. izreke). Nadalje, naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci izvršiti brisanje zabilježbe pokretanja ovršnog postupka poslovni broj Ovr-2701/11 pod brojem Z-10692/11 te brisanje zabilježbe ovrhe na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2701/11 od 22. rujna 2011., pod brojem Z-14542/11 (toč. 2. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.970,00 kn (toč. 3. izreke).

 

2. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-39/15 od 6. lipnja 2016., preinačena je (toč. I. izreke) prvostupanjska presuda na način da je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-2701/11 koja se vodi po prijedlogu tuženika G. R. kao ovrhovoditelja protiv tužitelja N. D. kao ovršenika na nekretnini označenoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci kao k.č.br. ... Z., kuća i dvorište, površine 336 m2, 1. etaža 54/100, posebni dio zgrade sagrađene na k.č.br. ..., kuća i dvorište površine 336 m2: stan na prvom katu kuće koji u naravi zauzima čitav kat, a sastoji se od kuhinje sa blagovaonicom, dnevnog boravka, tri sobe, kupaone, WC-a, hodnika, ulaznog hodnika, izbe, ulaznog podesta, dva podesta i vanjskog stubišta za stan na prvome katu ukupne površine 137,00 m2, što u suvlasničkom omjeru na cijelu zgradu iznosi 54/100 dijela, zk.ul. ..., poduložak ..., k.o. Z.

 

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci izvršiti brisanje zabilježbe pokretanja ovršnog postupka posl.br. Ovr-2701/11 pod brojem Z-10692/11 te brisanje zabilježbe ovrhe na temelju rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-2701/11 od dana 22. rujna 2011. godine pod brojem Z-14542/11.

 

3. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak."

 

Također je navedenom presudom (toč. II. izreke) naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.082,50 kn te je (toč. III. izreke) odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio (izvanrednu) reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku u kojoj postavlja pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji zahtjev tužitelja i tuženika obveže na plaćanje parničnih troškova kao i troškova predmetne revizije.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti (izvanrednu) reviziju u svim onim slučajevima kad ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti (redovnu) reviziju prema odredbama čl. 382. st. 1. ZPP, pod pretpostavkom da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.1. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.b st. 2. ZPP).

 

6.2. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove (izvanredne) revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

6.3. Odlučujući o dopustivosti revizije, vijeće ovoga suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. ZPP za odlučivanje o reviziji jer je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tog pitanja.

 

6.4. Odlučujući o osnovanosti revizije vijeće je ispitalo pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP - samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2701/11, koji se temelji na tvrdnji tužitelja da je nastupila zastara tražbine čije se ispunjenje traži u tom ovršnom postupku.

 

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je nastupila apsolutna zastara tražbine tuženika prema tužitelju s naslova komunalnog doprinosa. Takva odluku donosi na temelju utvrđenih činjenica iz kojih proizlazi:

 

- da je tužitelju rješenjem tuženika od 23. ožujka 2001. utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 76.043,61 kn za rekonstrukciju i gradnju obiteljske stambene građevine, koje rješenje je postalo pravomoćno i izvršno dana 18. travnja 2001. (dalje: Rješenje o komunalnom doprinosu);

 

- da tužitelj nije postupio po navedenom Rješenju o komunalnom doprinosu pa je tuženik dana 03. svibnja 2003. donio rješenje o ovrsi komunalnog doprinosa pljenidbom novčanih sredstava (plaće) ovdje tužitelja ali je navedena ovrha ostala bezuspješna;

 

- da je 15. srpnja 2011. prijedlog za ovrhu u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2701/11 podnesen temeljem ovršne isprave - Rješenja o komunalnom doprinosu - radi naplate novčane tražbine u iznosu od 76.043,61 kn, na nekretnini tužitelja - stanu na prvom katu kuće, sagrađenoj na k.č.br. ..., upisanom u zk.ul. ..., podul. ... k.o. Z.

 

8.1. Svoj prihvat tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja obrazlaže navodeći kako je Rješenju o komunalnom doprinosu isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava prema odredbi čl. 21. st. 1. toč. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje OZ) a čija je primjena utemeljena na odredbi čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ/12), pa s obzirom na utvrđeno činjenice zaključuje kako je ovršna tražbina zastarjela što čini predmetnu ovrhu nedopuštenom. Pritom navodi kako je odredbom čl. 24. st. 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00 i 59/01 - dalje: ZKG), koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetnog Rješenja o komunalnom doprinosu (sada čl. 32. st. 7. istog Zakona) bilo propisano da izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava upravno tijelo koje ga i donosi, u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. S tim u vezi, još navodi kako je odredbom čl. 50. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 127/00, 150/02, 163/03 i 30/04 - dalje: ZPD), propisano da se u pogledu utvrđivanja naplate povrata poreza, žalbenog postupka, prekršajnog postupka ili zastare primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona.

 

9. Drugostupanjski sud, suprotno izloženom shvaćanju, smatra da je sud je prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer se na pitanje zastare komunalnog doprinosa primjenjuje odredba čl. 379. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) kojom je propisan desetogodišnji rok zastare za tražbine utvrđene pravomoćnom odlukom nadležnog tijela. Taj rok je potrebno primijeniti u konkretnom slučaju zbog toga što je riječ o sudskom, a ne o administrativnom izvršenju tražbine tuženika. Pritom, u bitnom, navodi kako "(...) u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni OPZ jer se ne radi o ovrsi prema odredbi članka 24. stavak 6. ZKG u svezi članka 50. ZPD i članka 92. OPZ, u kom slučaju ovršno rješenje kojim je utvrđen komunalni doprinos ovršava nadležno tijelo prema pravilima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno poreza na dobit tj. u skladu s pravilima OPZ-a. Ovdje se radi o sudskoj ovrsi i u toj situaciji nije predviđena primjena navedenih propisa već upravo odredbe članka 379. ZOO i zastarni rok od deset godina, bez obzira što OPZ inače predviđa kraći rok zastare".

 

10. Takvo shvaćanje tužitelj osporava predmetnom revizijom pitanjem koje glasi:

 

"Propisuje li Zakon o komunalnom gospodarstvu kao lex specialis, upućujući na primjenu odredba Zakona o porezu na dohodak odnosno Općeg poreznog zakona nastupanje apsolutne zastare prava na naplatu potraživanja s osnove komunalnog doprinosa ili se na zastaru ove vrste potraživanja u sudskom ovršnom postupku imaju primjenjivati isključivo odredbe Zakona o obveznim odnosima koji pak predstavljaju lex generalis i koji ne poznaje institut apsolutne zastare?"

 

11. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja tužitelj ukazuje na odluke Županijskog suda u Rijeci (poslovni broj: Gž-593/08 od 29. prosinca 2009. i Gž-462/2001. od 21. ožujka 2001.) te odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-3531/2011 od 6. ožujka 2013. i Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-144/2012 od 19. travnja 2012., za koje navodi da su utemeljene na shvaćanju koje je suprotno onome iz osporene drugostupanjske presude.

 

12. Vijeće ovog revizijskog suda ocijenilo je kako je potpuna i osnovana revizija tužitelja jer je shvaćanje koje drugostupanjski sud izražava vezano uz mjerodavnost propisa na temelju kojih se utvrđuje postojanje zastare naplate komunalnog doprinosa suprotno pravnom shvaćanju koje je ovaj sud izrazio u svojoj odluci Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020. (odgovarajući na identično pravno pitanje).

 

13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda  iz navedene odluke "(...) pravilno je (...) sud na utvrđivanje nastupanja zastare naplate potraživanja (...) s osnove komunalnog doprinosa primijenio odredbe OPZ. Naime, odredbom čl. 1. OPZ je propisano da taj Zakon uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drugačije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava (...) Nadalje, čl. 2. OPZ definira javna davanja koja uređuje zakon, kao poreze i druga javna davanja, a u st. 3. je propisano je što se za potrebe OPZ smatra drugim javnim davanjima. Ovdje je potrebno ukazati i na st. 6. kojim su definirani doprinosi kao novčana davanja koja se plaćaju za korištenje određenih usluga ili ostvarivanja prava. Navedeno implicira da se sve što je propisano za poreze na odgovarajući način primjenjuje i na druga javna davanja propisana OPZ, uz uvjet da OPZ ili posebnim propisom nije drugačije uređeno. Dakle, OPZ kao lex specialis propisuje jedinstvena pravila u navedenom širokom području primjene, uključujući konkretno i zastaru prava na naplatu komunalnog doprinosa kao jednog od oblika javnog davanja (...) Kako je odredbom čl. 32. st. 7. ZKG izvršenje rješenja o komunalnom doprinosu stavljeno u nadležnost jedinica lokalne samouprave, tj. nadležnog upravnog tijela, koje izvršenje provodi u skladu s propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit, i u svezi zastare prava na utvrđivanje i naplatu obveze komunalnog doprinosa primjenjuju se odredbe specijalnog propisa i to konkretno čl. 90. - 92. OPZ, kojima je regulirana porezna zastara pa stoga u primjenu ne dolaze odredbe o zastari iz ZOO, kao općeg propisa."

 

14. Slijedom navedenog, a s obzirom na (neosporavane) činjenice utvrđene u prvostupanjskom postupku, pravilnom je primjenom materijalnog prava (OPZ) prvostupanjski sud utvrdio da je predmetna ovršna tražbina zastarjela, dok je drugostupanjski sud preinačavanjem prvostupanjske odluke i odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pogrešno primijenio.

 

15. Zbog toga je valjalo (temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP) reviziju tužitelja prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu na način kako je to u izreci ove presude.

 

16. Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP). Posljedično osnaženju prvostupanjske presude tužitelju se priznaju troškovi parnice koji su nastali tijekom postupka koji je prethodio toj presudi (u iznosu od 5.970,00 kn), a s obzirom na to da je tužitelj (koji je uspio u ovom revizijskom postupku) zatražio naknadu troškova izjavljene revizije, to mu valjalo priznati i daljnje troškove u iznosu od 1562,50 kn, odnosno ukupno iznos od 7.532,50 kn.

 

Zagreb, 8. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.