1              Poslovni broj: Gž-1742/2020-3

Poslovni broj: Gž-1742/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. G. iz N. S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku u O., protiv tužene A. P. iz K. V., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. S., odvjetniku u B. M., radi utvrđenja ništetnosti i raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-3358/2019-12 od 30. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-3358/2019-12 o 30. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i raskid tog Ugovora sklopljenog između pok. M. R. i tužene A. P., kao i u djelu kojim je traženo obvezati tuženu A. P. na trpljenje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u z.u. 133 k.o. K. V., u naravi kčbr. 1229/19 oranica, Đ., površine 71.752 m², te uknjižbe prava vlasništva na traktoru marke Foton Europard reg. oznake BM ..., broj šasije ... u korist ostavine pok. M. R., kao i trpljenje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u Z.U. 133 k.o. K. V., u naravi kčbr. 1229/19, oranica Đ., površine 71.752 m², te uknjižbu prava vlasništva na traktoru marke Foton Europard reg. oznake BM ..., broj šasije ..., u korist ostavine iza pok. M. R. (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužiteljici L. G. naknaditi prouzročene troškove tuženoj A. P. u iznosu od 5.000,00 kuna (točka II izreke).

2. Protiv ove presude žalbu podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga (tužiteljica izrekom navodi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalno prava, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točke 11. stavka 2. članka 354. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), smatrajući da sud ne obrazlaže razloge svoje odluke zbog čega se odluka ne može ispitati. Žaliteljica predlaže pobijanu presudu preinačiti prihvaćanjem glavnog tužbenog zahtjeva te obvezati tuženu na naknadu troškova postupka.

3. Tužena je odgovorila na žalbu tužiteljice predloživši je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno žaliteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih ispava ili zapisnika.

6. Žaliteljica ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet je glavnog tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između pok. M. R. kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja, uz zahtjev za trpljenje uknjižbe prava vlasništva nekretnine upisane u Z.U. 133 k.o. K. V., u naravi kčbr. 1229/19 površine 71.752 m², te uknjižbe prava vlasništva na traktoru marke Foton Europard reg. oznake BM ..., broj šasije ..., u korist ostavine pok. M. R. Predmet je podrednog tužbenog zahtjeva raskid spomenutog Ugovora, kao i trpljenje uknjižbe prava vlasništva na spomenutoj nekretnini te opisanom traktoru.

8. U provedenom je postupku utvrđeno da su tužena kao kćerka i davateljica uzdržavanja, s jedne strane i pok. otac stranaka M. R. kao primatelj uzdržavanja, s druge strane, dana 28. studenoga 2017. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se tužena obvezala uzdržavati svog oca do njegove smrti na način da mu pruži i osigura svu potrebnu pomoć i njegu time da će svaka stranka ostati živjeti u svojoj kući. Davateljica uzdržavanja se ujedno obvezala svakodnevno obilaziti primatelja uzdržavanja i pomagati mu te u slučaju nemoći primiti ga u svoju kuću u kojoj će mu osigurati zasebnu sobu i skrbiti o njemu, a u slučaju bolesti voditi ga liječniku i osigurati mu lijekove te ga nakon smrti sahraniti po mjesnom običaju. S druge strane, primatelj uzdržavanja obvezao se svoju nekretninu upisanu u z.u. 133 k.o. K. V. kč.br. 1229/19, u naravi oranica Đ. površine 71.752 m² i traktor marke Foton Europard reg. oznake BM ... crvene boje s kabinom nakon svoje smrti ostaviti u vlasništvo svojoj kćeri A. P. rođenoj R. kao davateljici uzdržavanja.

9. Tužiteljica nalazi da je predmetni Ugovor ništetan zbog toga što je protivan prisilnim propisima i moralu društva budući da tužena nije niti ugovorila, a niti ispunjavala svoju obvezu uzdržavanja primatelja kao naknadu za primljene nekretnine i pokretnine s obzirom da "pomaganje tj. svakodnevni obilazak oca u svakom slučaju ne predstavlja protučinidbu za navedeni naplatni pravni posao" jer se odnosi između tužene i pok. prednika nisu uopće niti mijenjali u odnosu na uobičajeni odnos kćerke i oca. Jednako tako, i tužiteljica, koja živi izvan K. V., je dolazila i obilazila oca i kontaktirala s ocem i pomagala mu kad mu je bilo nešto potrebno. Pored toga, tužiteljica smatra da tužena nije ispunjavala obveze prema primatelju uzdržavanja jer ga nakon bolesti, moždanog udara, nije primila u svoju kuću već ga je smjestila u dom za odrasle koje je troškove, kao i troškove sahrane platila iz njegovih sredstava.

10. U postupku je utvrđeno da je tužena brinula o svim životnim potrebama pokojnog oca na način da mu je priređivala obroke, brinula o osobnoj i kućnoj higijeni, a uz pomoć svog supruga brinula se i o ogrjevu za zimske mjesece te održavanju okućnice, što je sve radila i prije zaključenja predmetnog Ugovora. Pritom se primatelj uzdržavanja nikada nije žalio na brigu tužene o njemu. Nakon što je pokojni prednik stranaka M. R. doživio moždani udar, njegovo je zdravstveno stanje zahtijevalo 24-satnu brigu i njegu, i to stručne osobe njegovatelja zbog čega mu je tužena osigurala smještaj u odgovarajućoj ustanovi koja pruža takve usluge. Sud je stoga ocijenio da time tužiteljica nije prekršila svoju ugovornu obvezu skrbi o zdravlju primatelja uzdržavanja i pružanja potrebne pomoći i njege koju ona može pružiti.

11. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilno prihvaća i žalbeni sud jer je sud prvog stupnja, ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, cijenio kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti pri čemu je za svoju ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

12. Sud je prvog stupnja na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za prihvaćanje kako glavnog, tako ni podrednog tužbenog zahtjeva te je oba ta zahtjeva odbio kao neosnovane, čemu žaliteljica u žalbi neutemeljeno prigovara.

U odnosu na žalbene navode prema kojima je tužena svog pokojnog oca odvela u bolnicu tek dva dana nakon moždanog udara, odgovoriti je da iz sadržaja iskaza tužiteljice proizlazi da je ona ta saznanja dobila od susjede, ali ni njene tvrdnje ne ukazuju da je tužena time pokazala nebrigu za zdravlje oca, jer iz iskaza tužene koji tužiteljica nije osporila, kako to proizlazi iz sadržaja raspravnog zapisnika od 6. listopada 2020. na kojem su stranke saslušane i na kojem je zaključeno raspravljanje, proizlazi da je tužena kod oca doista primijetila određene promjene u smislu da se otac pomalo čudno ponaša, pa kako je vidjela na stolu limenke piva pomislila je da je malo popio, dva dana prije je pao u dvorištu nakon čega je tuženu nazvala susjeda i tužena je odmah došla vidjeti što je s ocem, pomogla mu je ući u kuću i leći, razgovarala je s njim, pitala ga je kako je i rekao je da je dobro, te je otišla kući i skuhala ručak, odnijela mu i tako je završio taj dan. Osim toga, tužena je tim povodom kontaktirala liječnika koji je sugerirao upućivanje prednika stranaka u bolnicu što je tužena i organizirala. Te okolnosti ne upućuju na nebrigu tužene, pa je u tom smislu pravilna ocjena suda o tome da je tužena uredno ispunjavala svoje ugovorne obveze.

13. Što se, pak, tiče uzdržavanja koje je svom ocu kao primatelju uzdržavanja pružala tužena kao davateljica uzdržavanja, sud je prvog stupnja otklonio tvrdnje tužiteljice da se opisano postupanje tužene prema ocu ima smatrati uzdržavanjem roditelja reguliranog odredbom čanka 292. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 47/20 dalje: ObZ) jer je pokojni otac stranaka imao sredstava za život i mogao ih je ostvariti iz svoje imovine. Naprotiv, sud ocjenjuje da se radilo o ispunjenju ugovorne obveze. To tim i više zbog toga što je M. R. u vrijeme sklapanja ugovora bio dobrog zdravstvenog stanja i imao je dovoljno sredstava za svoje uzdržavanje. U takvim je okolnostima sud odbio tužbeni zahtjev.

14. Neutemeljeno žaliteljica osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva.

15. Naime, sukladno odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. S druge strane, raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, sukladno odredbi članka 583. stavcima 2. i 3. ZOO, može se zahtijevati, u slučaju ugovorene zajednice života, ako se odnosi stranaka toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, a svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

16. U konkretnom je slučaju sud pravilno ocijenio da predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju doista nema elemente protivnosti Ustavu, prisilnim propisima niti moralu društva. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, ovaj Ugovor nije u protivnosti ni odredbi članka 292. stavka 1. ObZ koja nameće obvezu punoljetnom djetetu da uzdržava roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Naime, tužena je i prije zaključenja predmetnog Ugovora vodila brigu o skrbi svoga oca, što mu je očito dalo pouzdanje da se u slučaju bolesti i iznemoglosti može pouzdati najprije u tuženu kao svoju kćerku, što jest i smisao ugovora o doživotnom uzdržavanju. Briga koju je tužena pokazivala prema svom ocu nadilazi obvezu iz članka 292. stavka 1. ObZ jer ju je tužena pružala neovisno o tome je li otac bio sposoban za rad i je li imao dovoljno sredstava za život. U tom smislu, sklapanje ugovora između oca i kćerke nema elemente protivnosti prisilnim propisima, pa tako ni odredbama ObZ.

Osim toga, valja uočiti ovim je Ugovorom primatelj raspolagao u korist davateljice uzdržavanja samo jednim dijelom svoje imovine, dok je za ostalu imovinu odredio da će se "podijeliti zakonskim nasljednicama A. P. i L. G." (stavak 2. članka II. Ugovora).

17. Što se, pak, tiče ocjene suda da nisu ostvarene pretpostavke za raskid ugovora, i ta je ocjena rezultat pravilne primjene materijalnog prava. Naime, davatelj obveze uzdržavanja dužan je ugovorom preuzete obveze uzdržavanja izvršavati onako kako su one i ugovorene postupajući pritom i u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Na takav način postupa onaj davatelj uzdržavanja koji izvršava svoje obveze u granicama svojih mogućnosti. U tom smislu, ukoliko davatelj uzdržavanja nije u mogućnosti pružati medicinsku skrb primatelju uzdržavanja zbog neposjedovanja potrebnog stručnog znanja za tu skrb, on će ispuniti svoju ugovornu obvezu ukoliko primatelju osiguranja osigura smještaj u ustanovi koja pruža takvu uslugu. To je u skladu s duhom i izričajem predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je obveza davateljice uzdržavanja svog oca uzdržavati doživotno do njegove smrti na način da mu pruži osigura svu potrebnu pomoć i njegu. Stoga okolnost što je u točki III. Ugovora navedeno da će davateljica uzdržavanja u slučaju bolesti primatelja voditi liječniku i osigurati u lijekove, ne znači da tužena kao davateljica uzdržavanja nije bila ovlaštena smjestiti svoga oca u ustanovu koja pruža pomoć i njegu koja je njemu bila potrebna nakon proživljenog moždanog udara, već upravo znači da mu je ona osigurala onu pomoć i njegu koja mu je u specifičnim okolnostima vezanim uz njegovo zdravlje upravo bila potrebna.

18. U takvim je okolnostima sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kako glavni, tako i podredni tužbeni zahtjev.

19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, s obzirom na činjenicu da je tužena u cijelosti uspjela u parnici, odnosno da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu. Na valjanost odluke o parničnom trošku također utječe i činjenica što je parnični trošak pravilno obračunat.

20. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tužiteljice valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.

Split, 8. rujna 2021.