1

Broj: Ppž-5949/2021

 

                                                        

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.V., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika M.V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, od 8. travnja 2021. godine, broj: 72. Pp J-480/2020, na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.V. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II.Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.V. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik M.V. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaj iz članka 229. stavka 5. cit. Zakona i prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje mu je, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 10.867,53 (desettisućaosamstošezdesetsedamkunaipedesettrilipe).

 

2.Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u  paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna i na ime putnih troškova svjedoka Borisa Šaško u iznosu od 230,32 (dvjestotridesetkunaitridesetdvijelipe).

 

3. Protive pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

4. U žalbi okrivljenik navodi da se ne smatra krivim za prekršaje pod točkama a) i b) optužnog prijedloga, dok se za prekršaj pod točkom c) smatra djelomično krivim. Napominje da se navedene zgode nije nalazio pod utjecajem alkohola i da se ne sjeća da su mu policijski službenici uopće ponudili alkotestiranje, koji tvrde da jesu, a on misli da nisu. Nezaposlen je i nema stalnih prihoda te brine o svojoj majci V.T. koja je 80%-tni invalid, u dokaz koje tvrdnje je dostavio liječničku dokumentaciju i da mu je ovo prvi slučaj da mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Napominje da nema niti jedan prometni prekršaj. S obzirom da svoju mamu svako malo mora voziti kod doktora, da je nekažnjavan i da je sporna činjenica u vezi ponuđenog alkotesta predlaže da mu se ukine zaštitna mjera te s obzirom da nije zaposlen i nema stalnih prihoda smatra da je izrečena kazna previsoka i predlaže da se ista smanji.

 

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              6. Žalba nije osnovana.

 

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Suprotno žalbenim navodima, kojima okrivljenik argumentirano ne osporava djela pod točkama a) i b) za koja navodi da se ne smatra krivim, te neodređeno navodi „da misli“ da mu policijski službenici nisu ponudili alkotestiranje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

 

10. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju počinjenja prekršaja pod točkama a) i b) i ponavlja navode svoje obrane te da je sud neosnovano povjerovao policijskim službenicima.

 

11. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica,  za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

12. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze svjedoka policijskih službenika B.Š. i V.K., jer su dani jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza kako se to pokušava prikazati u žalbi.

 

13. Naime, iz iskaza svjedoka B.Š. proizlazi da je on neposrednim opažanjem, dana 9. svibnja 2020. u 20,37 sati povodom dojave, utvrdio da je okrivljenik koji se je kretao osobnim vozilom XX kolnikom Dubrovačke ulice u Kraju Donjem parkirao osobno vozilo pred ugostiteljskim objektom te da čim je izašao iz vozila da je bilo vidljivo da je pod utjecajem alkohola, jer je nesigurno hodao, a iz usta mu se osjetio miris po alkoholu, pa mu je ponuđeno alkotestiranje što je okrivljenik odbio, te iako mu je isti od prije poznat zatražio je na uvid vozačku dozvolu ili osobnu iskaznicu, međutim niti jedan od tih dokumenta okrivljenik nije imao kod sebe, a čemu je suglasno svjedočio i policijski službenik V.K..

 

14. Iskazi ovih svjedoka ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici neosnovano teretili okrivljenika.

 

15. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 229. stavka 4. cit. Zakona i prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako je to pravilno utvrdio  prvostupanjski sud.

 

18. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

19. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

20. U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne okrivljeniku za prekršaje pod točkama a) i b) pobijane presude utvrdio novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za navedene prekršaje, dok mu je za prekršaj pod točkom c) izrekao novčanu kaznu iznad propisanog posebnog minimuma, te izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra, razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

21. Okrivljenik je pod točkom 1) izreke proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana.

 

22. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.

 

23. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika glede djela pod točkom 1) izreke predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaj u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

24. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

25. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

26. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 8. rujna 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Zaprešiću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.