Broj: Gž Zk-202/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja pod 1) A. M., pod 2) M. M., pod 3) I. M., pod 4) J. M. i pod 5) M. K. rođ. M., svi zastupani po punomoćniku B. Ž., odvjetniku u M., protiv protivnika upisa pod 1) D. Š.₁ iz B., ..., pod 2) J. Š. pok. .......pod 3) Z. Š. pok M. iz B., ...., pod 4) D. Š.₂ pok. M. iz S., ....., pod 5) Ž. Š. pok. M. iz B., ...., pod 6) I. Š. ud. M. iz B., ...., i pod 6) Š. Š. pok. L. iz B., ...., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenje Općinskog suda u Makarskoj od 12. veljače 2015. godine, pod poslovnim brojem Z-3477/13, 20. siječnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Ukidaju se rješenje Općinskog suda u Makarskoj od 12. veljače 2015. godine pod poslovnim brojem Z-3477/13 i rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta Općinskog suda u Makarskoj pod poslovnim brojem Z-83/13 od 3. travnja 2013. godine, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor kao neosnovan i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj doneseno po ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu pod poslovnim brojem Z-83/13 od 3. travanja 2013. godine.

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žale predlagatelji osporavajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13- dalje: ZPP)  a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 91. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud je po ovlaštenom zemljišnoknjižnom referentu odbio prijedlog predlagatelja za uknjižbu njihova prava vlasništva za po 1/20 dijela na suvlasničkim udjelima protivnika upisa na nekretninama pobliže označenim u izreci prvostupanjskog rješenja, i to u bitnom jer da bi suvlasnički omjeri predloženika na predmetnim nekretninama bili različiti, a da je iz presude koja je zemljišnoknjižna isprava, i koja služi kao temelj uknjižbe nije vidljivo, odnosno da u istoj nije precizirano koliki bi se udio od svakog predloženika trebao oduzeti da bi se predlagatelji na tim nekretninama uknjižili u zatraženom omjeru.

Povodom prigovora prvostupanjski sud je po sucu ponovno zauzeo pravno shvaćanje da kad se traži uknjižba za određeni suvlasnički dio i kad je u zemljišnoj knjizi upisano više suvlasnika s različitim suvlasničkim dijelovima na nekretnini u odnosu na koju se traži uknjižba da bi upis bio provediv u zemljišnim knjigama u ispravi koja je temelje za upis treba biti točno navedeno da suvlasničkom dijelu kojeg suvlasnika i za koji suvlasnički dio treba upisati vlasništvo predlagatelja upisa, odnosno kojeg od suvlasnika i u kojem suvlasničkom dijelu treba brisati u zemljišnim knjigama.

Zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan ne prihvaća ovaj sud.

Odredbom članka 66. stavak 2. Pravilnika o unutarnjem ustroju vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (dalje Zemljišnoknjižni poslovnik - "Narodne novine " broj 81/97, 109/02, 123/02, 153/02 i 14/05) propisano je da ako u ispravi na osnovi koje se zahtjeva upis nisu razlomkom određeni suvlasnički dijelovi, u korist svakog suvlasnika upisat će se jednaki suvlasnički dio, sukladno odredbi članaka 36. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV - „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), a kojom odredbom je inače propisano kako se u sumnji koliki su suvlasnički dijelovi smatra da su jednaki.

Odredbu članka 66. stavak 2. Zemljišnoknjižnog poslovnika valja analogno tumačiti i u svezi brisanja pojedinih suvlasničkih dijelova protivnik upisa, a sve ovo imajući u vidu i odredbu članka 66. stavak 1. Zemljišnoknjižnog poslovnika, a kojom odredbom je propisano da ako su u vlastovnici podaci o suvlasničkim udjelima izraženi razlomcima nepregledni, sudac može pri odlučivanju o zemljišnoknjižnom podnesku ili na temelju službenog izvještaja voditelja zemljišne knjige po službenoj dužnosti narediti da se udijeli skupe pod najmanji zajednički nazivnik. Rješenje o tome dostavi će se svim suvlasnicima te osobama u čiju su korist upisani tereti na suvlasničkim udjelima.

Stoga, po pravnom shvaćanju ovog suda cijeneći odredbu članka 66. Zemljišnoknjižnog poslovnika te odredbu članka 36. ZV-a i u situaciji kada u presudi nije naznačeno točno koliko će se od kojeg suvlasnika kao budućeg protivnika upisa umanjiti njegov suvlasnički dio upis je provediv, jer će se udio umanjiti na jednake dijelove, odnosno u ovom konkretnim slučaju od svakog protivnika upisa se može umanjiti njegov suvlasnički udio jednako kako bi se ukupno dobilo za 5/20, a sve kako bi se predlagateljima upisa kojih ima petero svakom upisala 1/20 pripadajućeg suvlasničkog udjela kojeg su stekli naspram protivnika upisa.

Kako prvostupanjski sud nije cijenio ostale okolnosti u svezi osnovanosti prijedloga za upis u smislu odredbe članka 108. ZZK, to je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, a analognom primjenom odredbe članka 91. ZZK i odredbe članka 128. ZZK ukinuti oba prvostupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kako bi isti otklonio povredu postupka te se očitovao o svim odlučnim činjenicama.

U Splitu, 20. siječnja 2017. godine