Poslovni broj Gž-1395/2021-2

Poslovni broj: Gž-1395/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz S., koju zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., protiv tuženika V. d.o.o. iz Z., zastupan po Odvjetničkom društvu B. i T., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu P-2275/18 od 14. prosinca 2018. i dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu P-2275/18 od 9. prosinca 2020. u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

i

r j e š i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačava presuda Općinskog suda u Splitu P-2275/18 od 14. prosinca 2018. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke i dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu P-2275/18 od 9. prosinca 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem OVR-5871/11 od 6. prosinca 2011. godine proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužiteljici iznos od 1.700,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 12% poena dok u slučaju promjene kamatne stope teče prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od  sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od objave presude pa do isplate po stopi od 12% poena dok u slučaju promjene kamatne stope teče prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena."

te tužbeni zahtjev

"tužitelju se dosuđuje parnični trošak u iznosu od 6.103,10 kuna."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.125,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem OVR-5871/11 od 6. prosinca 2011. godine proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužiteljici iznos od 1.700,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 12% poena dok u slučaju promjene kamatne stope teče prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od  sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od objave presude pa do isplate po stopi od 12% poena dok u slučaju promjene kamatne stope teče prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5% poena."

 

2. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem suđeno je :

"Tužitelju se dosuđuje parnični trošak u iznosu od 6.103,10 kuna."

 

3. Protiv prvostupanjske presude i dopunskog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži tužiteljici isplatu parničnog troška tuženiku, te ukine pobijano rješenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba tuženika je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem OVR-587/11 od 6. prosinca 2011. nedopuštena i zahtjev za isplatu iznosa od 1.700,00 kuna sa zateznom kamatom.

 

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr-5871/11 od 14. siječnja 2013. upućena da pokrene parnični postupak radi proglašenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovr-5871/11 od 6. prosinca 2011. nedopuštena,

- da je Općinski sud u Splitu donio pravomoćno rješenje o ovrsi Ovrv-2200/03 dana 29. srpnja 2003.,

- da je ovrhovoditelj-ovdje tuženik ovršnu tražbinu podnio na naplatu tek 20. listopada 2011.,

- da je tuženik 23. prosinca 2011. sa računa tužiteljice temeljem rješenja o ovrsi zaplijenio 1.700,00 kuna,

- da je pregledom spisa Ovr-5871/11 utvrđeno da se radi o povremenim tražbinama koje proistječu iz pravomoćne sudske odluke.

 

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je potraživanje tužiteljice osnovano. Ovrha određena rješenjem o ovrsi Ovr-5871/11 od 6. prosinca 2011., na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi pod brojem Ovrv-2200/03 od 29. srpnja 2003. da je nedopuštena. Pravomoćno rješenje o ovrsi broj Ovrv-2200/03 Općinski sud u Splitu da je donio dana 29. srpnja 2003., koje da je ubrzo nakon isteka prigovora postalo pravomoćno. Tuženik da je ovršnu tražbinu na naplatu podnio tek 20. listopada 2011., dakle, nakon proteka više od devet godina, pa da je tražbina na temelju članka 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) zastarjela. Kako je tuženik 23. prosinca 2011., sa računa tužiteljice, temeljem rješenja o ovrsi zaplijenio 1.700,00 kuna, a ovrha je nedopuštena, to da se sukladno članku 1111. ZOO ukazuje na naplaćeni iznos kao stjecanje bez osnove.

 

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prilikom donošenja prvostupanjske presude prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

10. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je smatrao da je nastupila zastara potraživanja.

 

11. Člankom 233. stavak 1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

 

12. Odredbom članka 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

13. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi broj Ovr-2200/03 od 29. srpnja 2003. predstavlja pravomoćnu sudsku odluku kojom je utvrđena tražbina tuženika koja je proizlazila iz ugovornog odnosa, a na koju se do donošenja rješenja o ovrsi primjenjivao zastarni rok od jedne godine (članak 232. ZOO), pa tim rješenjem nije utvrđena nikakva "povremena tražbina" već je utvrđeno i naloženo ovršeniku isplatiti iznos naveden u ovršnoj ispravi.

 

14. Kako je ovršna isprava donesena 29. srpnja 2003. a tuženik je novi prijedlog podnio 20. listopada 2011. dakle unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, evidentno je da se ne radi o zastari, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

15. Stoga je, valjalo uvažiti žalbu tuženika i pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

16. S obzirom da je ovaj sud preinačio odluku protiv koje je podnesena žalba, valjalo je odlučiti o troškovima postupka (članak 166. stavak 2. ZPP).

 

17. Sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP tuženiku je trebalo priznati trošak postupka i to: sastav odgovora na tužbu sa PDV-om u iznosu od 937,50 kuna, pristojbu odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 kuna, sastav žalbe sa PDV-om u iznosu od 937,50 kuna i pristojbu na žalbu u iznosu od 200,00 kuna, sveukupno 2.125,00 kuna.

 

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članak 373. točka 3. i 380. stavak 3. ZPP odlučiti kao u izreci drugostupanjske odluke.

 

U Splitu, 8. rujna 2020.