- 1 -              Poslovni broj: Usž-2528/21-2

 

Poslovni broj: Usž-2528/21-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane  Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja mldb. M. Š., kojeg zastupa zakonska zastupnica Z. Š., majka, iz C., koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. T. i S. Z., R., protiv tuženika Dječjeg vrtića G., Upravnog vijeća, C., radi upisa u dječji vrtić, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 3 UsI-326/2021-9 od 22. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna  2021.

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.  Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 3 UsI-326/2021-9 od 22. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja  za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Dječjeg vrtića G., klasa: UP/II-034-02/21-01/02, urbroj: 2213/02-06-02-21-4 od 12. ožujka 2021. i rješenja Povjerenstva za upis Dječjeg vrtića G.  klasa: UP/I-034-02/21-01/02, urbroj: 2213/02-06-02-21-1 od 12. veljače 2021., te nalaganja tuženiku da u roku od osam dana od dostave ove presude donese rješenje kojim se tužitelju odobrava zahtjev za upis/uključivanje u obvezni program predškole u Dječjem vrtiću G. u C.

2.              Navedenim rješenjem tuženika  od 12. ožujka 2021. odbijena je žalba  izjavljena protiv rješenja od 12. veljače 2021., kojim je odbijena prijava za upis mldb. M. Š., rođenog ... u program predškole u Dječjem vrtiću G..

3.               Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da na nesporno utvrđeno činjenično stanje nije pravilno primijenjeno materijalno pravo i to članak 23.a Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju  (ZOPOIO)  te Pravilnik o sadržaju i trajanju programa predškole već se poziva na niz nemjerodavnih propisa. Ističe da Program zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima  na koji se poziva je tek provedbeni podzakonski akt ispod obvezne zakonske snage članka 23a ZOPOIO-a.  Smatra da se nezakonitost spornih rješenja tuženika ni na koji način ne može umanjiti pozivom na „uputu“ koju je tuženik prethodno izdao, niti pozivom na dva dopisa iz dva ministarstva jer baš ništa od toga nema nikakvu pravnu snagu niti predstavlja mjerodavno materijalno pravo za rješavanje konkretnog slučaja. Navodi da obveznici predškole ne pohađaju dječji vrtić već upisuju program predškole u dječjem vrtiću ili osnovnoj školi najbližima njihovom mjestu stanovanja koji provode program predškole za djecu koja  ne pohađaju vrtić. Ističe da prvostupanjski sud svojim potpuno izokrenutim pravnim tumačenjima ignorira tj. u obrazloženju ne spominje niti činjenicu da je tuženik uključio M. Š. u program predškole, kako je to konstatirano u zapisniku sastavljenom u Upravnom sudu u Rijeci 22. travnja 2021., pri čemu je dakle samim činom dopuštanja odlaska u predškolu priznao tužbeni zahtjev. Nadalje ističe da  donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud potpuno pogrešno referira na presudu Europskog suda za ljudska prava-Case of Vavrička and others vs Czech Republic i članak 24. Konvencije o pravima djeteta.

Predlaže da se pobijana presuda poništi i da ovaj Sud sam riješi stvar, odnosno usvoji tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

4.               Tuženik uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.

5.                Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10.,143/12.,152/14. 94/16.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17.-dalje ZUS), ovaj Sud je utvrdio da, suprotno žalbenim navodima  nije bilo pogrešne primjene materijalnog prava.

7.              Prvostupanjski upravni sud je ocjenjujući tužbene navode, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, a prema ocjeni ovoga suda nije počinio niti bitne povrede odredaba postupka jer je valjano obrazložio razloge odbijanja tužbenog zahtjeva.

8.              Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesni (Narodne novine, 79/07., 113/18., 43/09. i 130/17.) utvrđena je kao mjera zaštite od zaraznih bolesti obvezna imunizacija (cijepljenje) od određenih zaraznih bolesti te je prema Programu zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima  (Narodne novine, 105/02., 55/06. i 121/07.) pohađanje vrtića dozvoljen samo cijepljenoj djeci.

9.               Iz činjeničnog stanja spisa nesporno proizlazi da mldb. M. Š. nije uredno cijepljen, a  da ne postoje kontraindikacije za cijepljenje, a što je utvrđeno uvidom u potvrdu o obavljenom sistematskom pregledu. 

10.              Budući da se program predškole provodi u sklopu dječjeg vrtića kojem je za upis i uvjet uredno cijepljenje pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je osnovano tuženik odbio prijavu za upis u program predškole mldb. M. Š.

11.              Neosnovan je žalbeni navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, odnosno da se presuda temelji na irelevantnim zakonskim i podzakonskim propisima za rješavanje konkretnog upravnog spora te da je stoga  obrazloženje presude kontradiktorno i nerazumljivo.

12.              Naime, nije sporno da je sukladno odredbi članka 23.a Zakona o  predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, 10/97., 107/07. i 94/13.) i članka 1. stavka 2. Pravilnika o sadržaju i trajanju programa predškole (Narodne novine, 107/14.) predviđeno da je program predškole obvezni program odgojno-obrazovnog rada s djecom u godini dana prije polaska u osnovnu školu i dio je sustava odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Međutim, s obzirom da se program predškole provodi u dječjem vrtiću, primjenjuju se uvjeti za upis u dječji vrtić. Prema propisima  na koje se poziva i u upravnom i u sudskom postupku upis djeteta u dječji vrtić uvjetuje se urednim cijepljenjem protiv bolesti iz Programa obveznih cijepljenja, s iznimkom djece koja imaju kontraindikacije na pojedina cijepljenja, a o čemu se u predmetnom slučaju ne radi.

13.              Neosnovani su prigovori da je djetetu uskraćeno pravo na obvezno predškolsko obrazovanje jer je i imunizacija obvezna sukladno članku 40. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Tuženik se osnovano poziva na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-5418/08 od 30. siječnja 2014. koji se očitovao o prigovoru uskraćivanja neimuniziranoj djeci prava na obrazovanje te je zaključio da uvjetovanje upisa djeteta u predškolsku ustanovu dokazom o obavljenim cijepljenjima nije nikakva diskriminacija, već je mehanizam kojim se osigurava zaštita prava djece na zdravlje.

14.              Stoga, prema ocjeni ovoga Suda, unatoč odredbi članka 23.a Zakona o  predškolskom odgoju i obrazovanju,  pravilno  prvostupanjski upravni sud uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe u obrazloženju presude, zaključuje da je,  s obzirom da nema dokaza o postojanju kontraindikacija za cijepljenje, već iz potvrde o obavljenom sistematskom pregledu proizlazi  da dijete nije cijepljeno, pobijano rješenje tuženika pravilno i zakonito.  Na navod žalbe kako je mldb. M. Š. ipak  tuženik uključio u program predškole te da je time priznao osnovanost tužbenog zahtjeva ovaj Sud ne nalazi osnovanim jer je prema podacima spisa tuženik omogućio djetetu pohađanje predškole izvan redovnog radnog vremena vrtića postupajući u najboljem interesu djeteta, a što ne dovodi u sumnju zakonitost donesenog rješenja.

15.               Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16.               S obzirom na način kako je riješeno o žalbi  na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka pa je postavljeni  zahtjev  odbijen kao neosnovan.

 

U Zagrebu 8. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.