1

Poslovni broj 71 Gž R-1978/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 71 Gž R-1978/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Antonete Valentić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u S., protiv tuženika ustanova, S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. i M. S., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-422/2019 od 16. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-422/2019 od 16. lipnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je odluka tuženika D., ustanova, S., OIB:…, MB: …, o otkazu ugovora o radu od 12. II. 2019. sklopljenog između tužiteljice S. Č. iz S., OIB: … i tuženika, koja odluka je donesena dana 24. IV.2019., nedopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vrati tužiteljicu na radno mjesto konfekcijski radnik II. grupe, na kojem je radila prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu.

Dužan je tuženik pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u roku od 15 dana."

II. Dužna je tužiteljica pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.“

 

2.Protiv te presude žali se tužiteljica iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

5.Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

6.Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom premetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7.U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze saslušanih svjedoka, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani, jer je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žaliteljice u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

 

8.Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, da radni odnos nije prestao i vraćanje tužiteljice na radno mjesto konfekcijski radnik II. grupe, na kojem je radila prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu.

 

9.Tužiteljica tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je Odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena jer je ista u koliziji s odredbom čl. 6. Ugovora o radu, kojom je ugovoreno da čak i da je tuženik ocijenio tužiteljicu lošom ocjenom, da ju je bio dužan rasporediti na druge poslove, pri čemu da joj radni odnos ne može prestati dok poslodavac ne utvrdi da takvih poslova nema te da tuženik tužiteljicu nije niti pokušao rasporediti na druge poslove, niti da je utvrdio da takvih poslova nema. Smatra da tuženik nije bio ovlašten otkazati ugovor o radu tužiteljici prije isteka probnog rada. Ujedno, da je tuženik donio i akt o ocjenjivanju rada tužiteljice, da taj akt da ne bi objektivno valorizirao kvalitetu rada tužiteljice na predmetnom radnom mjestu, jer da je na radnom mjestu bila šikanirana, i to baš od strane majstorice krojačice i voditeljice krojnice.

 

10.Polazeći od utvrđenja da tužiteljica nije zadovoljila niti u jednom segmentu poslova proizvodnje odjeće za koje je zasnovala radni odnos, da je prošla sve faze proizvodnje, od spajanja odjeće, raspeglavanja odjeće te poslove krojenja odjeće te da stoga nije bilo za očekivati od poslodavca da je rasporedi na drugo radno mjesto, obzirom da je prošla sve segmente u procesu proizvodnje radnog mjesta za koje je zasnovala radni odnos i da niti u jednom nije zadovoljila, sud prvoga stupnja utvrdio je da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nije u koliziji sa odredbom čl. 6. Ugovora o radu te da je tuženik mogao otkazati Ugovor o radu tužiteljici prije isteka probnog roka te da tužiteljica nije dokazala da bi bila šikanirana, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

11.Odredbom čl. 53. Zakona o radu (Narodne novine" broj: 93/14 i 127/17.- dalje u tekstu ZR) propisano je da prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad koji ne smije trajati duže od 6 mjeseci. Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, na koji se ne primjenjuju odredbe tog zakona o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120, 121 st. 1. i 125 ovog zakona te je otkazni rok kod ugovorenog probnog rada najmanje 7 dana.

 

12.Pogrešno žaliteljica smatra da tuženik nije bio ovlašten otkazati ugovor o radu prije isteka probnog rada. Naime, u situaciji kao što je ova, kada je ugovorom o radu ugovoren probni rad, ocjenu o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu daje poslodavac i u toj ocjeni je sadržana i subjektivnost samog poslodavca prema stručnim i radnim sposobnostima zaposlenika. Prema svrsi instituta probnog rada, ona se s pozicije poslodavca iscrpljuje u davanju mogućnosti da u ugovorenom roku probnog rada provjeri osobine i sposobnosti radnika za obavljanje određenog posla, odnosno da provjeri njegovu radnu učinkovitost i znanja te da u slučaju nezadovoljstva pristupom radnika poslu u okviru probnog rada radniku može otkazati ugovor o radu. Drugim riječima, nezadovoljstvo poslodavca radom zaposlenika unutar probnog roka predstavlja opravdani razlog za otkaz, ukoliko taj otkaz nije diskriminirajući ili šikanozan. I prema shvaćanju ovoga suda radni odnos ne mora u svakom slučaju trajati tijekom cijelog ugovorenog roka probnog rada. Ako poslodavac i prije isteka roka probnog rada utvrdi da radnik ne ostvaruje očekivane rezultate rada, može mu otkazati ugovor o radu i prije isteka ugovorenog roka probnog rada. U konkretnom slučaju tuženik je nakon isteka nešto više od dva mjeseca probnog rada utvrdio da tužiteljica ne zadovoljava na radu, jer za vrijeme trajanja ugovorenog probnog rada od strane poslodavca ocjenjena nezadovoljavajućom. Stoga, autonomno je pravo tuženika ocijeniti da li je radnik koji ima ugovoreni probni rok udovoljio potrebnim radnim rezultatima. U konkretnom slučaju tuženik je organizirao tročlano povjerenstvo za praćenje rada tužiteljice, imenovao mentoricu te po negativnoj ocjeni od strane imenovanih osoba dostavio svoj prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu sindikalnom povjereniku koji je dao suglasnost na takvu odluku. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da je tuženik postupio zakonito prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici jer je odluka donesena temeljem ocjene stručnog povjerenstva temeljem koje odluke joj je radni odnos prestao protekom otkaznog roka, što je sukladno pozitivnim propisima. Provedenim dokazima utvrđeno je da je poslodavac tužiteljicu raspoređivao na sva radna mjesta, no da ista niti na jednom nije zadovoljila, slijedom čega joj je osnovano otkazao ugovor o radu.

 

13.Pozivanje žaliteljice na odredbu čl. 6. Ugovora o radu u dijelu kojom se poslodavac obvezao na kvartalnu ocjenu, valja odgovoriti da se ista ne odnosi na razdoblje probnog rada, jer je sam probni rad ugovoren s rokom od 3 mjeseca, pa nije niti moguće pozivanje na kvartalno ocjenjivanje u vremenu probnog rada. Suprotno žalbenim navodima tuženik nije bio dužan u vremenu probnog roka dostaviti pisanu odluku te je neosnovano pozivanje žaliteljice na odredbu čl. 133. ZR.

 

13.1.Budući tužiteljica nije zadovoljila niti u jednom segmentu poslova proizvodnje odjeće za koje je zasnovala radni odnos, budući je prošla sve faze proizvodnje, od spajanja odjeće, raspeglavanja odjeće te poslove krojenja odjeće, pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da nije bilo za očekivati od poslodavca da je rasporedi na drugo radno mjesto, obzirom da je prošla sve segmente u procesu proizvodnje radnog mjesta za koje je zasnovala radni odnos i da niti u jednom nije zadovoljila, pa je slijedom navedenoga pravilan zaključak da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nije u koliziji sa odredbom čl. 6. Ugovora o radu.

 

14.U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza pravilno utvrdio, da je tuženik rad tužiteljice u probnom roku ocijenio nezadovoljavajućim i to prije isteka probnog roka, pa kada nije utvrđeno niti dokazano da je tužiteljica bila šikanirana, a što je pravilno ocijenio, čak i iskazom same tužiteljice, to je pravilno sud prvoga stupnja odbio tužbeni zahtjev. Zato suprotno žalbenim navodima osporenom odlukom zakonito je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu.

 

15.Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 53. ZR.

 

16.I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženika (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeha stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

17.Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu 8. rujan 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.