- 1 -

Broj: Pž-2040/2019

                                                                                      Broj: Pž-2040/2019

U   I ME REPUBLIKE  HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D. L., kojeg brani odvjetnik V. T., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o žalbi D. L., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 83.PpP-341/2019-25 od 23. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2021.,

p r e s u d i o    j e:

I.              Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika D. L. kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljeniku D. L., za prekršaj opisan u izreci pobijane presude, temeljem članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine navedenog iznosa, novčana kazna će se smatrati u cjelini plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona). Preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku D. L. za prekršaj iz članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona, izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, koja počinje teći od izvršnosti presude.

II. Odbija se žalba okrivljenika D. L. kao neosnovanom, te se prvostupanjska presuda u ostalom pobijanom, a  ne preinačenom  dijelu potvrđuje.

III.               Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljenik D. L. obvezan je naknaditi paušalni iznos troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, u iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik D. L., proglašen je krivim i kažnjen, novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kuna, temeljem članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2. Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna, te mu je temeljem članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedne godine.

3. Protiv navedene presude okrivljenik D. L. putem branitelja pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni ili ukine.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka jer prvostupanjski sud nije u obrazloženju naveo okolnosti koje je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne i nije izložio osobne i imovinske prilike okrivljenika, nije osnovan.  Naime, prvostupanjski sud je dao razloge zašto je izrekao novčanu kaznu i zaštitnu mjeru i koje okolnosti je pri tome cijenio. Nadalje, optužnim aktom je navedeno točno vrijeme i mjesto počinjenja djela prekršaja, pa predhodne radnje tužitelja- zahtjev za dostavu podataka, nisu od utjecaja za obranu okrivljenika jer je morao znati da je 15. veljače 2018., u 19,52 sati na državnoj cesti br. 7 prema njemu postupali policijski službenici kao sudioniku u prometu, vozaču osobnog automobila xxxx, a pobijana presuda zadržava objektivni i subjektivni identitet optužbe.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u vrijeme donošenja prvostupanjske presude valjano cijenio okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru novčane kazne, pri čemu ističe, između ostalog, okrivljenikovu višestruku osuđivanost kao otegotnu okolnost. Međutim, ispitujući odluku o novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio, da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za izricanjem blaže kazne od one koju je odmjerio prvostupanjski sud. Posebno treba istaknuti da je u odnosu na raniju osuđivanost koju činjenicu je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu, u međuvremenu nastupila rehabilitacija, temeljem odredbe članka 77. Prekršajnog zakona, pa se okrivljenik smatra neosuđivanom osobom. Zbog navedenog je ovaj Sud preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u odnosu na odluku o kazni na način da je umanjio novčanu kaznu, držeći je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja i smatrajući da će se ovako izrečenom kaznom ostvariti opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

  8. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovaj sud je našao da je osnovana nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da se radi o jednom od najtežih prekršaja. Svrha je zaštitne mjere da se njenom primjenom otklone uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a što se ukazuje u odnosu na okrivljenika i što prvostupanjski sud valjano obrazlaže u pobijanoj presudi. Zaštitna mjera u trajanju od jedne godine nije razmjerna s težinom počinjenog prekršaja i prekršajima koji se mogu očekivati, pa je ovaj sud preinačio trajanje zaštitne i izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca. Ovaj sud je ocijenio da će navedena zaštitna mjera u izrečenom trajanju preventivno utjecati na okrivljenika da ne čini prekršaje, čime će se postići svrha primjene zaštitnih mjera iz članka 51. Prekršajnog zakona, te nema potrebe za primjenom navedene mjere u duljem trajanju.

9. S obzirom na odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki III. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

                              U Zagrebu, 8. rujna 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.