Baza je ažurirana 09.02.2026. zaključno sa NN 129/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

Republika Hrvatska

  Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

            Poslovni broj: -1542/2021-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja-protutuženika "U. M. z. ", M., zastupanog po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku iz Š., protiv tuženika-protutužitelja 1. D. V., iz Lj., R. S., zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Š. i 2. M. V., iz Lj., R. S., radi činidbe i utvrđenja, odlučujući o žalbi prvotuženika-protutužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P-1586/18-90 od 30. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja D. V., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. P-1586/18-90 od 30. rujna 2020., u odnosu na drugotuženika.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, u točci 1. izreke, naloženo je tuženicima- protutužiteljima (dalje: tuženici) da uklone stepenice izgrađene uz zapadni zid k.č. K.O.M. –B., a koje stepenice se nalaze unutar zračnog prostora k.č. K.O. M. –B., i to onaj dio i koji je na skici mjesta očevida izrađenoj po sudskom vještaku mjerniku Z. M., dipl. ing. geod., od 6. lipnja 2016., označen slovima A-B-C-D-A, površine 4,4 m2. Točkom 2. izreke, odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje da su tuženici stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava služnosti imati dio zgrade u zračnom prostoru susjedne nekretnine, za korist k.č. K.O. M. –B., kao povlasne nekretenine, a na teret k.č. K.O. M. –B., kao poslužne nekretnine, i to dio koji u naravi predstavlja dio stepenica koji se nalazi u zračnom prostoru navedene poslužne nekretnine, uz upis toga prava u zemljišnim knjigama. Točkom 3. izreke, naloženo je tuženicima da naknade tužitelju troškove postupka u iznosu od 27.550,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio prvotuženik-protutužitelj D. V. (dalje: prvotuženik), iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te usvoji protutužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva prvotuženik, budući da, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a niti prvotuženik određeno ne navodi u čemu bi se ta procesna povreda sastojala.

 

5.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za uklanjanje dijela stepenica naslovljenih na zid kuće sagrađene na k.č. K.O. M. –B., a koji dio stepenica je izgrađen u zračnom prostoru k.č. br. K.O. M. –B. te protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje prava služnosti imati dio zgrade u zračnom prostoru susjedne nekretnine, u korist k.č. K.O. M. –B., kao povlasne nekretnine, a na teret k.č. br. K.O. M. –B., kao poslužne nekretnine i to u dijelu sagrađenih stepenica u zračnom prostoru poslužne nekretnine, a koji zahtjev temelje na institutu dosjelosti.

 

7. U ovoj fazi postupka, nije sporno da je tužitelj vlasnik k.č. br. … K.O. M. –B., dok su tuženici suvlasnici zgrade sagrađene na k.č. K.O. M. –B., uza čiji zid se protežu stepenice, s time da je sporni dio stepenica sagrađen u zračnom prostoru nekretnine tužitelja. Sporno je da li je tužitelj ovlašten tražiti uklanjanje spornog dijela stepenica i da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti za korist nekretnine tuženika  dosjelošću.

 

8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje da je  28. listopada 1989. između prednika tužitelja i tuženika, sklopljena nagodba kojom su uredili među između njihovih nekretnina, ali ne i na dijelu na kojem se nalaze sporne stepenice, kao i da na tom dijelu ne postoji prirodna međa. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji prihvaća u cijelosti, prvostupanjski sud utvrđuje da su sporne stepenice izvedene uz jugozapadnu fasadu zgrade tuženika, s time da je drugi kat zgrade izgrađen nezakonito i ne može se legalizirati dok se uz zgradu nalaze sporne stepenice. Također, utvrđuje da tužitelj ne bi mogao graditi na mjestu gdje se nalaze sporne stepenice, ali da ima opravdan interes za rušenje istih iz sigurnosnih razloga.

 

9. Imajući u vidu utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na čl. 114. ZV-a zaključuje da tuženici nisu dokazali da imaju pravo na posjed spornog dijela nekretnine tužitelja (zračnog prostora k.č. K.O. M. –B.), kao i da nisu stekli pravo služnosti imati dio zgrade u zračnom prostoru te nekretnine pa pozivom na čl. 31. i čl. 161.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/06, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) zauzima stav da tužitelj kao vlasnik te nekretnine osnovano zahtjeva uklanjanje spornog dijela stepenica. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, kao osnovan, a odbija protutužbeni zahtjev, kao neosnovan.

 

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. ZPP-a pa priznaje tužitelju naknadu troškova postupka, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), uz trošak uviđaja i sudskih pristojbi.

 

11.Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud, budući da svoju osnovu imaju u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

 

12. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, a odbio protutužbeni zahtjev.

 

13. Prema čl. 161. st. 1. ZV-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Sukladno čl. 162. st.  1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema čl. 163. st. 1. ZV-a, posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

14. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, da bi vlasnik stvari ostvario pravo na predaju u posjed mora dokazati svoje vlasništvo i  da druga osoba istu stvar drži u posjedu, dok ta osoba može odbiti predaju stvari ako dokaže svoje pravo na posjed te stvari. U konkretnom slučaju, među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine k.č. K.O. M. –B. i da tuženici drže u posjedu sporni dio te nekretnine (zračni prostor) s obzirom na izgrađene stepenice. Sporno je da li tuženicima pripada pravo na posjed tog dijela nekretnine, pri čemu se tuženici pozivaju na svoje pravo služnosti, kao i da li je tužitelj ovlašten braniti izgradnju spornih stepenica u zračnom prostoru svoje nekretnine.

 

15. Sukladno čl. 218. ZV-a, pravo stvarne služnosti osniva se na temelju pravnoga posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samoga zakona. Prema čl. 229. st. 1. ZV-a, stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

 

15.1. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima,  zaključio da tuženicima ne pripada pravo na posjed dijela k.č. K.O. M. –B. na kojem se nalazi sporni dio stepenica.

 

15.2. Naime, tuženici su se tijekom postupka pozivali na nagodbu sklopljenu sa pravnim prednikom tužitelja tvrdeći da je istom uređena međa između nekretnina stranaka na način da se sporni dio stepenica nalazi na nekretnini tuženika, međutim prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predmetom nagodbe nije uspostavljena međa na spornom dijelu pa da tuženici nisu dokazali da im po toj osnovi pripada pravo na posjed spornog dijela nekretnine tužitelja, a koji zaključak tuženici žalbenim navodima niti ne dovode u pitanje.

 

15.3. Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženici nisu stekli  pravo služnosti imati dio zgrade u zračnom prostoru nekretnine tužitelja iz čl. 196. ZV-a, budući da iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću. Naime, izvedenim dokazima nije utvrđeno kada su točno sagrađene sporne stepenice, a sve i da su iste sagrađene 1995./1996., kako to tvrde tuženici, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 229. st. 1 ZV-a za stjecanje prava služnosti dosjelošću, s obzirom da sukladno navedenoj zakonskoj odredbi vrijeme potrebno za stjecanje prava služnosti iznosi dvadeset godina pa kako je tužba podnesena 13. srpnja 2009., to do podnošenja tužbe nije proteklo zakonom određeno vrijeme za dosjelost. Žalbeni navodi kojima se tuženici pozivaju na desetogodišnji rok zakonitog, poštenog i istinitog posjedovanja spornih stepenica, nisu osnovani, budući da je za stjecanje prava služnosti dosjelošću potreban neprekinuti pošteni posjed od dvadeset godina, neovisno o zakonitosti  i istinitosti takvog posjeda.

 

16. Kako tuženici nisu dokazali pravo na posjed spornog dijela k.č. … K.O. M. –B., pri nespornoj činjenici da je tužitelj vlasnik te nekretnine i da je dio stepenica tuženika izgrađen u zračnom prostoru iste, dakle da se tuženici nalaze u posjedu spornog dijela nekretnine tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na čl. 161. st. 1. ZV-a zauzeo stav da tužitelj osnovano traži predaju u posjed nekretnine uklanjanjem spornog dijela stepenica. Pri tome, neosnovano se tuženici žalbom pozivaju na pogrešnu primjenu čl. 31. st. 5. ZV-a. Naime, točno je da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, na koji stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno da tužitelj nema mogućnost gradnje na spornom dijelu predmetne nekretnine, međutim ujedno je utvrđeno da tužitelj iz sigurnosnih razloga ima opravdan razlog za uklanjanje stepenica sa tog dijela nekretnine, iz čega slijedi da postoji opravdan interes tužitelja da brani zahvate tuženika u zračnom prostoru predmetne nekretnine izgradnjom stepenica pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 31. st. 5. ZV-a za ograničenje vlasničkih prava tužitelja, kako je to pravilno zauzeo stav prvostupanjski sud.

 

17. Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu je trošak tužitelja ispravno odmjeren u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom.

 

18. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu prvotuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

 

19. Prvostupanjska presuda u odnosu na drugotuženika, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 8. rujna 2021.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Milena Vukelić - Margan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu