- 1 -              I Kž 141/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 141/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđene M. Š. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 13. prosinca 2019. godine, broj Kv I-72/19-3 (K-12/11), u sjednici održanoj 14. srpnja 2021. i 8. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

              I. U povodu žalbe osuđene M. Š., a po službenoj dužnosti, obustavlja se postupak izvršenja kazne zatvora u neizvršenom dijelu rada za opće dobro izrečene osuđenoj M. Š. pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 2. svibnja 2012. broj K-12/11-116.

 

              II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba osuđene M. Š. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijski sud u Varaždinu je pobijanim rješenjem, na temelju članka 55. stavka 8. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučio da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju 1 (jedan) mjesec i 17 (sedamnaest) dana nad osuđenom M. Š..

 

2. Protiv tog rješenja žali se osuđenica osobno naznačujući kao žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, "pogrešnu primjenu zakona" i odluku o kazni. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukidanje pobijanog rješenja u smislu njezine žalbe.

 

3. Na temelju članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je bespredmetna.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je nakon donošenja pobijane odluke, u međuvremenu, nastupila zastara izvršenja kazne zatvora.

 

6. Naime, odredbom članka 384. stavka 1. KZ/11. propisano je da se izvršenje kaznenopravnih sankcija koje su izrečene sukladno odredbama KZ/97., provodi sukladno odredbama KZ/11. i to od dana njegova stupanja na snagu, ukoliko izvršenje nije započelo ili je u tijeku, a što je ovdje slučaj.

 

7. Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-12/11. M. Š. je osuđena zbog kaznenog zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 6. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 54. stavka 1. KZ/97. optuženici je zamijenjena kazna zatvora radom za opće dobro na slobodi u trajanju četrdeset radnih dana te je nadalje određeno da će rad za opće dobro na slobodi biti izvršen u roku jedne godine. Presuda je postala pravomoćna 27. siječnja 2015.

 

8. Nadalje, odredbom članka 83. stavka 1. alineje 6. KZ/11. propisano je da se izrečena kazna zbog zastare ne može izvršiti kada protekne šest godina od pravomoćne presude kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine. Odredba članka 84. stavka 1. KZ/11., koja propisuje da zastara izvršenja kazne počinje teći danom kada je presuda postala pravomoćna, ima se primijeniti i na kaznu zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro sukladno zaključku od 18. studenoga 2019. broj Su-IV-28/2019-36 donesenom na sastanku predsjednika Kaznenih odjela županijskih sudova s Kaznenim odjelom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

9. Iz podataka u spisu predmeta vidljivo je da je osuđenica odradila ukupno 236 sati rada za opće dobro na slobodi, dok odredba članka 84. stavka 3. KZ/11. propisuje da zastara izvršenja kazne ne teče za vrijeme izdržavanja kazne.

 

10. Imajući u vidu da obavljanje rada za opće dobro na slobodi predstavlja oblik izdržavanja kazne zatvora, analognom primjenom odredbe članka 84. stavka 3. KZ/11., zastara izvršenja kazne zatvora ne teče za vrijeme obavljanja toga rada. Vodeći nadalje računa o tome da je osuđenici kazna zatvora zamijenjena radnim danima, sukladno odredbama KZ/97. pa da osam sati rada odgovora jednom danu zatvora, 236 odrađenih sati rada za opće dobro na slobodi predstavlja ekvivalent od 30 dana zatvora za koje vrijeme, u smislu odredbe članka 84. stavka 3. KZ/11., također nije tekao zastarni rok jer se izvršenje rada za opće dobro također ima smatrati izdržavanjem kazne zatvora.

 

11. Dakle, uzimajući u obzir da je sukladno članku 83. stavku 1. KZ/11. zastara trebala nastupiti 27. siječnja 2021., no da se sukladno odredbi članka 84. stavka 3. KZ/11. u konkretnoj situaciji zastarni rok produljuje za daljnjih 30 dana, osuđenici je zastara izvršenja kazne nastupila 27. veljače 2021.

 

12. Prema tome, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, zbog nastupa zastare izvršenja kazne osuđenoj M. Š. je trebalo obustaviti postupak izvršenja kazne zatvora u neizvršenom dijelu rada za opće dobro, kao što je to precizirano u točki I. izreke ove odluke. 

 

13. Uslijed odluke pod točkom I., žalba osuđene M. Š. postala je bespredmetna pa je stoga riješeno kao u točki II. izreke.

 

14. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 8. rujna 2021.