Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

           Poslovni broj R-668/2020-3

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. Š. N. O.: ..., iz Z., zastupana po punomoćniku P. P., odvjetniku iz O. društva P. & K. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H. r. OIB: ..., Z., zastupana po punomoćnici L. Š., dipl. pravnici, radi zaključenja ugovora i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-909/2017 od 9. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

              Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-909/2017 od 9. ožujka 2020. u točki I.-II izreke i točki II. izreke.

 

r i j e š i o    je

 

              Djelomično se uvažava žalba tužiteljice te se citirana presuda suda prvog stupnja ukida u točki I.-I. izreke i točki I.-III izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke u cijelosti je odbijen glavni tužbeni zahtjev kojim je traženo:

- da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati razliku plaće za razdoblje od ožujka 2015. do rujna 2017. po 5.800,00 kn mjesečno bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok je za razdoblje od 19. rujna 2017. do isplate zatražen iznos sa pripadajućom zateznom kamatom, koji iznos bi se precizirao nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sve u roku od 8 dana (točka I.-I. izreke);

- da se naloži tuženiku da s tužiteljicom zaključi Dodatak Ugovora o radu odnosno Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Komentator-mentor s ugovorenom plaćom s koeficijentom 12,00 odnosno da zaključi Dodatak Ugovora o radu za drugo radno mjesto koje ogovara stručnoj spremi, kvalifikacijama, radnom iskustvu i dodatnim znanjima, osobinama, vještinama i sposobnostima tužiteljice s ugovorenom plaćom s koeficijentom 12,00 a koje će po opisu poslova odgovarati poslovima koje tužiteljica stvarno obavlja (točka I.-II izreke);

- da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 50.937,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom u roku od 8 dana (točka I.-III izreke).

 

2.  U točki II. izreke presude odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da s tužiteljicom zaključi Dodatak Ugovora o radu odnosno Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Komentator-mentor s ugovorenom plaćom s koeficijentom 12,00, odnosno za drugo odgovarajuće mjesto koje odgovara stručnoj spremi, kvalifikacijama, radnom iskustvu i dodatnim znanjima, osobinama, vještinama i sposobnostima tužiteljice s ugovorenom plaćom s koeficijentom 12,00 a koje će po opisu poslova odgovarati poslovima koje tužiteljica stvarno obavlja, a koje radno mjesto tužiteljica pridržava pravo specificirati nakon što tuženik dostavi Pravilnike o sistematizaciji poslova i radnih mjesta kod tuženika koji su se primjenjivali od 1. ožujka 2015. pa do dana dostave istih.

 

3Protiv presude žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove žalbe.

 

4Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za stvarno obavljeni rad za period od ožujka 2015. do rujna 2017. u iznosu od 5.800,00 kn bruto mjesečno te za nastavni period u iznosu koji bi se precizirao nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao i zahtjev kojim traži da se tuženiku naloži zaključenje Dodatka ugovora o radu odnosno Ugovor o radu za radno mjesto Komentator-mentor ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

              7U provedenom postupku utvrđeno je: 

 

- tužiteljica je u radnom odnosu kod tuženika od 15. ožujka 2004., a stranke su 18. kolovoza 2008. zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Novinar izvjestitelj-urednik (dalje Ugovor o radu) s ugovorenom osnovnom plaćom tužiteljice koja se određuje prema koeficijentu radnog mjesta Novinar izvjestitelj-urednik u skladu s tuženikovim Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta i plaćama radnika u H.-u (dalje Pravilnik o sistematizaciji),

- u periodu od srpnja 2012. do veljače 2015. tužiteljica je s tuženikom zaključila šest dodataka Ugovora o radu temeljem kojih je ugovarano obavljanje dodatnih poslova, popraćeno odgovarajućim promjenom koeficijenata radnih mjesta,

- zadnjim VI. Dodatkom ugovora o radu od 28. veljače 2015. (dalje VI. Dodatak ugovora o radu) ugovoreno je da će tužiteljica privremeno od 1. ožujka 2015. pa do stupanja na snagu Pravilnika o sistematizaciji i Pravilnika o plaćama, odnosno do drugačije odluke poslodavca, uz poslove Novinara izvjestitelja-urednika, obavljati i poslove uređivanja emisije A. D., J." i G. da će za vrijeme obavljanja tih poslova primati uvećanu plaću za vrijednost koeficijenta 2,80, te da nakon obavljanja tih poslova tužiteljica ima pravo nastaviti obavljati poslove i primati plaću radnog mjesta Novinar izvjestitelj-urednik,

- Odlukom od 15. rujna 2017. prestao je važiti VI. Dodatak ugovora o radu te je određeno da će tužiteljica od 19. rujna 2017. nastaviti obavljati poslove i primati plaću s važećim Ugovorom o radu za radno mjesto Novinar izvjestitelj-urednik.

 

8. Tužiteljica tijekom postupka te sada u žalbi tvrdi da je uz poslove ugovorene Ugovorom o radu i VI. Dodatkom ugovora o radu, obavljala od 1. srpnja 2016. ujedno i poslove urednice emisije O. a od 1. rujna 2016. i poslove dnevne urednice programa S. 4., koji poslovi nisu ugovoreni Ugovorom o radu ni dodacima niti je ugovorena odgovarajuća plaća za te poslove, pa da je radi toga primala manju plaću od plaće koja je za te poslove propisana Pravilnikom o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika tuženika (dalje Pravilnik o plaćama) koju su primali ostali zaposlenici koji su obavljali takve poslove, pa kako smatra da je faktički obavljala poslove radnog mjesta Komentator-mentor, smatra da joj pripada koeficijent za to radno mjesto u visini 12,00, radi čega uz isplatu razlike plaće traži i zaključenje ugovora o radu ili dodatka postojećeg Ugovora o radu za navedeno radno mjesto.

 

9.  O pravnoj osnovi zahtjeva tužiteljice na isplatu razlike plaće, stajalište je prvostupanjskog suda da u situaciji kada je među strankama zaključen pisani Ugovor o radu kojim je ugovorena visina plaće tužiteljice, tužiteljica ne može zahtijevati razliku plaće za faktično obavljeni rad, sve dok se ne utvrdi da Ugovor o radu iz nekog razloga ne važi među strankama (bilo da je ništetan, ili pobojan). Sud uvažava činjenice da je tužiteljica potpisala VI. Dodatak ugovora o radu prema kojem je obavljala određene poslove uz ugovorenu plaću, da tužbeni zahtjev nije usmjeren na utvrđenje ništetnosti ili poništenje toga govora već je isti egzistentan i proizvodi pravni učinak, da je prema isplatnim listama tužiteljici utvrđen osnovni koeficijent za radno mjesto Novinar izvjestitelj-urednik u visini od 5,50, te da je tužiteljici isplaćivana plaća po dodatnom koeficijentu iz VI. Dodatku ugovora o radu.

 

9.  O spornoj činjenici je li tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta za koje je propisan veći koeficijent, sud prvog stupnja je analizom i ocjenom iskaza svjedokinja K. P. Č. i N. V. kao i same tužiteljice te analizom i usporedbom opisa poslova radnih mjesta Novinar izvjestitelj-urednik i Komentator-mentor, utvrdio da se neki poslovi ova dva radna mjesta preklapaju, međutim da se u velikom dijelu razlikuju. Prvostupanjski sud smatra da je uređivanje emisija ionako sastavni dio opisa poslova radnog mjesta tužiteljice Novinar izvjestitelj-urednik za koje ima zaključen Ugovor o radu (uređivanje emisija ili priloga te drugi srodni poslovi prema potrebi posla odnosno nalogu pretpostavljenog) dok uvažavajući opis poslova radnog mjesta Komentatora-mentora nalazi da tužiteljica niti tvrdi niti ičime dokazuje da bi obavljala veliki dio poslova toga radnog mjesta (osim uređivanja emisija).

 

10. Stoga prvostupanjski sud odbija dio glavnog tužbenog zahtjeva za isplatu razlike plaće dok drugi dio glavnog tužbenog zahtjeva kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za zaključenje dodatka Ugovora o radu ili novi ugovor o radu za obavljanje poslova Komentator-mentor, odbija kao neosnovane uz obrazloženje da ugovor o radu predstavlja dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje voljom stranaka pa da ne postoji obveza bilo koje stranke na zaključenje ugovora o radu odnosno njegova dodatka te nastavno odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a) dok tuženik naknadu troškova nije tražio.

 

11U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati. Protivno žalbenim navodima nisu počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a i člankom 292. stavak 4. ZPP-a. 

 

              12. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno kod donošenja prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen dio glavnog tužbenog zahtjeva i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kojima je traženo da se naloži tuženiku da s tužiteljicom zaključi dodatak Ugovora o radu odnosno Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (točka I.-II i točka II. izreke prvostupanjske presude), u kojem se dijelu odluka prvostupanjskog suda žalbom tužiteljice posebno ne dovodi u pitanje.

 

              13Naime, obveza sklapanja ugovora, kao iznimka od načela slobode uređivanja  obveznih odnosa iz članka 10. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), mora izričito biti propisana zakonom sukladno odredbi članka 248. stavak 1. ZOO-a sve u vezi s člankom 8. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje ZR-a) a u konkretnom slučaju niti jednom zakonskom odredbom nije propisana obveza poslodavca da s radnikom zaključi ugovor o radu ili dodatak ugovoru o radu.

 

              14Međutim, izložena utvrđenja i pravni zaključci suda prvog stupnja o tome da tužiteljici ne pripada pravo na isplatu razlike plaće za faktično obavljeni rad, za sada se ne mogu prihvatiti.             

 

15Prilikom zauzimanja pravnog stajališta da tužiteljica ne može zahtijevati razliku plaće za faktično obavljeni rad, sve dok egzistira Ugovor o radu kojim je ugovorena visina plaće, sud prvog stupnja je izgubio iz vida činjenicu da je tužiteljica od ovlaštenih nadređenih osoba poslodavca tražila sklapanje ili usklađivanje Ugovora o radu za poslove više složenosti koje je faktički obavljala. Povodom tih zahtjeva tuženik nije negirao da bi tužiteljica takve poslove obavljala ali je sve ostalo u sferi trenutne nemogućnosti da joj se prizna veći koeficijent, na što upućuje pismena e-mail korespondencija priložena spisu na čiji sadržaj upire žalba tužiteljice.

16Osim toga, prema stanju spisa proizlazilo bi da je tužiteljica poslove na koje ukazuje tužbom obavljala uz suglasnost i po nalogu ovlaštenih osoba tuženika kao poslodavca, na što osnovano ukazuje tužiteljica žalbom.

 

              17Odredbom članka 7. stavak 1. ZR-a propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

 

              18U svezi s primjenom citirane zakonske odredbe treba imati u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem ovu odredbu valja tumačiti na način da je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu, budući da je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Stoga, u situaciji kada radnik i poslodavac nisu sklopili ugovor o radu za određene poslove koje je radnik po nalogu i uz suglasnost poslodavca faktički obavljao takve poslove ili dio tih poslova, tada bi imao pravo na plaću predviđenu za faktično obavljene poslove odnosno na razmjeran dio takve plaće (Revr-704/2014 od 2. prosinca 2014. i Revr-925/2017 od 2. svibnja 2018.).

 

19U tom pravcu ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o kojim poslovima i njihovom obimu se radi, na koje okolnosti je tužiteljica predlagala dokaze (pribavu dokumentacije i saslušanje brojnih svjedoka). Sud prvog stupnja odbio je navedene dokazne prijedloge te je neosnovano zaključio da tužiteljica nije dokazala o kojim poslovima se radi, zbog prethodnog pogrešnog pravnog pristupa da tužiteljici ne pripada razlika plaće za faktično obavljeni rad. 

 

20.  Stoga je pobijanu presudu valjao djelomično ukinuti kako bi prvostupanjski sud u ponovljenom postupku raspravio činjenice na koje mu je ukazao ovaj sud te utvrdio je li tužiteljici kroz tužbom obuhvaćeno vrijeme isplaćivana plaća radnog mjesta niže složenosti poslova i nižeg koeficijenta od radnog mjesta čije je poslove tužiteljica faktično obavljala kao i visinu eventualno nastale razlike takve plaće.

 

21.  Potom će sud prvog stupnja donijeti novu odluku o tome pripada li i u kojem iznosu tužiteljici razlika plaće a u konačnoj odluci odlučiti će se i o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 4. ZPP-a).

 

22Slijedom toga odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja, pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a i članak 370. ZPP-a. 

 

 

U Rijeci 1. rujna 2021.

                                                                                                    

Predsjednica vijeća

                                                                                                                         Ivanka Maričić-Orešković

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu