1

                                                                     

 

                                                                                                               

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R., OIB:…, iz T., i R. R.,OIB:…, iz T., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. B. i K. B. u S. B., protiv tužene A. B. d.d. OIB:…, (ranije H. A. –A. B. d.d. i S. b. d.d.) Z.,  koju zastupa punomoćnik L. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-1282/2019-34 od 4. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba tužene odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-1282/2019-34 od 4. svibnja 2021. u pobijanom dijelu (točka I. stavak 1. i 2., točka II. stavak 1., točka III. stavak 1. i 2., točka IV. te točka V. izreke).

 

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka da im protivna stranka naknadi troškove kaznenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5. Ugovora broj … od 9.srpnja 1997., sklopljen između S. b. d.d. kao pravnog prednika H. A. –A. B. d.d. (sada A. B. d.d.) i T. R. kao vlasnika C. b. "M. ", u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje zateznih kamata za slučaj zakašnjenja korisnika kredita u vraćanju kredita, u rokovima iz članka 3. Ugovora, i to preko visine stope zatezne kamate od 18 % godišnje.

Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Odluke S. b. d.d. od 9.srpnja 1997. u dijelu kojom je određena visina stope zatezne kamate koja se plaća na dospjela potraživanja, i to preko visine stope zatezne kamate od 18 % godišnje.

 

Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 9. Ugovora, kao neosnovan.

 

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5.Ugovora broj … od 9.travnja 1997., sklopljen između S. b. d.d. kao pravnog prednika H. A. –A. B. d.d. (sada A. B. d.d.) i T. R. kao vlasnika C. b. "M.", u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje zateznih kamata za slučaj zakašnjenja korisnika kredita u vraćanju kredita, u rokovima iz članka 3. Ugovora, i to preko visine stope zatezne kamate od 18 % godišnje.

 

Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 9. Ugovora, kao neosnovan.

 

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora broj … od 10.siječnja 1997., sklopljen između S. b. d.d. kao pravnog prednika H. A. –A. B. d.d. (sada A. B. d.d.) i T. R. kao vlasnika C. b. "M. ", u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje zateznih kamata za slučaj zakašnjenja korisnika kredita u vraćanju kredita, u rokovima iz članka 3. Ugovora, i to preko visine stope zatezne kamate od 18 % godišnje.

 

Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9. Odluke S. b. d.d. od 10.siječnja 1997. u dijelu kojom je određena visina stope zatezne kamate koja se plaća na dospjela potraživanja, i to preko visine stope zatezne kamate od 18 % godišnje.

 

IV. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 9.travnja 1997., sklopljen između S. b. d.d. kao pravnog prednika H. A. –A. B. d.d. (sada A. B. d.d.) i T. R. te zalogodavca R. R., kojim je ugovoreno da dužnik u slučaju nepodmirenja obveza na dan dospijeća, plaća kamatu po stopi na dospjela nenaplaćena potraživanja utvrđena Tarifom vjerovnika, i to od dana dospijeća do konačnog podmirenja tražbine.

 

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi troškove parničnog postupka tužiteljima u iznosu 4.628,90 kn, u roku 15 dana."

 

2. Protiv te odluke tužena je izjavila pravodobnu i dopuštenu žalbu, te pobija odluku u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev  a iz sadržaja žalbe proizlazi da istu izjavljuje iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te traži da se žalba uvaži, te preinači pobijana odluka u pobijanom dijelu na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka, a zatraženi su i troškovi žalbe.

 

3. Na žalbu je odgovoreno a zatražen je i trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba ugovora o kreditu od 9. srpnja 1997. (l.s. 24.-27.) kojom je određena zakonska zatezna kamata u iznosu od 30% godišnje na dospjela potraživanja do 90 dana, odnosno 35% godišnje za dospjela potraživanja preko 90 dana, potom odredba Odluke o odobravanju kredita od 9. srpnja 1997. kojom su iste te zakonske zatezne kamate propisane točkom 8. Odluke (l.s. 28.-29.), zatim odredbe Ugovora o kreditu od 9. travnja 1997. kojom je određena zakonska zatezna kamata u iznosu od 30% godišnje na sva dospjela potraživanja do 90 dana, odnosno 35% godišnje za sva dospjela potraživana preko 90 dana, zatim odredbe Ugovora o kreditu od 10. siječnja 1997. (l.s. 150.-152.) kojim je određena zakonska zatezna kamata u visini od 35% godišnje, potom Odluka o odobravanju kredita od 10. siječnja 1997. kojom su iste te zakonske zatezne kamate određene u točki 9. Odluke (l.s. 8.-9.), te odredba članka 2. sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 9. travnja 1997. (l.s. 34.-37.) kojom je ugovoreno da će dužnik u slučaju nepodmirenja obveza na dan dospijeća plaćati kamatu po stopi na dospjela neplaćena potraživanja utvrđena Tarifom vjerovnika i to od dana dospijeća do konačnog podmirenja.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenih dokaza navedenih u točki 7. obrazloženja pobijane odluke a posebno na temelju vještačkog nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka M. T. N. dipl. oec. utvrdio da je redovna kamatna stopa u predmetnim ugovorima bila 18% i 24% godišnje a s obzirom na podatke od drugih banaka da su se krediti u promatranom razdoblju odobravali uz redovnu kamatu koja se kretala od 11% do 24 % godišnje, ovisno o stupnju rizičnosti, dok je stopa zateznih kamata a prema visini Uredbe o visini zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 76/96) iznosila 18% godišnje, tako da je zatezna kamata u predmetnim ugovorima (30% i 35% godišnje) nesrazmjerna-znatno viša u odnosu na zakonsku zateznu kamatnu stopu od 18%.

 

7. Uzimajući u obzir takvo utvrđenje prvostupanjski sud smatra da stopa zatezne kamate koja prelazi 18% godišnje je ništetna te pozivajući se na odredbe članka 399. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01  – u daljnjem tekstu: ZOO/91) te dalje na članak 105. stavak 1. ZOO/91 kao i na Zakon o zateznim kamatama i Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine ", broj: 76/96), koja je bila na snazi u vrijeme kada su sklopljeni predmetni ugovori prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim su odredbe u ugovorima i odlukama kojim su određene zakonske zatezne kamate preko 18% godišnje ništetne.

 

8. To pokušava sve dovesti u pitanje žalba tužene.

 

9. Kako je već prije navedeno pobijana odluka u pobijanom dijelu se pobija i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s tim da žalba sadržajem ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, no ovu povredu ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi jer se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanom dijelu pobijane odluke.

 

10. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka bila opterećena bitnim povredama parničnog postupka navedenih u tom članku.

 

11. Žalba dovodi u pitanje i utvrđeno činjenično stanje, odnosno da prvostupanjski sud dovodeći u vezi zakonsku zateznu kamatu i ugovorenu kamatu zanemaruje činjenicu da je tužena bankarska organizacija za koju u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o kreditima nisu vrijedila ograničenja glede visine ugovorene kamatne stope te da su u to vrijeme i druge banke ugovarale kamatnu stopu u razini zatezne kamate kako je to navedeno u predmetnim ugovorima i odlukama tužene te da je tako određena zatezna kamatna stopa bila jasno određena i odrediva.

 

11.1. Međutim svi ti navodi žalbe tužene koje dovode u pitanje potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničkog stanja ne stoje jer je prvostupanjski sud utvrdio u potpunosti i pravilno relevantno činjenično stanje za donošenje odluke u ovoj parnici.

 

12. U prvom redu treba istaknuti da propisi o visini stope zateznih kamata su strogoga, prisilnog (kogentnog) pravnog značaja. To se odnosi i na članak 277. ZOO/91 kao opći i temeljni propis o zateznim kamatama tako i na sve druge propise koje uređuju materiju zateznih kamata, dakle uključivo i podzakonske propise (dakle konkretno za ovaj postupak Zakon o zateznim kamatama-"Narodne novine", broj 28/96 koji je prestao važiti 19. srpnja 2004., kada je stupio na snagu Zakon o kamatama – "Narodne novine", broj: 94/04, te Uredbu o visini stope zatezne kamate "Narodne novine", broj: 76/96). A to dalje znači da se  pravnim poslom ne smiju ugovarati zatezne kamate po stopi manjoj ili većoj od one koja je propisana, niti sud smije pružiti zaštitu takvim ugovorenim odredbama (takav stav je naveden i u  odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-241/08 od 15. listopada 2013.).

 

12.1. Kako žalba u žalbenim navodima spominje i ugovorenu i zateznu kamatu s tim da više spominje ugovorenu kamatu za istaknuti je da obveza plaćanja ugovorenih kamata nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom (ugovorom) i one teku kada dužnik nije u zakašnjenju, i to je bitna razlika od zateznih kamata koje nastaju na temelju propisa (zakona, podzakonskih akata) i koje teku samo ako dužnik dospije u zakašnjenje bez obzira da li je tako ugovoreno ili ne.

 

12.2. Žalba dovodi u pitanje da su predmetni ugovori, a samim tim i odluke kojim su odobreni ti krediti sklopljeni između bankarske organizacije (tužene) i prvog tužitelja kao vlasnika caffe bara, dakle osobe koja obavlja ugostiteljsku djelatnost, za istaknuti je da je Zakonom i visini stope zatezne kamate  (stupio 7. listopada 1989.) prestala važiti i Odluka o visini zateznih kamata koja je tada uređivala stopu zatezne kamate za zakašnjenje dužnika u ispunjenju novčane obveze koja potječe iz ugovora u privredi, tako da je od 7. listopada 1989. pa sve do 31. prosinca 2007. stopa zatezne kamate je dakle jednaka tj. za zakašnjenje u ispunjenju novčanih obveza više nije postojala razlika da li je riječ o odnosima iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava ili o ostalim odnosima.

 

12.3. Stoga pozivanje tužene u žalbi na odluke ostalih sudova je irelevantno jer te odluke se odnose na ugovorene redovne kamate a ne na zatezne kamate.

 

13. Prema tome na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su odredbe o zateznim kamatama u ugovorima i odlukama koje prelaze 18% godišnje (tolika je bila zakonska zatezna kamata u vrijeme sklapanja ugovora) ništetne.

 

14. Žalbom se pobija i odluka o troškovima no u tom dijelu žalba nije konkretizirana  a odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena.

 

15. Tužena je zatražila trošak žalbe a prvo i drugo tužitelj trošak odgovora na žalbu. No, tužena nije uspjela ni u žalbenom postupku pa joj ne pripada taj trošak (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP), dok trošak prvo i drugo tužitelja i to glede odgovora na žalbu nije bio nužan za vođenje ove parnice (članak 166. u vezi sa člankom 155. stavak 1. i člankom 154. stavak 1. ZPP), tako da su ti zahtjevi odbijeni kao neosnovani te je odlučeno kao u točki II izreke.

 

16. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I. izreke a temeljem 368. stavak 1. ZPP.

 

 

Dubrovnik, 8. rujna 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić