Poslovni broj: 11 Gž-892/2019-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta sudske savjetnice Marijane Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz R. S., H., H. SNP …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M. i B. M., odvjetnicima u R., protiv tuženice V. S. iz K., K. T. … OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., B. i D., odvjetnicima u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-1317/2019-8 od 11. srpnja 2019., 8. rujna 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj: P-1317/2019-8 od 11. srpnja 2019.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

 

I. O d b i j a    s e   tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Nalaže se tuženoj V. S. da tužitelju M. M. isplati iznos od 7.267,00 GBP u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn (slovima: šest tisuća dvjesto pedeset kuna) u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška   o d b i j a   kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu je žalbu izjavio tužitelj, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.267,00 GBP u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate na ime nevraćenog zajma.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, pročišćeni tekst 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud nije našao da je počinjena ijedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

7. Iz spisa proizlazi:

- da su stranke bile u ljubavnoj vezi od 2012. – 2017. godine,

- da je tužitelj tuženicu redovito posjećivao u njenoj kući na K., gdje je živjela s majkom i malodobnom kćeri,

- da je tužitelj, tijekom trajanja veze s tuženicom, istoj uplatio iznos od 6.585,00 GBP, preko Western Uniona, prilikom čega je plaćao naknade za prijenos novca, ukupne vrijednosti od 691 GBP,

- da je predmetni iznos uplatio u razdoblju od 24. prosinca 2012. do 17. prosinca 2017. u ukupno 32 navrata.

 

8. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja jer nije dokazao istinitost tvrdnji da bi novac kojeg je slao tuženici u razdoblju od tri godine, i to u 32 navrata, predstavljao pozajmice. Za činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjski je sud dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe.

 

9. U ovom postupku sporna je pravna priroda uplaćenih iznosa, odnosno, radi li se o zajmu, kako to tvrdi tužitelj ili daru, kako tvrdi tuženica. Zajam kao pravni posao uređuju članci 499 – 508. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće (članak 499. stavak 1. ZOO-a). Zakon ne zahtijeva da ugovor bude sklopljen u pisanom obliku.

 

10. Nesporno je utvrđeno da su stranke bile u ljubavnoj vezi. Iz priloženih dokaza proizlazi da je postojala volja stranaka za trajnijim odnosom, imajući u vidu da je tužitelj dolazio redovito u kuću tuženice gdje je živjela s majkom i malodobnom kćeri, da je tužitelj ostvarivao emocionalni odnos i s kćeri tuženice, kako to proizlazi iz dokaza u spisu (poruke, rođendansko pismo kćeri tuženice, naziva je "moja kćer"). Slijedom svega iznesenog, ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je, s obzirom na opisane okolnosti, životno uvjerljivo da je tužitelj pridonosio za uzdržavanje svoje partnerice - tuženice i članova njezine obitelji, odnosno, da je samovoljno izdvajao novac za zadovoljenje njihovih želja i potreba, sukladno svojim mogućnostima.

 

11. Kako se tužitelj poziva na činjenicu da se u predmetnom slučaju radilo o zajmu, tako je istu dužan i dokazati. Tijekom postupka tužitelj nije priložio niti jedan materijalni dokaz da se zaista radilo o zajmu, odnosno, da je bila ugovorena obveza vraćanja uplaćenih iznosa. Sve tim više, što su iznosi uplaćivani u mnogo navrata i tijekom dužeg vremenskog razdoblja, pa je za očekivati da bi tužitelj tijekom svog tog vremena imao makar jedan dokaz da je novac tražio nazad, odnosno, da je uplaćeni novac imao svojstvo pozajmnice.

 

11. Odluka o troškovima postupka je također pravilna, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

 

Dubrovnik, 8. rujna 2021.

 

Sudac:

 

Verica Perić Aračić