Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 24 Gž-1071/2020-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2 |
Poslovni broj: 24 Gž-1071/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V. protiv tuženika S. C., OIB:… iz L. i tuženika Đ. C., OIB:… iz D. T., P., R. S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj 17 P-37/2020-7 od 19. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj 17 P-37/2020-7 od 19. lipnja 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica R. H. vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. 99 k.o. L. čestice broj 467/2 šuma Kosa od 1426 čhv, čestice broj 566 vinograd Stražbenica od 101 čhv i čestice broj 593 vinograd Stražebnica od 76 čhv što su tuženici dužni priznati i trpjeti prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tužiteljice, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude. Ujedno je tuženicima naloženo da svaki od njih tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 1.125,00 kn, u roku 15 dana.
2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnijeli su tuženici navodeći da se žale iz svih razloga predviđenih ZPP s prijedlogom da nadležni županijski sud žalbu uvaži, ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovljeni postupak u kojem će angažirati odvjetnika radi zastupanja u ovoj pravnoj stvari po osnovi besplatne pravne pomoći.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje stjecanja prava vlasništva nekretnina navedenih u izreci pobijane presude temeljem dosjelosti uz daljnji zahtjev za upis u zemljišnu knjigu, a stajalište o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da nije sporno da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama uknjižene kao suvlasništvo tuženika svakog u ½ dijela,
- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina S. proizlazi da su čestice 593 i 566 od osnutka katastarskog operata 1955. bile upisane kao posjed A. C. kojeg je naslijedila D. C., dok je čestica 467/2 bila u posjedu M1. i M2. R. te da su izlaganjem katastarskog operata na javni uvid 1968. sve predmetne čestice upisane kao posjed PPK K. i IPK O., a od 1998. pa nadalje upisane kao posjed R. H.,
- da iz podataka posjedovnih listova broj 245 i 246 za k.o. L. proizlazi da se kao zakupnik čestice 467/2 vodi B. D., a kao zakupnik čestica 566 i 593 PZ A. iz S.. U oba posjedovna lista R. H. evidentirana je kao vlasnik nekretnina,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka M. P3., I. D. i M. P4. proizlazi da se radi o nekretninama koje su u programu raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem na kojima su zasađeni trajni nasadi ili su pašnjaci te da nitko od fizičkih osoba ne polaže nikakva vlasnička prava,
te na temelju navedenih utvrđenja sud zaključuje da su na strani tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).
6. Tuženici u žalbi navode da su kao braća u mirnom i neprekinutom posjedu predmetnih nekretnina zajedno sa svojim pokojnim ocem od 1968. što da sud nije uzeo u obzir, već je predmetne nekretnine dosudio tužiteljici bez razmatranja odlučnih činjenica. Ističu da su pravno neuke i polupismene osobe srpske narodnosti od kojih tuženik Đ. C. živi u R. S. zbog čega nije mogao prisustvovati sudskoj raspravi. Predlažu da se presuda ukine kako bi u nastavku zbog svog lošeg materijalnog stanja ishodili pružanje besplatne pravne pomoći.
7. Obzirom na sadržaj žalbe ovaj sud pobijanu presudu ispitao je prije svega temeljem ovlaštenja iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP) i pri tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Tužiteljica tužbeni zahtjev, sukladno presumpciji poštenja i trajnosti posjeda iz čl. 18.i 19. ZV temelji na tvrdnji da je temeljem poštenog, samostalnog, istinitog i neprekinutog posjedovanja više od dvadeset godina stekla vlasništvo predmetnih nekretnina koje je na temelju sklopljenih ugovora dala na privremeno korištenja trećim osobama.
9. Prema odredbi čl. 159. st.1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj ima određenu zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari pri čemu samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo nekretnine samostalnim posjedom protekom dvadeset godina ( st.2.), a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st.3.) Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Poštenje se presumira dok se ne dokaže suprotno ( čl. 18.st.5. ZV) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl.18. st. 2.ZV), a posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari (čl.19. st. 1.ZV).
10. Tuženici, unatoč tome što su uredno primili zahtjev tužiteljice za mirno rješenje spora (uz priložen nacrt tužbe) i tužbu uz poziv na davanje odgovora isti nisu podnijeli niti se odazvali na ročište pa je sud kraj takve procesne neaktivnosti tuženika presudu pravilno donio na temelju dokaza predloženih po tužiteljici koji potvrđuju činjenične navode tužbe o potrebnom trajanju i kvaliteti posjeda. U žalbi tuženici tek općenito navode da se preko svoga pokojnog oca nalaze u posjedu predmetnih nekretnina od 1968. dakle radi se o novim činjenicama koje se u žalbi sukladno čl. 352.st.1.ZPP ne mogu iznositi, a neovisno o tome u suprotnosti su sa utvrđenjem suda da sve tri predmetne nekretnine, u naravi oranice i pašnjak na temelju ugovora sklopljenog sa tužiteljicom privremeno koriste treće osobe, PBZ A. S. (čest. 566 i 593) odnosno OPG B. D. (čest.467/2).
11. Kako je provedenim dokazima utvrđeno, a to žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju, da se tužiteljica u poštenom samostalnom i neprekidnom posjedu nalazi od 1998. kada je kao posjednica upisana i u katastar zemljišta, ostvarene su pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljem izvanredne dosjelosti pa je odluka prvostupanjskog suda utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 159. st. 3. ZV.
12. Slijedom svega navedenog ovaj sud temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbio je kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženici pobijaju tek za slučaj uspjeha sa žalbom glede glavne stvari.
U Varaždinu 8. rujna 2021.
|
|
Predsjednica vijeća Dubravka Bosilj v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.