Broj: Rev 1218/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-3130/12-2 od 13. studenoga 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola br. Z-7091/12 od 25. srpnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuju rješenje Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž-3130/12-2 od 13. studenoga 2012. i rješenje Općinskog suda u Puli – Pola br. Z-7091/12 od 25. srpnja 2012. te se rješava:

Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Puli – Pola da provede uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kč. br. 2646/1 k.o. Š., upisane u zk. ul. 47 k.o. Š. u korist Republike Hrvatske.

Obrazloženje

              Drugostupanjskim je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kč. br. 2646/1 k.o. Š., upisane u zk. ul. 47 k.o. Š. u korist Republike Hrvatske, a što je predlagateljica bila predložila na temelju Očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o. Ur. broj: BU-08/ŽL-12-904/02 od 13. lipnja 2012., u smislu čl. 360. i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje: ZV).

              Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, dalje: ZPP). Predlagateljica predlaže da se revizija prihvati i da se nižestupanjska rješenja preinače na način da se prijedlog predlagateljice za predmetnom uknjižbom prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija predlagateljice je osnovana.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (tzv. redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1)              ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2)              ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

3)              ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

              U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

              Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U reviziji predlagateljica postavlja sljedeća pitanja:

„Da li pravni (a posljedično i vlasnički) status nekretnine koja je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90) bila obuhvaćena šumsko-gospodarskom osnovom definiraju isključivo dokumenti prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora ili je takav status za te nekretnine utvrđen po samom zakonu činjenicom da se nekretnina nalazila u šumsko- gospodarskoj osnovi (neovisno o njezinoj namjeni)? Odnosno, pojednostavljeno rečeno, stječe li Republika Hrvatska pravo vlasništva na nekretninama obuhvaćenim šumsko- gospodarskom osnovom na temelju samog zakona, neovisno o tome da li su se one, sukladno dokumentima prostornog uređenja, nalazile unutar ili izvan granica građevinskog područja?

Podredno, da li jedinica lokalne samouprave stječe po samom zakonu pravo vlasništva nekretnine koja se po svojoj namjeni i statusu nalazila na dan 16. listopada 1990. unutar granica građevinskog područja, a bila je obuhvaćena šumsko- gospodarskom osnovom, ili je za stjecanje prava vlasništva jedinica lokalne samouprave tog zemljišta kao građevinskog bilo potrebno okončati postupak izdvajanja zemljišta iz šumsko- gospodarske osnove sukladno čl. 17. st. 1. Zakona o šumama?“

U postupku je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja bivše Općine P. i da je na njoj kao kultura upisano „oranica“.

Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsko rješenje smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjene pretpostavke. Svoje shvaćanje obrazlaže time da je u predmetnom postupku bilo odlučno utvrditi status predmetne nekretnine u vrijeme stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o šumama, i to na jedini pravnorelevantni i pravilan način, ispravama (dokumentacijom) prostornog uređenja, odnosno ispravama iz prostornog plana kojima je u to vrijeme (1990.) trebala biti regulirana podjela prostora (i zemljišta) na građevinska i druga područja (čl. 9. st. 2. u vezi sa čl. 8. tada važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora - „Narodne novine“ br. 54/80, 16/86, 18/89, 34/91, 61/91 i 49/92).

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Prema shvaćanju ovoga suda šume i šumsko zemljište te poljoprivredno zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o šumama („Narodne novine“ br. 52/90) 16. listopada 1990. i Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91) 23. srpnja 1991. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju, a kako iz stanja spisa proizlazi, predmetna nekretnina bila je obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, u Gospodarskoj jedinici P.

Stoga nije prihvatljivo stajalište drugostupanjskog suda da je status predmetne nekretnine trebalo dokazati na jedini pravnorelevantni i pravilan način - ispravama (dokumentacijom) prostornog uređenja, odnosno ispravama iz prostornog plana kojim je u to vrijeme (1990.) trebala biti regulirana podjela prostora (i zemljišta) na građevinska i druga područja (čl. 9. st. 2. u svezi sa čl. 8. tada važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora).

Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10) preinačiti nižestupanjska rješenja te naložiti provedbu predloženog upisa u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini.

Zagreb, 29. ožujka 2017.