- 1 -              Rev 902/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 902/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. T. K., OIB: ..., iz H., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženika A. T., iz H., kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u H., radi zabrane uznemiravanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1753/2018-2 od 13. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-6342/16 od 4. travnja 2018., u sjednici održanoj 7. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

1.       Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

2.     Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u st. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"1. Zabranjuje se tuženiku pod prijetnjom ovrhe svako uznemiravanje tužiteljice u izvršenju njenih ovlasti na čest. zem. 3478/6 i 3478/7 sve k.o. H., postavljanjem svojih ili tuđih stvari na tim nekretninama jer se u protivnom na njihovo otklanjanje o trošku tuženika ovlašćuje tužiteljica.

 

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate."

 

Ujedno je, u st. II. izreke, naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 65.745,72 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom, odlučujući o žalbi tužiteljice, preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP) u kojoj predlaže revizijskom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da odbije žalbu tužiteljice, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda. Potražuje trošak revizije.

 

4. Tužiteljica u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tuženika, te predlaže odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji sadržajno ukazuje. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

8. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer navodi revidenta kojima dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih je drugostupanjski sud zaključio da je tužiteljica bila u posjedu predmetne nekretnine, s obzirom da je, kako tvrdi, trebalo zaključiti suprotno, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te sugerira prihvatiti činjenično stanje koje on nalazi pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud. Osim toga pri ocjeni provedenih dokaza postupljeno je upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP, a za takvu ocjenu dati su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pravnu zaštitu od uznemiravanja u smislu odredbe čl. 167. u vezi sa čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) na čest. zem. 3478/6 i 3478/7 obje k.o. H.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina čest. zem. 3478/6 i 3478/7, obje k.o. H. (najmanje za 17/40 dijela),

 

- da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju ruševnu zgradu sa pripadajućim dvorištem,

 

- da je tuženik uz izričito dopuštenje "pojedinih suvlasnika", bio u posjedu predmetnih nekretnina u razdoblju od podnošenja tužbe 2008. do 2013.,

 

- da se tužiteljica od 2013. nalazi u posjedu predmetnih nekretnina,

 

- da je u predmetnom razdoblju 2008.-2013. tuženik koristio i posjedovao predmetnu nekretninu na način da je na istoj odlagao različite stvari te povremeno parkirao automobil, odnosno da je tuženik na ročištu za glavnu raspravu od 4. srpnja 2017. iskazao kako je nakon što je očistio kućicu (predmetnu nekretninu), u njoj držao "brodove, stolove, stolice i ostalo što je moglo biti na otvorenome".

 

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe jer u vrijeme podnošenja tužbe nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, te da je u smislu čl. 42. st. 2. ZVDSP tuženik imao ovlaštenje pojedinih suvlasnika za posjedovanje i korištenje predmetnih nekretnina. Također, prvostupanjski sud smatra kako tužiteljica nema pravni interes za vođenje predmetnog parničnog postupka i stoga jer je tijekom postupka sama uklonila sa predmetnih nekretnina stvari u vlasništvu tuženika koji više nije u posjedu predmetnih nekretnina. Stoga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

12. Međutim, drugostupanjski sud smatra da okolnost da tužiteljica ne bi eventualno bila u posjedu predmetne nekretnine u trenutku podnošenja tužbe 2008., ali nedvojbeno jest od 2013., pa tako i u trenutku zaključenja glavne rasprave, ne dovodi samo po sebi do nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice. Također navodi da se ne može sa sigurnošću zaključiti da je tuženik spornim radnjama kojim je izvršio uznemiravanje tužiteljice, uopće istoj oduzeo posjed predmetnih nekretnina. Kako drugostupanjski sud utvrđuje da su pojedini suvlasnici (nedvojbeno ne i tužiteljica) ovlastili tuženika da čuva i koristi nekretninu do trenutka kada njima ne bude trebala, te da je tuženik koristio predmetne nekretnine na način da je na istima držao i brodove, zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o ovlaštenjima koji premašuju okvir redovitog upravljanja. Pritom navodi da u svakom slučaju sukladno odredbi čl. 41. st. 2. ZVDSP, treba smatrati da eventualno ovlaštenje pojedinih suvlasnika tuženiku na koje se isti poziva kao temelj korištenja predmetne nekretnine na način kako je to činio u razdoblju od podnošenja tužbe do 2013., premašuje okvir redovitog upravljanja, te da ni sam suvlasnik sukladno odredbama čl. 41. st. 1. ZVDSP, bez suglasnosti svih ostalih suvlasnika, ne bi smio koristiti predmetne nekretnine na način kako je to činio tuženik. Nadalje, zaključuje da okolnost da tuženik u trenutku zaključenja glavne rasprave više nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, odnosno da je njegovo uznemiravanje tužiteljice prestalo, u konkretnom slučaju (kada je uznemiravanja trajalo kroz vrijeme od nekoliko godina) nije razlogom da se predmetni tužbeni zahtjev odbije, jer negatorijski zahtjev sadržava i zabranu, odnosno zahtjev da sud tuženiku zabrani ponavljanje iste ili slične radnje kojima uznemirava vlasništvo. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je ocijenio da su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke iz odredbi čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP, u svezi odredbe čl. 46. st. 1. ZVDSP, te je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu na način da je prihvatio tužbeni zahtjev za zaštitu od uznemiravanja.

 

13. Odredbama čl. 41. st. 1. i 2. ZVDSP propisano je:

 

"Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

 

U sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja."

 

14. Odredbama čl. 46. st. 1. i 2. ZVDSP propisano je:

 

"Svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

 

Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama."

 

15. Odredbama čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP propisano je:

 

"Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

 

Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže."

 

16. Neosnovano tuženik u reviziji ističe prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, kao i da tuženikovo odlaganje broda na predmetnoj nekretnini ne predstavlja posao izvanredne uprave. I prema ocjeni ovog suda, a imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da je tužiteljica kao suvlasnica predmetne nekretnine aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 46. st. 2. u vezi sa čl. 167. st. 1. ZVDSP i zaključio da se u konkretnom slučaju radi o ovlaštenjima koji premašuju okvir redovitog upravljanja u smislu čl. 41. st. 1. i 2. ZVDSP te da ni sam suvlasnik sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZVDSP, bez suglasnosti svih ostalih suvlasnika, ne bi smio koristiti predmetne nekretnine na način kako je to činio tuženik, pri čemu je tuženik koji je na taj način uznemiravao tužiteljicu u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu te stvari pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 167. st. 2. ZVDSP.

 

17. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava valja reći da iako se drugostupanjski sud u obrazloženju presude, uz pravilnu primjenu odredbi čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP, poziva i na odredbu čl. 46. st. 1. ZVDSP, umjesto na odredbu čl. 46. st. 2. ZVDSP, isto nije od utjecaja na pravilnost pobijane drugostupanjske presude.

 

18. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu (st. I. izreke).

 

19. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za donošenje odluke povodom revizije (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP; st. II. izreke).

 

Zagreb, 7. rujna 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.