Poslovni broj 16 Gž R-1587/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 16 Gž R-1587/2021-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sandre Artuković Kunšt, predsjednice vijeća, mr. sc. Iris Gović Penić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku J. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika HP-H. p. d.d., Z.., OIB:…, zastupanog po punomoćnici I. S.-R., odvjetnici iz Odvjetničkog društva S.-R. i p. d.o.o. iz Z., radi predaje obračuna naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2992/2020-19 od 25. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. rujna 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj  Pr-2992/2020-19 od 25. svibnja 2021.

 

              II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
2.  

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana preda tužitelju obračune naknade plaće za razdoblje od 21. travnja 2015. godine do 16. listopada 2017. godine.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznjim kamatama tekućim na ovaj iznos od presuđenja pa do isplate."

II/ Nalaže se tužitelju isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 31.250,00 kn u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 28/13 i 89/14, dalje: ZPP).

 

5. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda obračune naknada plaće za razdoblje od 21. travnja 2015. do 16. listopada 2017.

 

6.1.1. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je zasnovao radni odnos kod tuženika temeljem Ugovora o radu broj HP-2/4-19/13 od 11. lipnja 2013. (dalje u tekstu: Ugovor o radu). Tuženik je donio odluku o otkazu koja je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1421/15 od 11. studenog 2016. utvrđena kao nedopuštena te je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na rad.

 

6.1.2. Tuženik nije vratio tužitelja na rad, već je ponovno donio novu odluku o otkazu o čijoj vjerodostojnosti se vodi parnični postupak pred prvostupanjskim sudom pod brojem Pr-2259/17 i u kojem je 22. svibnja 2018. donesena prvostupanjska presuda kojom se otkaz utvrđuje nedopuštenim i nalaže tuženiku vratiti tužitelja na posao.

 

6.1.3. Također, tuženik je odjavio tuženika s mirovinskog osiguranja 21. travnja 2015. te mu za razdoblje nakon tog dana nije isplatio naknadu plaće koja mu pripada u skladu s Ugovorom o radu, niti mu je za ovo razdoblje dostavio obračune naknade plaća.

 

6.1.4. Imajući u vidu da postupak poslovni broj Pr-2259/17 nije pravomoćno okončan, tužitelj u ovom predmetu zahtijeva samo predaju obračuna naknade plaće za razdoblje od 21. travnja 2015. do 16. listopada 2017. (dan kada je tuženik ponovno odjavio tužitelja s HZMO-a temeljem nedopuštenog novog otkaza o čemu teče gore navedena parnica), te pridržava pravo na obračune naknade plaće za razdoblje nakon 16. listopada 2017.

 

7. Sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja odbio je iz sljedećih razloga.

 

7.1. Odredbom čl. 95. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR), propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Stavkom 3. propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

 

7.2. Odredbom čl. 93. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni (st. 1.), da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti (st. 2.).

 

7.3. Odredbom čl. 92. ZR-a propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada.

 

7.4. Temeljem navedenih odredbi, sud prvog stupnja zaključuje da je obveza poslodavca nakon obavljenog rada radniku isplatiti plaću uz dostavu obračuna isplaćene plaće.

 

7.5. U konkretnom slučaju nesporno je da tužitelj u utuženom razdoblju za koje traži obračune naknade plaće nije obavljao rad za tuženika slijedom čega sud prvog stupnja smatra da za tuženika nije postojala obveza dostavljanja obračuna isplaćenih plaća, budući iste niti nisu isplaćene.

 

7.6. Iz obračuna naknade i razlike naknade plaće za razdoblje od 21. travnja 2015. do 31. kolovoza 2017. proizlazi da je tuženik izvršio izračun bruto plaća tužitelja, a obračunom kamata od dospjelosti pojedinačnog neto iznos do 21. rujna 2017.

 

7.7. Iz isplatne liste od 20. rujna 2017. proizlazi da je tuženik tužitelju temeljem sudske presude isplatio razliku plaće bruto za razdoblje od travnja 2015. do kolovoza 2017. sa zakonskim zateznim kamatama i prigodnim nagradama.

 

7.8. Prvostupanjski sud ističe da je nesporno da tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca, da je tuženik, temeljem pravomoćne sudske odluke, izvršio obračun i isplatu naknada plaća tužitelja koje bi ostvario da mu radni odnos nije nezakonito prestao, slijedom čega sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nema pravnu osnovu zahtijevati obračune naknada.

 

8. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

8.1. Naime, tuženik je tužitelju nakon utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 17. ožujka 2015. isplatio naknadu plaće za koju smatra da mu je dužan isplatiti. Tuženik tvrdi, a tužitelj to niti ne osporava te isto proizlazi iz podataka s lista 6 spisa, da je od otkaza ugovora o radu radio i kod drugih poslodavaca pa je tuženik isplatio samo razliku između plaće koju je tužitelj primao i plaće koju bi tužitelj primao kod tuženika da nije bilo otkaza.

 

8.2. Nadalje, tuženik tvrdi da tužitelj nije dolazio na posao nakon što utvrđeno da je otkaz od 17. ožujka 2015. nedopušten zbog čega je tužitelju ponovno otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom ugovora o radu dana 3. listopada 2018., s tim da o dopuštenosti tog otkaza još nije odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom.

 

8.3. Imajući u vidu navedeno, tuženik smatra da za razdoblje u kojem tužitelj nije dolazio na posao, a nakon utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 17. ožujka 2015., nije u obvezi postupiti po čl. 93. st. 2. ZR-a.

 

8.4. S druge strane, tuženik tvrdi i dokazuje da je tužitelju isplatio naknadu plaće u visini razlike između plaće koju bi primao kod tuženika i one koju je primao kod drugog poslodavca, kao i prigodne nagrade i zatezne kamate. Tuženik dostavlja u spis obračun isplaćenih tražbina.

 

8.5. Iz raspravnog zapisnika s lista 89. spisa proizlazi da tužitelj od tuženika traži da mu izda obračun plaće i to ispravak, a koji obračun bi predstavljao ovršnu ispravu.

 

9. Imajući u vidu sve prethodno izloženo neosnovan je tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži da mu izda (ispravni) obračun naknade plaće kao ovršne isprave iz čl. 93. st. 2. i 3. ZR-a. Naime, tuženik je tužitelju isplatio iznose za koje smatra da mu duguje i o tome je tužitelju izdao obračun (list 43 spisa).

 

9.1. Ako tužitelj smatra da mu pripada pravo na viši iznos, a kojega tuženik ne priznaje, tužitelj ima mogućnost tužbom potraživati isplatu razlike naknade plaće i drugih materijalnih tražbina iz radnog odnosa.

 

9.2. S druge strane, za razdoblje od 1. rujna 2017. tuženik smatra da tužitelju pravo na naknadu plaće ne pripada jer nije došao na posao, dakle sporno je postojanje samog prava na naknadu plaće od 1. rujna 2017. I u takvim okolnostima kada među strankama postoji spor o osnovu i visini materijalnih tražbina iz radnog odnosa, tužitelj također može pokrenuti sudski spor u kojem bi se utvrdila točna i potpuna visina svih spornih tražbina, i to na način da tu visinu utvrde osobe koje imaju odgovarajuće stručno znanje, ako se stranke oko visine tražbina ne bi mogle suglasiti.

             

10. Vezano uz obvezu izdavanja obračuna plaće odnosno naknade plaće posebno treba ukazati na to da je u čl. 226. ZR-a propisano da će u provedbi inspekcijskog nadzora u području rada, inspektor usmenim rješenjem u zapisniku poslodavcu narediti da u ostavljenom roku dostavi radniku obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili obračun s propisanim sadržajem. Dakle, neizdavanje spornog obračuna naknade plaće predstavlja osnovu za izdavanje upravnih mjera iz čl. 226. ZR-a i eventualnu prekršajnu odgovornost poslodavca, a ne i osnovu za nalaganje poslodavcu u parničnom postupku da radniku izda taj obračun. Sud temeljem čl. 93. st. 2. i 3. ZR-a u parničnom postupku nije ovlašten naložiti poslodavcu da na zahtjev radnika izda obračun kao ovršnu ispravu iz čl. 93. st. 2. ZR-a, već je radnik ovlašten tražiti samo da sud naloži poslodavcu da mu isplati tražbinu koju mu duguje. To tim više što temeljem kondemnatorne presude kojom se nalaže isplata plaće odnosno naknade plaće radnik može tražiti ovrhu temeljem pravomoćne presude kao ovršne isprave, dok s presudom kojom se nalaže izdavanje obračuna plaće odnosno naknade plaće, pored toga što taj obračun među strankama po svom sadržaju može biti sporan, kao što među strankama ovog spora on i jest sporan pa to može proizvesti druge sporove u kojima bi se utvrđivalo je li poslodavac ispunio svoju obvezu, radnik ne može tražiti direktno ovrhu radi namirenja svoje tražbine već bi eventualno mogao tražiti ovrhu radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik (čl. 262. Ovršnog zakona, Narodne novine br.  112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 ). No, to nije svrha odredbe o obvezi poslodavca da izda obračun plaće odnosno naknade plaće kao ovršne isprave već je svrha da radnik što brže i što kraćim putem dođe do namirenja svoje tražbine iz radnog odnosa, a on to u opisanim okolnostima ostvaruje kondemnatornom tužbom kojom traži isplatu sporne tražbine.

10.1. Navedeno potvrđuje i mišljenje Ministarstva … koje se može pronaći na https://uznr.mrms.hr/neisplata-place/, a koje glasi:

 

„U skladu s temeljnim obvezama i pravima iz radnog odnosa koje su propisane Zakonom o radu (Narodne novine, br. 93/14 i 127/17), poslodavac je u radnom odnosu radniku obvezan dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ukoliko poslodavac radniku na dan dospjelosti ne isplati plaću, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata, radniku dostaviti obračun iznosa kojeg je bio dužan isplatiti. Takav se obračun smatra ovršnom ispravom i omogućuje radniku da u postupku prisilnog ostvarenja tražbina, naplati svoja potraživanja od poslodavca.

 

Poslodavac koji ne postupi na navedeni način, čini prekršaj sankcioniran odredbom članka 229. stavka 1. točke 34. Zakona o radu. Budući da Inspekcija rada koja u okviru svoga djelokruga nadzire pravilnosti u radu poslodavaca, djeluje okviru Državnog inspektorata, upućujemo Vas da ukoliko imate saznanja da je poslodavac počinio prekršaj sankcioniran Zakonom o radu, o tome obavijestite Državni inspektorat, Inspekciju rada u Z. ili podnesite prijavu putem kontakt obrasca kojemu se može pristupiti putem poveznice.

https://dirh.gov.hr/podnosenje-prijava/83 .

 

U slučaju kada radnik nema obračuna plaće, svoje novčano potraživanje može ostvarivati pred nadležnim sudom, uz napomenu da isto zastarijeva za pet godina od dana dospijeća.“

 

11. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena.

 

12. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st.1 . ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 7. rujna 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

     Sandra Artuković Kunšt, v.r.