- 1 -              Rev-x 130/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 130/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. V. d.d. iz V., kojeg zastupa punomoćnica Z. J., odvjetnica u Š., protiv tuženika: 1. L. J. B. i 2. K. B. iz V.-S., S. R. Nj., koje zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-36/2017-2 od 2. svibnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1425/2012 od 30. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženica kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj H. V. d.d V. (OIB: ...) iz V., vlasnik odvojenog dijela zemljišne čestice katastarske oznake čest. zem. 571/1 K.O. V. i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika N. B. od dana 14. svibnja 2007. godine (koja skica je sastavni dio ove odluke) označen slovima C-D-I površine 1152 m2 za cijelo, kao pravni prednik Trgovačkog društva V. d.d. V. nastalog pretvorbom društvenog poduzeća V. V. koje je bilo nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja tog odvojenog dijela zemljišne čestice još od 1967. godine, makar u zemljišnoj knjizi nije upisano pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na korist tog društvenog poduzeća.

2.Nalaže se tuženiku ad.1. L. J. (OIB: ...) i tuženiku ad.2. K. B. (OIB: ...)  nadoknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 251.816,00 kuna u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i u odluci o glavnoj stvari (točka 1. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj  P-1425/2012 od 30. lipnja 2016. godine.

2. Prihvaća se djelomično žalba tuženica i preinačava odluka o parničnom trošku (točka 2. izreke) na način da se tužitelju nalaže u roku od 15 dana naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 161.914,00 kn.“

3.Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tužene na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlažu da revizijski sud prihvati reviziju, te preinači pobijanu odluku odnosno podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

 

7. Obzirom da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kn u ovoj je pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

8. U takvoj situaciji, a kada je dakle dopušteno podnošenje revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, nema mogućnosti podnošenja revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju tuženica smatrao revizijom podnesenom na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda, te u tom smislu i ispitao zakonitost pobijane odluke.

 

9. Pritom je pobijana presuda ispitana, u smislu odredbe čl. 392.a ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10. Suprotno tvrdnjama tuženih iznesenima u reviziji, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

10.1. U odnosu na istaknutu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. toč. 9. ZPP valja reći da spomenuta bitna povreda postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili o kojem je već pravomoćno odlučeno ili o kojem je već zaključena sudska nagodba. Pravilno nižestupanjski sudovi navode da postojanje parnice u predmetu P-931/98 pred Općinskim sudom u Šibeniku nije procesna smetnja za vođenje ove parnice budući da se ranija parnica vodi po drugačijem tužbenom zahtjevu od predmetnog (zahtjev je stavljen na utvrđenje pogrešnom i ništavom uknjižbe prava vlasništva tuženika). Stoga nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

10.2. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući sve provedene dokaze utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

10.3. Premda tuženice revizijom pobijaju presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini. Iz tih navoda slijedi da tuženice pobijaju drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

11. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dijela k.č. 571/1 k.o. V. i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika od 14. svibnja 2007. označen slovima C-D-I-C površine 1152 m2.

 

13. U postupku je utvrđeno:

- da se čest. zem. 571/1 K.O. V. u stvari i u naravi sastoji od dva dijela i to: dijela koji je na skici mjesta očevida označen slovima A-H ograđenog u većem dijelu betonskim zidovima na kojima se nalaze dvojni stambeni objekti katastarske oznake čest. zgr. 1626 i čest. zgr. 1625 K.O. V. koji u naravi predstavljaju privatne kuće u vlasništvu A. Č. Š. pok. J. i I. Č. Š. pok. J., te tuženika, dok je u preostalom dijelu dvorište te stambene zgrade površine 1858 m2; te dijela koji predstavlja sve iznad tog dijela i odnosi se na ostatak čest. zem. 571/1 K.O. V. (na skici označen slovima C-D-I površine 1152 m2), a koji dio služi u prvom redu kao asfaltirani prilazni put do hotela P., a također i dio ispred hotela, recepcija, parkirni prostor koji je čitav prilagođen i građevinski formiran kao travnata površina odnosno šuma u funkciji i za potrebe postojećeg hotela, a koji dio je uredno održavan od strane hotela i služi za potrebe hotela,

- da je pregledom zemljišne knjige za čest. zem. 571/1 K.O. V., Zk. ul. 2112  razvidno da je ista upisana u A listu površine 2695 m2,  (ranije 3557 m2), a da je na temelju rješenja Sekretarijata za financije Općinskog narodnog odbora u V. broj 04-2692-1/59 od 31. kolovoza 1959. zemljište upisano u listu A 1 (čest. zem. 571/1), 4. i 6. zemljišnoknjižno biće  uknjiženo kao društveno vlasništvo (1. veljače 1960. pod brojem Z-110/60),

- da je istim danom na temelju članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta u zemljišnoj knjizi u C listu uknjiženo na zemljištu opisanom u A listu kao 1. zemljišnoknjižno biće pravo korištenja dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi na korist Č.-Š. J. G. iz V.,

- da je Odjel za financije Skupštine općine Šibenik 23. prosinca 1967. donio rješenje kojim se u svrhu izgradnje hotelsko-turističkog naselja „B.“ u V. dodjeljuje na korištenje Trgovačko-ugostiteljskom poduzeću „V.“ iz V. građevinsko neizgrađeno zemljište u društvenom vlasništvu između ostalih čestica pobliže navedenih u točki 1. Izreke rješenja  i kao dio čest. zem. 571/1 K.O. V. površine od cca. 1395 m2 (točka 1. izreke), te se odnosne nekretnine oduzimaju iz posjeda dosadašnjih korisnika nacionaliziranog građevinskog zemljišta među kojima i iz posjeda Č. Š. J. (točka 2. izreke),

- da je Hrvatski fond za privatizaciju na zahtjev V. d.d. V. a na temelju odredbe članka 42. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96) 6. svibnja 1997. donio rješenje kojim se utvrđuje da u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP V. V. a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91, 83/92, 94/93, 9/95)  u vrijednost društvenog kapitala su procijenjene nekretnine na lokaciji V. H. „O.“ i Vila G., Recepcija i Snack bar, samoposluga O. i skladište B., objekti ugostiteljstva i trgovine „M.“ u V., lokaciji V. objekti hotela P., pogon konfekcije i snack bar među kojima i dio čest. br. 571/1 K.O. V. površine 1395 m2 (točka 2. izreke),

- da je na toj nekretnini izgrađen dio pristupne ceste i zelena površina pred ulazom u hotel „P.“ u V.,

- da je pravni slijednik istoga  trgovačko društvo „V.“ d.d. V., te da je nakon razdvajanja društva „V.“ d.d. V. na društva – O. V. d.d. i H. V. d.d., Ugovorom o podjeli imovine zaključenim između novoosnovanih trgovačkih društava 17. srpnja 2006. sporna nekretnina pripala u vlasništvo tužitelju,

- da su tužene, pored drugih, pravne slijednice bivšeg vlasnika J. Č. Š.

 

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je „V.“ d.d. V., kao pravni slijednik poduzeća HTP ”V.”, na temelju pretvorbe dotadašnjeg nositelja prava korištenja stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijela predmetne nekretnine kako je isti označen u skici vještakinje N. B. od 14. svibnja 2007., te da je nakon razdvajanja „V.“ d.d. V. na dva trgovačka društva na temelju Ugovora o podjeli imovine bivšeg trgovačkog društva predmetna nekretnina prešla u vlasništvo tužitelja.

 

15. Pravilno se sudovi pozivaju na odredbu čl. 37. Zakona o prometu zemljišta i zgrada („Službeni list SFRJ broj 43/65) koji je propisivao da skupština općine može građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu davati na korištenje građanima radi podizanja porodične stambene zgrade, poslovne zgrade ili poslovne prostorije, kao i radnim i drugim samoupravnim organizacijama, društveno-političkim zajednicama, društveno-političkim organizacijama i udruženjima građana i građanskim pravnim osobama radi podizanja zgrade za njihove potrebe. Skupština općine može ovlastiti pojedine radne organizacije da, pod uvjetima predviđenim njenom odlukom, daje na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu po odredbi stava 1. ovog člana, odnosno odredbi čl. 40. istog Zakona koja je glasila:

„Rješenje o davanju građevinskog zemljišta na korištenje (član 43) i o davanju poljoprivrednog zemljišta na iskorištavanje (član 45) donosi, na osnovi zaključka skupštine općine donesenog na sjednici, upravni organ općine nadležan za imovinskopravne poslove.

 

Pravilno se sudovi pozivaju i na odredbe čl. 360. i 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZVDSP) koje propisuju:

 

„1) Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

(2) Pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu ovoga Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu ovoga Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka, na odgovarajući se način primjenjuju na sva stvarna prava.

(4) Za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama i u drugim javnim upisnicima koji su provedeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, uzet će se da su upisi prava vlasništva.“,

 

odnosno članak 361.

„(1) Pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovoga Zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga sljednika.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na prvenstveno pravo korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu.

(3) Za upise prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka u zemljišnim knjigama koji su izvršeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona uzet će se da su upisi prava vlasništva.“

 

16. Na temelju navedenog utvrđenog činjeničnog stanja te primjenom navedenih pravnih pravila, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je rješenje od 23. prosinca 1967. doneseno na temelju odredbi članka 37. i 40. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, te je istim rješenjem predniku tuženika Č. Š. J. kao nositelju prava korištenja čest. zem. 571/1 K.O. V. oduzet iz posjeda dio čest. zem. 571/1 K.O. V. površine 1395 m2 i predan na korištenje predniku tužitelja HTP „V.“  radi izgradnje odnosnog naselja.

 

16.1. Na taj način prednik tužitelja je na valjani način stekao pravo korištenja i raspolaganja predmetnim dijelom zemljišta, koje je u vrijeme donošenja rješenja bilo u režimu društvenog vlasništva, da bi potom to pravo na temelju odredbe članka 360. i 361. ZVDSP (koji zakon je stupio na snagu 1.1.1997.) bilo pretvoreno u pravo vlasništva društva V. d.d., a naknadno na temelju Ugovora o utvrđenju pripadanja prava vlasništva na nekretninama i uređenju određenih pravnih odnosa glede imovine, prava i obveza sklopljenog između O. V. d.d. i H. V. d.d. (tužitelja) 17. srpnja 2006. isto bilo prenijeto na tužitelja čime je predmetna nekretnina prešla u vlasništvo tužitelja.

 

17. Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tuženica odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 7. rujna 2021.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Katarina Buljan, v. r.