- 1 -              Rev 2392/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2392/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J. iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u O., protiv tuženika J. K. iz V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. O., odvjetnik u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-592/16-2 od 26. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-8/15-19 od 1. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021.

 

 

r i je š i o   j e:

 

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-592/16-2 od 26. travnja 2016. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-8/15-19 od 1. travnja 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II.              O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova povrata duga iznos od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, s kamatama koje ovlaštena banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge u toj valuti po viđenju tekućim od 27. prosinca 2012. do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 40.800,00 kuna.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti nižestupanjske presude, te predmet vratiti na ponovno suđenje. 

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime povrata duga isplati iznos od 50.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti s kamatama koje na taj iznos teku od 27. prosinca 2012. do isplate.

 

8. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev na temelju čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, , 41/08 dalje: ZOO) utvrđujući da su tužitelj i tuženik 27. prosinca 2011. potpisali pismeno kojim se tuženik obvezuje u roku od jedne godine vratiti iznos od 50.000,00 eura na ime pozajmica, s kamatama zaključujući da navedeni iznos tuženiku nije pozajmljen odjednom, već u više navrata u određenom razdoblju.

 

Prvostupanjski sud pri tome zaključuje da je u situaciji eventualnog zajma ocu tuženika od strane tužitelja, tuženik potpisivanjem predmetne potvrde od 27. prosinca 2011. pristupio dugu sukladno odredbi čl. 101. ZOO, dok drugostupanjski sud zaključuje da se zapravo radilo o pozajmicama tuženiku koje je u njegovo ime od tužitelja preuzimao njegov otac, a ne o pristupu dugu kako to zaključuje sud prvog stupnja, obzirom je predmetnu potvrdu od 27. prosinca 2011. potpisao upravo tuženik, a ne njegov otac.

 

Nižestupanjski sudovi nadalje smatraju da je sporno pismeno o povratu pozajmice potpisano sukladno sporazumu stranaka, bez ikakve prisile, u kojem pismenu je sadržana prava volja stranaka, kao i da se ne radi o prividnom ugovoru i u odnosu na kojeg nisu utvrđeni elementi ništetnosti.

 

9. Navedena shvaćanja nižestupanjskih sudova za sada se još uvijek ne mogu prihvatiti kao pravilnima, budući da po ocjeni revizijskog suda nisu utvrđene i raspravljene sve činjenice odlučne za donošenje odluke u ovom predmetu.

 

10. Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na vraćanje zajma, pri čemu iz utvrđenja sudova proizlazi da se iznos za koji sudovi utvrđuju da se visina zajma, odnosi i na glavnicu i na kamate.

 

11. Sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Stoga je s obzirom na postavljeni zahtjev, u odnosu na dan kada bi počele teći zatezne kamate, odlučna činjenica u odnosu na spomenuti osnov duga, koliki iznos tuženik duguje na ime glavnice, a koliki na ime kamata.

 

12. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu raspravljena sva pitanja nužna za donošenje meritorne odluke, to je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti odluke nižestupanjskih sudova, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

13. Također valja napomenuti, da obzirom se u konkretnom slučaju radi o zajmu u stranoj valuti u ponovljenom postupku sudovi će također prilikom donošenja odluke, imati u vidu odredbu čl. 17. st. 1. i st. 2. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 145/10). Naime, odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o deviznom poslovanju kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobriti samo banke. Prema st. 2. istog zakonskog članka ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja (tako VSRH u odlukama Rev-1147/02, Rev-933/09).

 

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama.

 

15. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o troškovima cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

 

Zagreb, 7. rujna 2021.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Katarina Buljan, v.r.