1

Poslovni broj: 2 UsI-587/2021-7

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-587/2021-7

  

 

 

 

  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice S. K. iz Kosova, P., koju zastupa opunomoćenik D. S., odvjetnik u O.,  protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prava na obiteljsku mirovinu, 7. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I                      Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-03/21-03/03366223031, URBROJ: 341-99-06/2-21-1454 od 20. travnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O. KLASA: UP/I 140-03/19-03/03366223031, URBROJ: 341-12-06/2-19-30305 od 25. siječnja 2021.

II                    Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/21-03/03366223031, URBROJ: 341-99-06/2-21-1454 od 20. travnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O. KLASA: UP/I 140-03/19-03/03366223031, URBROJ: 341-12-06/2-19-30305 od 25. siječnja 2021.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

Tužiteljica u tužbi navodi kako je osporavano rješenje donijeto na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i uz bitne povrede odredaba upravnog postupka jer ne sadrži dostatno obrazloženje. Navodi da je pozivanje tuženika na odredbu članka 72. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18.,m 62/18., 115/18. i 102/19. )nezakonito i strogo formalistički jer navedena odredba ne predstavlja uvjet za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu. U tužbi, tužiteljica navodi da je svoje pravo stekla temeljem odredbe članka 67. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Smatra pogrešnim tumačenje tuženika da je za okolnost da li tužiteljica ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu prema navedenim odredbama, bitna činjenica da li se sin tužiteljice školovao u vrijeme podnošenja zahtjeva ili ne jer navedena odredba stjecanje prava na obiteljsku mirovinu ne veže za trenutak podnošenja zahtjeva, već ga veže za trenutak smrti člana obitelji, godine supružnika i da li je obavljala roditeljske dužnosti. Smatra da je tuženik navedene zakonske odredbe primijenio pretjerano formalistički, ne uvažavajući smisao i svrhu priznanja prava na obiteljsku mirovinu. S obzirom na navedeno predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz naknadu troška upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je osporavano rješenje zakonito i u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i zakonskim propisima te smatra da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju te ističe kako tužiteljica nije ostvarila zakonske uvjete za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu sukladno članku 67. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju niti je dokazala obavljanje roditeljske dužnosti prema djeci na dan podnošenja zahtjeva niti šest mjeseci unatrag od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Dana 31. kolovoza 2021. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Zamjenička opunomoćenica tužitelja je na raspravi izjavila da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste.

Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je osporavano rješenje donijeto u ponovnom postupku nakon što je tuženik usvojio žalbu tužiteljice i poništio prvostupanjsko rješenje od 29. listopada 2018. te predmet vratio na ponovni postupak radi dostavljanja potvrde o školovanju za dijete K. B. za školsku godinu 2017/2018. i 2018/2019.

Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je tužiteljica 18. prosinca 2018. podnijela zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu za sebe nakon smrti osiguranika K. E., umrlog 20. kolovoza 2004.

Isto tako, iz podataka spisa proizlazi, a što niti tužiteljica ne spori, da je od tužiteljice dopisima od 29. listopada 2019., 14. prosinca 2019., 19. lipnja 2020. i 20. studenog 2020. zatraženo da dostavi potvrde o redovitom školovanju za sina K. B. za školsku godinu 2017/2018. i 2018/2019. koje potvrde nisu dostavljene prvostupanjskom tijelu.

Nadalje proizlazi da je dijete tužiteljice B. K. rođeno 1. siječnja 1993. te je na dan podnošenja zahtjeva, 18. prosinca 2017., imalo 24 godine života.

Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da ni tužiteljica, a niti njezina djeca, do navršenih 45 odnosno 50 godina života tužiteljice, nisu ostvarili i koristili obiteljsku mirovinu.

Odredbom članka 67. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu: 1. ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života ili 2. ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti ili je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga ili 3. ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. Udovica kod koje tijekom trajanja prava po toj osnovi nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok postoji takva nesposobnost (stavak 1.). Udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kad navrši 50 godina života (stavak 2.). Udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. ovoga članka, navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to prvo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno ostvariti kada navrši 50 godina života (članak 3.).

Člankom 69. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života.

Prema članku 70. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu i koristiti se tim pravom nakon navršene 15. godine života ako je u trenutku smrti osiguranika na redovitom školovanju ili započne takvo školovanje nakon smrti osiguranika. To pravo pripada djeci do kraja redovitog školovanja, ali najduže do navršene 26. godine života.

Odredbom članka 72. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na mirovinu ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjavanja uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvoga dna idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za šest mjeseci unatrag.

U smislu navedene odredbe članka 72. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju predmetni zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu nije podnesen u roku od šest mjeseci od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu (smrt osiguranika) te bi mogući datum priznanja iste bio 1. srpnja 2017., odnosno prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

Imajući u vidu naprijed navedene odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koje propisuju uvjete po kojima udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu, kao i činjenice da je tužiteljica u vrijeme smrti supruga imala navršene 44 godine života, da je dijete tužiteljice na dan podnošenja zahtjeva imalo 24 godine, kao i da tijekom postupka tužiteljica nije dostavila potvrde o redovitom školovanju za dijete za školsku godinu 2017/2018. i 2018/2019.,  odnosno da nije dokazala obavljanje roditeljske dužnosti prema djetetu u vrijeme podnošenja zahtjeva kao niti šest mjeseci unatrag te da zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu nije podnesen u roku od šest mjeseci od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu (smrt osiguranika), nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari.

Naime, iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi kako tužiteljica nije ostvarila uvjete propisane odredbom članka 67. Zakona o mirovinskom osiguranju za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu te stoga tužbeni navodi tužiteljice nisu odlučni.

Dakle, budući da je pobijano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 25. siječnja 2021. utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 7. rujna 2021.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-s).