Poslovni broj: 6 UsI-1111/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja N.-
N. ... – G. d.o.o. O. J. Š. ., zastupan po
opunomoćeniku J. A., odvjetniku u Š., K. Z…, protiv
tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za
drugostupanjski upravni postupak, Z., F…, radi poreznog nadzora,
nakon javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2021. u nazočnosti zz tužitelja R.
V. sa zamjenikom opunomoćenika A. D., odvjetnikom u Š., i
generalnim opunomoćenikom tužitelja T. G., objavljene 7. rujna

2021.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija
Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,
Klasa: UP/II-471-02/20-01/422, Urbroj: 513-04-20-3 od 22. prosinca 2020. i rješenja
Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Š., Službe za nadzor,
Klasa: UP/I-471-02/20-01/72, Urbroj: 513-07-15-20-08 od 21. rujna 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/20-01/422, Urbroj: 513-
04-20-3 od 22. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja
Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Š., Službe za nadzor,
Klasa: UP/I-471-02/20-01/72, Urbroj: 513-07-15-20-08 od 21. rujna 2020., kojim je
tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dobit za 2017. u iznosu od 596.025,50
kuna i zakonska kamata u iznosu od 76.558,86 kuna, i manje obračunati porez na dobit
za 2018. u iznosu od 223.540,53 kuna i zakonska kamata u iznosu od 13.573,00 kuna,
s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja
u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2 Poslovni broj: 6 UsI-1111/21-9

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog povrede
pravila upravnog postupka, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te što je iz
utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak, u bitnom navodi kako je u pripremi
financijskih izvještaja postupao u cijelosti u skladu sa važećim odredbama članka 7.
stavka 2. i članka 19. stavka 7. Zakona o računovodstvu te članka 5. stavka 1. i članka

33. stavka 1. Zakona o porezu na dobit. Tvrdi kako je temeljem plaćanja u iznosu od

54.481.336,36 kuna (od čega se osporava iznos otpisanog troška od 29.488.494,41
kuna), koja je izvršio za povezano društvo N.-R., ispravno evidentirao
potraživanje prema društvu N..-R.. na kontu 1330 - Zajmovi u novcu, a predmetna
potraživanja su podržana i popratnim ugovorima o zajmu. Tvrdi kako je s društvom
N..-R.. početkom svake godine sklapao ugovore o kratkoročnoj pozajmici na rok
vraćanja do godine dana, uz ugovoreni obračun kamata, a na ukupne iznose kredita
do 54.000.000,00 kuna ili 58.000.000,00 kuna koji uključuje i prethodno spomenuti
iznos, te je predmetnim ugovorima ugovorena zakonski propisana kamatna stopa, a
sukladno članka 14. Zakona o porezu na dobit. Poziva se na odredbu članka 14.
Zakona o porezu na dobit, te navodi kako navedenu kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje
ministar financija, prije početka poreznog razdoblja u kojem će se koristiti, vodeći
pritom računa da se radi o kamatnoj stopi koja se ostvaruje u usporedivim okolnostima
ili koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba. Nadalje, navodi kako je obračunavao
kamate na dani zajam društvu N..-R.. sukladno članku 14. Zakona te iskazivao
potraživanje za kamate od društva N..-R.. na kontu 1224 - Potraživanja za kamate
od povezanih društava u iznosu od 1.958.574,00 kn (od čega se osporava iznos od

1.060.595,00 kn) i prihod od kamata na kontu 7700 - Prihodi od kamata od povezanih
poduzetnika. Tvrdi kako je samim time jasno da navedeni ugovor ima elemente
tržišnosti odnosno poslovnu svrhu za društvo NCP jer je ugovorena tržišna kamatna
stopa temeljem koje je društvo NCP iskazivalo prihod u svojim knjigama. Tvrdi kako je
iz svega ranije navedenog i dostavljene dokumentacije jasno vidljivo da je tužitelj kao
porezni obveznik ispravno klasificirao dane pozajmice kao potraživanja za dani zajam
i pripadajuće kamate, te je, iako Porezna uprava osporava takav računovodstveni
tretman, jasno da se stvarno radi o pozajmici jer je isto dokazano vjerodostojnom
dokumentacijom odnosno ugovorima i knjiženjima koja je potvrdio i neovisni revizor
kroz reviziju financijskih izvještaja društva N... Nadalje, prigovara kako Porezna
uprava ničim nije dokazala svoje navode da iskazana potraživanja nisu rezultat
plasmana novčanih sredstava sa ugovorenim rokom vraćanja i uz određenu kamatnu
stopu, jer je jasno da je tužitelj sklopio ugovore o zajmu s određenom tržišnom
kamatnom stopom, a kako je prethodno navedeno, te su za to priloženi dokazi. Tvrdi
kako je već isticao i u Prigovoru na zapisnik Porezne uprave, da netočnost utvrđenja
Porezne uprave i tuženika proizlazi i iz izlaznih računa i to 29.788.986,24 kuna u 2015.
i 27.051.977,92 kuna u 2016., a koje se odnose upravo na fakture za usluge koje je
povezano društvo N..-R.. temeljem spomenutog ugovora pružalo tužitelju. Tvrdi
kako su se temeljem predmetnih faktura izvršile kompenzacije donosno obračunska
plaćanja između društava N.. i N..-R.. te je društvo N.. "prebijalo" svoja
potraživanja prema društvu N..-R.. za dani zajam sa svojim obvezama prema
društvu N..-R.. po spomenutim primljenim fakturama. Ponavlja kako spomenuti
Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji te fakture koje je društvo N..-R.. izdalo
društvu N.. temeljem predmetnog Ugovora nisu, kako Porezna uprava rješenjem
navodi kao komentar Prigovora, "sasvim drugi poslovni događaj, koji nema nikakve
veze sa poslovnim događajima iz predmetnog Zapisnika, koji su uzeti u razmatranje
prilikom poreznog osporavanja određenih rashoda", već jako bitan poslovni događaj
koji dokazuje da je bilo povrata dijela zajmova danih od strane tužitelja društvu N..-

3 Poslovni broj: 6 UsI-1111/21-9

R.., kao i nakane povrata jer je predmetni Ugovor sklopljen na neodređeno razdoblje.
Nadalje, tvrdi kako se iz priloženih analitika konta (konto kartice konta 1130 za
razdoblje od 28. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., kao i od 17. travnja 2015. do 31.
prosinca 2016.) može se vidjeti da su se knjižile kompenzacije, a za koje su osnova
bile ulazne fakture tužitelja nastale temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji iz

2015. Ponovno ističe kao je sasvim jasno da je u predmetnom slučaju riječ o pozajmici
odnosno financijskoj imovini te da Porezna uprava zapisnikom i rješenjem nije
dokazala suprotno niti je to dokazano rješenje tuženika, i tužitelj smatra da je Porezna
uprava prilikom tumačenja utvrđivanja ispravnosti poreznog tretmana otpisa
predmetnog potraživanja na trošak u 2017., a kojeg osporava u iznosu od

30.548.589,41 kuna, pogrešno primijenila odredbu članka 7. stavka 1. točka 13.
Zakona o porezu na dobit koja propisuje da se porezna osnovica povećava za sve
druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarenjem dobiti i druge svote povećanja
porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu. Smatra kako je umjesto
predmetne odredbe, Porezna uprava trebala primijeniti odredbu članka 10. stavka 1.
i članka 9. stavka 2. i 3. Zakona o porezu na dobit i odredbu članka 33. stavka 3.
Pravilnika o porezu na odbit koje specifično definiraju uvjete za porezno priznavanje
troškova otpisa financijske imovine uključujući i potraživanja za dane zajmove.
Nadalje, navodi kako je nad dužnikom N..-R.. dana 16. siječnja 2017. otvoren
stečajni postupak, te je uprava tužitelja poduzela zakonske mogućnosti za naplatu
potraživanja društva N.. prema društvu N..-R... Tvrdi kako je tužitelj kao vjerovnik
uredno prijavio svoju tražbinu u punom iznosu od 56.439.910,35 kuna u stečajni
postupak, no tražbina nije ispitana jer je sukladno Stečajnom zakonu razvrstana u
tražbine nižeg isplatnog reda, te je procijenjena nemogućnost naplate takvih
potraživanja, sagledavanjem pokazatelja stanja društva N..-R.. nad kojim je
otvoren stečajni postupak, a čija imovina je znatno manje vrijednosti od obveza. Stoga
je uprava društva N.. donijela Odluku o otpisu nenaplativih potraživanja u gore
navedenom punom iznosu i otpisala ista u 2017. Nadalje, navodi da s obzirom na
činjenicu da je tužitelj prijavio ukupno potraživanje prema društvu N..-R.. u
stečajnom postupku nad tim društvom odnosno poduzeo radnje dobrog
gospodarstvenika te postupio u skladu s uvjetima i postupcima iz članka 9. Zakona,
tužitelj je zadovoljio uvjete iz članka 33. Pravilnika o porezu na dobit te se stoga smatra
da su ispunjeni uvjeti za porezno priznavanje rashoda s osnove smanjenja vrijednosti
financijske imovine iz članka 10. stavka 1. Zakona. Ističe kako je u skladu sa
navedenim zakonskim odredbama jasno da se radi o porezno priznatom otpisu
nenaplativih potraživanja (financijske imovine) u punom iznosu od 56.439.910,35 kn,
što uključuje i osporeni iznos troška otpisa od 30.548.589,41 kuna. Tvrdi kako je
pogrešnost postupanja Porezne uprave te tuženika jasno vidljiva iz činjenice što
Porezna uprava uopće ne uzima u obzir ranije citirane zakonske odredbe jer se u
predmetnom slučaju niti ne radi o danim zajmovima odnosno financijskoj imovini, već
o preuzimanju troškova povezanog društva bez ekonomski opravdane osnove te stoga
osporava predmetne transakcije i navodom da nisu primjerene u poslovanju kod
nepovezanih društava, pri tom se poziva na odredbe članka 13. Zakona koji definira
utvrđivanje porezne osnovice između povezanih osoba rezidenta i nerezidenta, te pod
određenim uvjetima i između rezidenata. Međutim, ističe kako se u predmetnom
slučaju radi o potraživanju za dani zajam povezanom društvu N..-R.. koje je
vjerodostojno dokumentirana transakcija te ima svoju poslovnu svrhu, a ne radi se o
ekonomski neopravdanom preuzimanju troškova društva N..-R.., kako tvrdi
Porezna uprava. Stoga je navedena primjena odredbi članka 13. Zakona proizvoljno

4 Poslovni broj: 6 UsI-1111/21-9

tumačenje Porezne uprave i ne proizlazi iz stvarnog činjeničnog stanja. Tužbenim
zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje
kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni
zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u
sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 26. kolovoza 2021., čime je dana mogućnost
strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“,
broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o
činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka

55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen nadzor
poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018., te je o
obavljenom nadzoru sastavljen zapisnik, Klasa: UP/-471-02/20-01/72, Urbroj: 513-07-
15-20-03 od 20. srpnja 2020.

8. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj iskazao računovodstveni gubitak za

2017. u iznosu od 27.404.328,31 kuna, koji je u značajnom dijelu rezultat direktnog
otpisa potraživanja za dane pozajmice povezanom društvu N..-R… d.o.o. u iznosu
od 56.439.910,35 kuna, što je proknjiženo temeljnicom broj 3147 dana 31. prosinca

2017. Utvrđeno je kako je uz navedeno knjiženje priložena Odluka o otpisu
potraživanja prema društvu N..-R.. d.o.o. u stečaju po osnovi kratkotrajne
financijske imovine, dani kratkotrajni zajmovi na kontu 1130 od 54.481.336,35 kuna i
potraživanja za kamate na kontu 1224 od 1.958.574,00 kuna. Utvrđeno je kako
tražbina u stečajnom postupku nije priznata/utvrđena, slijedom čega je donesena
odluka o direktnom otpisu.

9. Nadzorom je utvrđeno kako je u 2017. na kontu 1130 - Zajmovi u novcu, za
povezano društvo N…-R… d.o.o. evidentiran početni saldo od 53.369.514,13 kuna,
koji je sadržavao potraživanja od 25.029.038,74 kuna, za koja postoje ugovori o zajmu,
ugovori o preuzimanju duga, ugovori o asignaciji/cesiji, a koja su kod društva N…-
R… evidentirana kao obveze prema tužitelju.

10. Utvrđeno je kako su uz naprijed navedene ugovore priloženi i Ugovori kojima
tužitelj i N..-R… početkom svake godine sklapaju ugovore o kratkoročnoj pozajmici
na rok vraćanja od godine dana uz obračun kamata na ukupne iznose kredita od

54.000.000,00 kuna ili 58.000.000,00 kuna.

11. Porezno tijelo je utvrdilo da su sklapani ugovori, koji bi se svojim iznosom
odnosili na ukupan promet konta 1130 – Zajmovi u novcu, iako su za odobrene kredite
u iznosu od 25.029.038,74 kuna već sklopljeni ugovori.

12. Utvrđeno je kako na kontu 1130 - Potraživanja za zajmove, iznose

54.517.533,15 kuna, a kada se od tog iznosa odbiju zajmovi od 25.029.038,74 kuna,
dobije se razlika od 29.488.494,41 kuna, koja je razlika evidentirana na kontu 1130 –
Zajmovi, a odnosi se na razne uplate od strane tužitelja, uglavnom se radi o isplati
plaća, poreza i doprinosa za zaposlenike N..-R.. tijekom 2015., 2016. i do 15. siječnja

2017., kao i na razna plaćanja koja su se odnosila na dobavljače društva N…-R…
d.o.o., dok istovremeno u tom razdoblju, nije bilo nikakvih povrata.

13. Utvrđeno je kako iznos od 29.488.494,41 kuna, evidentiran na kontu 1130 -
Dani zajmovi, predstavlja kontinuirana plaćanja obveza društva N..-R… d.o.o.

5 Poslovni broj: 6 UsI-1111/21-9

nastalih od 15. srpnja 2015. sve do 15. siječnja 2017. godine, međutim, da ti poslovni
događaji ne predstavljaju bilančnu poziciju zajmova u novcu.

14. Dakle, porezno tijelo je utvrdilo kako je obveze društva N…-R… d.o.o.
podmirivao tužitelj i to bez ikakvih poslovnih razloga, a plaćanja nisu vraćana.
15. Nadalje, porezno tijelo je prema utvrđenoj razlici (29.488.494,41 kn) u
odnosu na ukupan iznos zajmova od 54.517.533,15 kuna, utvrdilo kako pripadajuća
kamata na razliku iznosi 1.060.095,00 kuna, u postotku od 54,12 % od ukupno
obračunatih kamata (1.958.574,00).

16. Utvrđeno je kako iznos od 29.488.494,41 kuna sa kamatom od 1.060.095,00
kuna, ukupno 30.548.589,41 kuna, nisu zajmovi, već se radi o kontinuiranom plaćanju
obveza povezanog društva N…-R… d.o.o., slijedom čega rashodi po otpisu tih
potraživanja nisu porezno priznati rashodi budući se ne radi o Otpisu financijske
imovine već o rashodima nastalim otpisom potraživanja, a koja nisu nastala u cilju
povećanja dobiti ili druge koristi kod žalitelja, sve u skladu sa odredbom članka 7.
stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit.

17. Porezno tijelo je utvrdilo kako je tužitelj iskazivanjem poreznog gubitka
otpisom potraživanja za zajmove prema povezanom društvu, manje obračunao i
uplatio poreza na dobit za 2017., slijedom čega je tužitelju uvećana osnovica poreza
na dobit. Porezno tijelo je utvrdilo kako se u odnosu između ovdje povezanih društava
razlikuju se uvjeti od onih koji bi se ugovorili između nepovezanih te bi se ostvarila
dobit koja je jednaku iznosu potraživanja od 30.548.589,41 kuna, za koji iznos
otpisanih troškova se povećava osnovica poreza na dobit.

18. Dakle, porezno tijelo je utvrdilo kako je riječ o potraživanjima za plaćene
obveze koje pripadaju drugom društvu odnosno potraživanjima koja su nastala između
povezanih društva, to rashodi nastali otpisom tih potraživanja nisu porezno priznati jer
nisu nastali u cilju povećanja dobiti ili druge koristi kod tužitelja, slijedom čega je
porezno tijelo tužitelju uvećalo osnovicu poreza na dobit temeljem odredbe članka 7.
stavka 1. točka 13. Zakona o porezu na dobit.

19. Odredbom članka 11. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“
broj: 115/16., 106/18., 121/129., 32/20., 42/20.) propisano je da se porezne činjenice
utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti.

20. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“
broj: 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16.,
106/18.) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema
računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na
dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

21. Odredbom članka 7. stavka 1. točkom 13. Zakona o porezu na dobit
propisano je da se porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava za sve druge
rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja
porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.

22. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih
rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog
činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.
23. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako iznos
od 29.488.494,41 kuna knjižen na kontu 1130 Zajmovi u novcu i pripadajući dio
obračunatih kamata u iznosu od 1.060.695,00 kuna knjiženih na kontu 1124 Zajmovi
u novcu – N…-R…d.o.o., kamate, nisu rezultat plasmana novčanih sredstava sa
ugovorenim rokom vraćanja uz određenu kamatnu stopu, već se radi o kontinuiranom
plaćanju tekućih obveza (plaća, dobavljača, itd.) povezanog društva N..-R.. d.o.o.,
slijedom čega je osnovano utvrdilo kako rashodi po otpisu navedenih potraživanja nisu

6 Poslovni broj: 6 UsI-1111/21-9

porezno priznati rashodi, temeljem odredbe članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o
porezu na dobit, obzirom kako isti nisu nastali u cilju povećanja dobiti ili druge koristi
kod društva tužitelja.

24. Tvrdnju tužitelja kako predmetni ugovori o kratkoročnoj pozajmici imaju
elemente tržišnosti odnosno poslovnu svrhu za društvo N.. jer je ugovorena tržišna
kamatna stopa temeljem koje je društvo N.. iskazivalo prihod u svojim knjigama, ovaj
Sud ne prihvaća osnovanom. Sud drži kako je temeljno obilježje i smisao svake
gospodarske djelatnosti ostvarivanje prihoda, odnosno dobiti od svoje djelatnosti. Iz
Napomene iz Zapisnika o poreznom nadzoru od 20. srpnja 2020. proizlazi kako je u
poslovnim knjigama tužitelja u 2014. na kontu 1130 - Zajmovi u novcu – N.. R..
d.o.o. bilo evidentirano stanje u iznosu od 44.900.400,00 kuna, što se odnosilo na
višegodišnja plaćanja obveza od društva N..-R.. d.o.o. (uglavnom obveza za
plaće), koje je podmirivalo povezano društvo tužitelja. Temeljem Ugovora o kupnji
udjela, rješenjem o povećanju temeljnog kapitala, zajmovi su u poslovnim knjigama
tužitelja zamijenjeni za udjele, što je knjiženo temeljnicom broj 430 od 15. siječnja

2014., a kod društva N.. R.. d.o.o. evidentirano je povećanje temeljnog kapitala
(44.900.400,00 kuna), i zatvaranje stanja obveza prema povezanom društvu tužitelja
(44.900.400,00 kuna). Navedeni udjeli kod društva tužitelja u 2018. su vrijednosno
usklađeni, na rashod je knjižen navedeni iznos, što je utjecalo na računovodstveni
gubitak za 2018. Utvrđeno je kako je navedeno ulaganje tužitelju umjesto određene
ekonomske koristi, donijelo gubitke. Tužitelj nastavlja sa istim načinom prema
povezanom društvu N.. R.. d.o.o. i na dan 31. prosinca 2017. na kontu 1130
Zajmovi u novcu – N.. R.. d.o.o. evidentira iznos od 54.481.336,36 kuna, koji iznos
je otpisan, temeljnicom broj 3147 dana 31. prosinca 2017. Dakle, iz navedenog je
razvidno kako je tužitelj i prije (2014.) vršio višegodišnja plaćanja obveza od društva
N..-R.. d.o.o., koja je u iznosu od 44.900.400,00 kuna zamijenio za udjele u društvu
N.. R.. d.o.o., te je unatoč što mu isto ulaganje nije donijelo prihode i dobit (članak

7. stavak 1. točka 13. Zakona o porezu na dobit), i dalje je nastavio ulaganje u
povezano društvo N.. R.. d.o.o. za podmirivanje njegovih tekućih obveza (na dan

31. prosinca 2017. na kontu 1130 Zajmovi u novcu – N..- R.. d.o.o. evidentira iznos
od 54.481.336,36 kuna). Stoga, osnovano porezno tijelo zaključuje kako takve
poslovne odluke tužitelj zasigurno ne bi donosio da se nije radilo o povezanom društvu,
te kako navedene poslovne odluke nisu imale za cilj povećanje dobiti ili druge koristi
kod društva tužitelja, u smislu citirane odredbe članak 7. stavak 1. točka 13. Zakona o
porezu na dobit, slijedom čega je ovaj Sud stajališta kako je porezno tijelo osnovano
zaključilo kako se u konkretnom slučaju radi o rashodima koji nisu porezno priznati.
25. U skladu sa prethodno navedenim, prigovor tužitelja kako Porezna uprava
ničim nije dokazala svoje navode da iskazana potraživanja nisu rezultat plasmana
novčanih sredstava sa ugovorenim rokom vraćanja i uz određenu kamatnu stopu, ovaj
sud je također ocijenio neosnovanim, budući je porezno tijelo u zapisniku o poreznom
nadzoru, prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju iznijelo razloge zbog čega se
radi o porezno ne priznatim rashodima, koje ovaj Sud ocjenjuje pravilnim i utemeljenim
na odredbi članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit.

26. U odnosu na tvrdnju tužitelja kako su se temeljem predmetnih faktura izvršile
kompenzacije odnosno obračunska plaćanja između društava N.. i N..-R.. te je
društvo NCP "prebijalo" svoja potraživanja prema društvu N..-R.. za dani zajam sa
svojim obvezama prema društvu N..-R.. po spomenutim primljenim fakturama,
valja kazati kako je tužitelj u spis dostavio ugovor o poslovno tehničkoj suradnji
zaključen 1. lipnja 2014. između N.. - Grupe d.o.o. i N.. – B. d.o.o. i račun
na ime radova prema Ugovoru o poslovno-tehničkoj suradnji od 16. ožujka 2015. na

7 Poslovni broj: 6 UsI-1111/21-9

iznos od 2.409.343,75 kuna, dok su sporni Ugovori o kratkoročnim pozajmicama
sklopljeni između N..-G. d.o.o. i N..-R.. d.o.o. 2. siječnja 2015. i 2.siječnja

2016. Ujedno, iz zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi kako zatvorene obveze za
pozajmice, obveze za kredite i druge obveze po Ugovoru o preuzimanju duga, raznih
ugovora, Ugovora o asignaciji (str. 11. zadnji odlomak Zapisnika o poreznom nadzoru),
dok u dvogodišnjem razdoblju nije bilo nikakvih povrata niti nakana povrata sredstava
za plaćanja obveza N..-R.. d.o.o. po Ugovori o kratkoročnim pozajmicama (str. 12.
Zapisnika o poreznom nadzoru.). Stoga, Sud je stajališta kako tužitelj nije dokazao
svoje navode o izvršenim kompenzacijama, odnosno "prebijanju" svojih potraživanja
prema društvu N..-R.. za dani zajam sa svojim obvezama prema društvu N..-
R...

27. U odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka D. K., koje je
tužitelj dostavio u spis u prilogu podneska od 20. kolovoza 2021., valja kazati kako se
u istom vještak poziva na HSFI i u bitnom pojašnjava što predstavlja financijska
imovina i kako se ona klasificira, odnosno kako zajmovi dani povezanim osobama
predstavljaju financijsku imovinu (HSFI 9), što prema ocjeni ovog Suda u konkretnom
slučaju nije niti sporno. Ovdje je sporno predstavlja li odluka tužitelja o davanju zajma
iznosa od 29.488.494,41 kuna povezanoj osobi društvu N..-R.., poslovnu odluku
kojom društvo tužitelja stječe dobit i slijedom toga mogu li se rashodi nastali uslijed ne
vraćanja spomenutog zajma, priznati kao porezno priznati rashodi. Obzirom kako je
Sud zauzeo stajališta da je porezno tijelo osnovano zaključilo da se u konkretnom
slučaju radi o rashodima koji nisu porezno priznati, a što je prethodno obrazloženo
(točka 24. presude), dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije doveo u dvojbu
pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku (poreznom
nadzoru), kao niti pravilnost primjene materijalnog prava.

28. Dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja
na okolnost naravi ugovora temeljem kojih su preuzete obveze N.. R.. d.o.o., Sud
nije prihvatio jer je isti ocijenio nepotreban. Prema stajalištu ovog Suda, odlučne
činjenice u poreznim postupcima (postupcima poreznog nadzora) utvrđuju na temelju
poslovne dokumentacije, koju je porezni obveznik dužan uredno voditi, a
knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da
osigurava pravodobni nadzor, kako to propisuju citirane odredbe Zakona o
računovodstvu. Prema tome, činjenice se u poreznim stvarima ne utvrđuju na temelju
iskaza poreznog obveznika. Iskazi poreznog obveznika ili svjedoka mogu biti pomoćno
dokazno sredstvo kako bi se pribavilo dodano pojašnjenje, međutim, svi poslovni
događaji moraju biti uredno i pravovremeno evidentirani u poslovnim knjigama, na
temelju kojih porezno tijelo utvrđuje činjenice bitne za oporezivanje.

29. Dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko - računovodstveno
vještačenja, na okolnosti navoda iz tužbe, Sud nije prihvatio te je isti ocijenio
nepotreban, obzirom da sporne okolnosti u konkretnom slučaju predstavljaju
tumačenje materijalnog prava, a što je dužnost Suda u smislu odredbe članka 60.
stavka 4. ZUS-a. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo dati odgovor predstavlja li
iznos od 29.488.494,41 kuna knjižen na kontu 1130 Zajmovi u novcu i pripadajući dio
obračunatih kamata u iznosu od 1.060.695,00 kuna knjiženih na kontu 1124 Zajmovi
u novcu – N.. R.. d.o.o., kamate, plasman novčanih sredstava sa ugovorenim rokom
vraćanja (zajam), odnosno radi li se o poslovnoj odluci kojoj je cilj ostvarivanje prihoda,
odnosno dobiti u smislu članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit, pa
slijedom toga radi li se konkretnom slučaju o porezno priznatom rashodu, za što Sud
nije trebao stručno znanje sudskog vještaka za financije, poreze i računovodstvo, već

8 Poslovni broj: 6 UsI-1111/21-9

je tumačenjem prethodno citiranih odredbi Zakona, Sud sam mogao utvrditi je li osporenim odlukama došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

30. Slijedom navedenoga, Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije
povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-
a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.
31. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79.
stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti
kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 07. rujna 2021.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom
upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom
broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja odvjetniku J. A., Š., K. Z.  ..

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za
drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, F..,

3. U spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po
pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana