Poslovni broj: II Kž-323/2021-5

Poslovni broj: II Kž-323/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje KZ/97.) odlučujući o žalbi optuženog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kv-I-28/2021-5 (Kzd-3/2020.) od 4. kolovoza 2021. o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim su rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kv-I-28/2021-5 (Kzd-3/2020.) od 4. kolovoza 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KOz-DO-9/2020. od 20. svibnja 2020., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-2/2020. od 14. srpnja 2020., protiv optuženog D. P. zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. KZ/97., pod točkom I. na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 98. stavka 2. točka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženom D. P. produljene su mjere opreza i to: zabrana približavanja žrtvi A. M., kćeri E., rođenoj 23. siječnja 1989., s prebivalištem u V., … na razdaljinu bližu od 50 metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa A. M.. Nadalje, pod točkom II. na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom III. na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. određeno je da mjeru opreza izvršava Policijska postaja G. te je pod točkom IV. na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. P. po braniteljici odvjetnici A. S. iz "svih žalbenih razloga". U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti "određene mjere".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je optuženik nezadovoljan odlukom o produljenju primijene mjere opreza pa iznosi svoj stav da nema osnove za produljenje "jer nema dokaza da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti". Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge, a jednako tako i valjane razloge zbog kojih je zaključio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno mjera opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Ponovno se ističe da osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Te dokaze je već optužno vijeće pri odlučivanju o potvrđivanju optužnice dostatno analiziralo u mjeri koja je potreba za dovoljan stupanj osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela. Konačnu pak ocjenu tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalitelj neosnovano dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje i ocjenjuje vjerodostojnost iskaza žrtve.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja žalitelj tvrdi da nema opasnosti od ponavljanja djela jer niti ne pokušava uspostaviti kontakt s žrtvom. Međutim, pravilno prvostupanjski sud iteracijsku opasnost nalazi prije svega u naravi i načinu počinjenja kaznenog djela za koje se optuženik tereti (prema optužnici djelo je počinjeno od 2000. do 2004. na štetu maloljetne pokćerke) iz čega se može zaključiti o značajnoj količini kriminalne volje optuženika te iskazanoj upornosti u protupravnom postupanju. Kad se pri tome ima u vidu i mišljenje i nalaz vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je optuženiku dijagnosticiran poremećaj ličnosti uz depresivni poremećaj, nizak prag na frustracije, latentna i pasivna agresivnost, impulzivnost i narcisoidnost, sve te okolnosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

6.1. No, kako se sukladno članku 95. stavak 1. ZKP/08. prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela. Tvrdnje optuženika da "niti ne pokušava uspostaviti kontakt s žrtvom" samo potvrđuju da mjere uspješno ostvaruju svoju svrhu.

6.2. Stoga su pobijanim rješenjem navedene mjere opreza opravdano produljene, a žalbeni navodi koji osporavaju potrebu daljnje primjene mjera opreza nisu od utjecaja. Naime, mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. onemogućen je neposredan kontakt optuženika i žrtve, čime je otklonjena opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Dakle, nije u pravu žalitelj kada, nastojeći dovesti u pitanje svrhovitosti primjene produljenih mu mjere opreza, ističe da "mu je cijeli postupak traumatičan i da utječe na njegovo psihičko zdravlje".

7. Nadalje, na tvrdnje žalitelja o dugom trajanju izrečenih mjera opreza, imajući u vidu s jedne strane težinu kaznenog djela za koje se tereti, te, s druge strane, dosadašnje trajanje mjera opreza, izložene potrebe njihove daljnje primjene i činjenice da mjere opreza mogu trajati najdulje do izvršnosti presude, prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno. Ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti su minimalna u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, pri čemu se ističe kako produljene mjere opreza ni na koji način ne ometaju optuženika u svakodnevnom životu pa su neosnovani žalbeni navodi da ga onemogućavaju u "konzumiranju osnovnog ljudskog prava - prava na slobodu kretanja".

8. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 7. rujna 2021.