1              Poslovni broj: II Kž-326/2021-5

Poslovni broj: II Kž-326/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Katušić - Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. J., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i članka 271. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Iz-22/2021. (Kov-42/2021.) od 29. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog S. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. J. zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. te računalne prijevare iz članka 271. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZKP/08. protiv okrivljenika produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. J. po branitelju, odvjetniku F. R., iz svih zakonom predviđenih žalbenih osnova, s prijedlogom da se "pobijano rješenje ukine u cijelosti, a podredno da se istražni zatvor zamijeni blažim mjerama".

3. Spis je zajedno sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

5.1. Budući da je za svoju odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kako je optužno vijeće pogrešno i nepravilno utvrdilo da je ostvaren opći zakonski uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka1. ZKP/08. Tako žalitelj pogrešno interpretira navod iz podignute optužnice i obrazloženja pobijanog rješenja kako bi "iz DVD medija sa snimkama video nadzora bio vidljiv počinitelj i tijek izvršenja kaznenog djela'' pa se iz toga zaključuje da je inkriminirano kazneno djelo razbojništva snimljeno video nadzorom koji se nalazio u stanu oštećenice. Osim toga, žalitelj ukazuje na svjedoka B. L. kojeg smatra potencijalnim počiniteljem ovog kaznenog djela, što predstavlja iznošenje obrane i polemiziranje s podignutom optužnicom u dijelu postojanja osnovane sumnje, pa se takav navod ocjenjuje kao neosnovan.

5.2. Stoga je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

6. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., razmatrajući okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela kao i zapriječenu kaznu, iskazanu kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju, činjenicu da je okrivljenik pravomoćno osuđivana osoba za kazneno djelo nedozvoljene trgovine i promet drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., dok iz spisa predmeta proizlazi da se radi o ovisniku, nezaposlenoj osobi, bez imovine, koji je činjenjem kaznenih djela pokušao doći do potrebnih materijalnih sredstava za nabavu droge, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani ovog okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se, za sada, protivno prijedlogu žalitelja, ne može prevenirati mjerama opreza.

7. Stoga nisu od utjecaja žalbene tvrdnje okrivljenika kako je postojanje istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. utemeljeno isključivo na podacima o ranijoj osuđivanosti okrivljenika te kako se navođenjem postupaka u tijeku u pobijanom rješenju dovodi u pitanje presupmcija nedužnosti.

7.1. Naime, okolnost postojanja kaznenih postupaka u tijeku protiv okrivljenika samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, a sasvim sigurno nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv tog okrivljenika. Takva okolnost se, kako to ističe i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-4298/2020. od 20. listopada 2020. može uzeti u obzir, ne kao dokaz o osuđivanosti, nego kao dokaz o tome da je i u drugim postupcima utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je ta osoba počinila kaznena djela, što je uostalom pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

9. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. rujna 2021.