- 1 -              Poslovni broj: I Kž-Us-46/2021-4

Poslovni broj: I Kž-Us-46/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. S. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. i drugih ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-Iz-27/2021., Kov-Us-26/2020. od 28. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 557.e stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 51/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 52/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) ukinute su privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi određene rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2019. broj Kir-t-Us-316/2019., pravomoćne 4. lipnja 2019. kojima se okrivljenom M. S. i okrivljenom B. S. zabranjuje otuđenje ili opterećenje osobnog automobila marke AUDI, model A6 3.0 TDI, sive boje s efektom, broj šasije: WAUZZZ4G1BN034623, godina proizvodnje 2011., registracijske oznake i broj: ZG 0070IP.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) ne navodeći žalbeni osnov s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje optužnog vijeća na način da se produlji trajanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba USKOK-a nije osnovana.

5. Žalitelj smatra da su u potpunosti ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 557.e ZKP/08. za nastavak primjene privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi koje su određene protiv okrivljenika i da nije bilo osnova za ukidanje privremene mjere pozivanjem na protek roka.

5.1. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito, uz jasnu i temeljitu argumentaciju, primijenio članak 557.e ZKP/08. kojim je u stavku 1. te odredbe propisano da se privremena mjera može odrediti i prije započinjanja kaznenog postupka, dok je u stavku 2. propisano trajanje privremene mjere s rokom najdulje dvije godine do potvrđivanja optužnice, a nakon toga najdulje 60 dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

5.2. Kako je prema članku 557.e stavak 2. ZKP/08. privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi mogla trajati najdulje dvije godine do potvrđivanja optužnice, to nije u pravu žalitelj kada iznosi svoje tumačenje da se zanemaruju ostale odredbe Zakona o kaznenom postupku, a koje, po žalitelju, dopuštaju daljnje trajanje privremene mjere. Žalitelj smatra da je ukidanjem privremene mjere dovedena u pitanje svrha instituta privremene mjere oduzimanja imovinske koristi, osobito u situaciji kada se okolnosti zbog kojih su privremene mjere određene nisu promijenile, kada i dalje postoji opasnost da bi protivnik osiguranja mogao raspolagati svojom imovinom i onemogućiti oduzimanje imovinske koristi koju je USKOK predložio u pravovremeno podnijetoj optužnici, a to bi dovelo do povrede osnovnog načela kaznenog postupka da nitko ne smije zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Također, došlo bi i do povrede oštećenikovih prava koji bi bio onemogućen u postavljanju svojih prijedloga za preinačavanjem privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi sukladno članku 557.f ZKP/08. radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva.

5.3. Takvo tumačenje, po stajalištu ovog suda bilo bi tumačenje zakona na štetu okrivljenika, a što je protivno odredbama domaćeg prava, tako i usvojenim međunarodnim standardima zaštite prava na mirno uživanje prava vlasništva iz članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori", broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – Ispravak, 14/02. i 1/06. – dalje: Konvencija). Osim toga, privremena mjera nakon što je ista prethodno ukinuta jer je prošlo dvije godine od dana određivanja privremene mjere, a optužnica nije potvrđena, eventualnim potvrđivanjem optužnice kojom je utvrđen veći stupanj osnovane sumnje o učinu kaznenog djela, kazneni postupak ulazi u novi stadij, a sukladno tome primjenjuju se i novi rokovi propisani u članku 557e. stavak 2. ZKP/08., tj. privremene mjere mogu biti ponovno određene i trajati najdulje 60 dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

5.4. S obzirom da je rješenje suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-t-Us-316/2019. od 27. svibnja 2019., pravomoćno 4. lipnja 2019. kojim su određene privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi donesene u prethodnom postupku, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da se osiguranje oduzimanja imovinske koristi privremenom mjerom mora ukinuti, jer optužnica nije potvrđena, a prošle su dvije godine od dana određivanja privremene mjere (rok je istekao 4. lipnja 2021.) Razlozi zbog kojih optužnica nije potvrđena u navedenom roku, a koji se ističu u žalbi (preopterećenost rada suda, redoslijed rješavanja predmeta), da okrivljenik nije stavio prijedlog za ukidanje privremenih mjera, zaštita oštećenikovih prava u ostvarenju imovinskopravnog zahtjeva, nisu od značaja za odluku o njihovom ukidanju zbog proteka roka.

6. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., trebalo je žalbu USKOK-a odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (članak 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.).

Zagreb, 7. rujna 2021.