- 1 -              Revd 3178/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3178/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u P.-P., protiv tuženice Općine V., V., T. D. 1, OIB …, koju zastupa punomoćnica A. Z., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2998/2020-2 od 13. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-224/2016 od 22. svibnja 2020., u sjednici održanoj 7. rujna 2021.,

 

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja je navela zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

4. Ovaj je sud preispitao prijedlog za dopuštenje revizije, postupivši sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. ZPP-a.

 

5. U pogledu prvoga, trećeg i četvrtog pravnog pitanja je za obrazložiti da tuženik nije dostavio odluke sudova u smislu čl. 385.a ZPP-a u kojim bi u pogledu tih pitanja bilo izraženo pravno shvaćanje, niti je na ikoji drugi način dokazao razloge važnosti tih pitanja u smislu spomenutog članaka.

 

5.1. Dodatno za napomenuti da sama činjenica da bi se radilo o velikom broju predmeta u kojima se pojavljuje ista problematika (koju tužena ističe ali u tom pogledu ne iznosi konkretne predmete o kojima bi se radilo, dakle, to ostaje nedokazano), nije sama po sebi dokaz važnosti toga pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6. Drugo pravno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i činjeničnih okolnosti istoga te se u pogledu njega ne može dati odgovor koji bi se mogao primijeniti na svaki budući slučaj i tako predstavljati pravni standard koji bi se uspostavio potencijalnom revizijskom odlukom; dakle, to pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

6.1. Osim toga, nižestupanjski sudovi relevantnu činjenicu (koja se pokušava osporiti kroz ovo pitanje) da se radi o šumskom zemljištu nisu utvrdili samo osporenim aktom (Programom gospodarenja), nego i drugim dokazima, pa, čak i ako se taj dokaz ne bi uzeo u obzir, to ne bi dovelo do promjene odluke suda u pogledu nastupa činjenica iz čl. 6. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ br. 41/90), čime to pitanje ne bi imalo važnost za odluku u sporu.

 

7. Peto pravno pitanje je nedorečeno i neprecizno postavljeno, jer iz njega ostaje nejasno kome tuženik spori aktivnu legitimaciju za podnošenje za utvrđenje prava vlasništava u slučaju kad je prethodno čestica nastala postupkom obnove zemljišnih knjiga; osobi koja je u potonjem postupku sudjelovala i nije prigovorila ili nekoj trećoj osobi.

 

7.1. Tako se davanjem odgovora na to pitanje ne može iskazati pravno shvaćanje u pogledu toga pitanja koje bi imalo utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

7.2. Pri tome treba naglasiti da se pravno pitanje treba postaviti na konkretan i određen način, da se ne ostavlja dvojba o kojem pravnom pitanju, u okviru nekog pravnog instituta ili zakonske odredbe i činjenične situacije, je riječ. Revizijski sud niti može niti smije umjesto predlagatelja kreirati pravno pitanje prema odredbama koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje je predlagatelj možda imao na umu kada ju je izjavljivao. Ovaj sud nije ovlašten ni ispitivati krije li se takvo pitanje u navodima podnositelja prijedloga za dopuštenje revizije kojima problematizira pravilnost pobijane presude, jer bi to dovodilo u pitanje nepristranost suda u postupanju u odnosu na protivnu stranku u ovom postupku, kao jedno od temeljnih načela (načelo nepristranosti) kojim se sud mora rukovoditi tijekom čitavog trajanja sudskog postupka, a sud bi se potencijalno doveo u situaciju da formulira pitanja koja možda i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji stranke.

 

7.3. Osim toga, u odlukama na koje se kao na razloge važnosti u smislu toga pitanja podnositelj poziva (odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva Pž-3364/2018 i Pž 2966/2017), činjenična situacija je bila takova da je utvrđeno da je Republika Hrvatska sudjelovala u prethodno provedenom postupku preoblikovanja/obnove zemljišnih knjiga, dok u ovome, konkretnom postupku takvog utvrđenja nema (v. toč. 12. obrazloženja pobijane odluke).

 

7.4. Također, ni u odluci revizijskog suda poslovnog broja Rev 668/80 od 29. travnja 1980. se ne izražava pravno shvaćanje po tom pitanju.

 

7.5. Uzimajući u obzir obrazloženo pod toč. 7.3. razvidno je da je ovdje neprimjenjiv Zaključak br. 3.2. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015. u Š., a na koji se, kao na razlog važnosti, poziva podnositelj.

 

8. Šesto pravno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu čl. 385. ZPP-a, već se radi o pokušaju osporavanja činjeničnog stanja koje su utvrdili nižestupanjski sudovi, a koje se u ovome stupnju postupka ne može preispitivati.

 

8.1. Samo je za nadodati (iako je za odluku nebitno zbog onoga navedenog u toč. 8.) da nalaz i mišljenje sudskog vještaka ne predstavlja neoboriv dokaz, nego samo jedan u nizu dokaza koje sud dalje ima cijeniti u skladu sa svojim ovlastima iz čl. 8. ZPP-a, o čemu uvijek mora dati jasno i održivo obrazloženje.

 

9. Sedmo pravno pitanje polazi od pretpostavke da je tužbeni zahtjev (u dosuđenom dijelu) nije konkretan, određen i ovršiv, što ne predstavlja utvrđenje nižestupanjskih sudova, a tuženik ne postavlja pitanje kojim bi artikulirao osporavanje takvih kvaliteta izreke presude (pa da bi, posljedično tako postavljenom pitanju ovaj, revizijski sud eventualno mogao donijeti pravno shvaćanje o tome je li izreka ovršiva), pa, stoga, davanje odgovora na to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.

 

9.1. Osim toga, u odlukama na koje se, kao na razloge važnosti poziva tuženik, nije izraženo pravno shvaćanje o tome, je li izreka kakva stoji u pobijanoj odluci može kvalificirati kao ovršiva i određena, pa time ne bi bio niti dokazan razlog važnosti toga pitanja u smislu odredbe čl. 385. a. ZPP-a, a u činjeničnom i pravnom okviru ovoga konkretnog slučaja.

 

10. Osmo pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a; njime tuženik zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije dopušteni revizijski razlog, pa se u okviru revizije ne može razmatrati.

 

10.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom (prijedloga za dopuštenje) revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

 

11. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 7. rujna 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.