- 1 -              Rev 966/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 966/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. D., OIB: ..., iz K., S., kojeg zastupaju punomoćnici M. R.-F., D. R. i J. F., odvjetnici u K. protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1254/2020-2 od 8. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-861/2014-96 od 31. siječnja 2018., u sjednici održanoj 7. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija tuženice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1254/2020-2 od 8. listopada 2020., i presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-861/2014-96 od 31. siječnja 2018. u dijelu toč. I. kojim je tužitelju dosuđen iznos 216.320,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, te kojim mu je dosuđena mjesečna renta od 3.000,00 kn od studenog 2017. pa nadalje, te u točki IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke tuženoj Republici Hrvatskoj naloženo je da tužitelju T. D. naknadi štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.940,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama računatim od 17. travnja 2012. do isplate i s osnova izgubljene zarade u iznosu od 216.320,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama računatim na pojedine mjesečne iznose kao što je navedeno u izreci presude, te da mu plaća rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od po 3.000,00 kn mjesečno počevši od studenog 2017. nadalje.

 

Točkama II. i III. izreke citirane presude tužitelj je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog u točki I. izreke. Točke II. i III. izreke citirane presude postale su pravomoćne.

 

Točkom IV. izreke citirane presude tuženoj je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 34.624,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama računatim od presuđenja do isplate u roku od 8 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I. i IV. izreke.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-640/21 od 10. veljače 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

"Je li u parnicama radi naknade štete zbog izgubljene zarade teret dokazivanja činjenice nemogućnosti zaposlenja s utvrđenom preostalom radnom sposobnosti na tužitelju ili na tuženiku?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojim mu je tužitelju naloženo platiti s osnova izgubljene zarade iznos od 216.320,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama računatim na pojedine mjesečne iznose kao što je navedeno u izreci presude, te platiti rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od po 3.000,00 kn mjesečno počevši od studenog 2017. nadalje tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu naknade štete s osnova izgubljene zarade kao i ona dosuđena u obliku rente.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj doživio ozljedu na radu 26. studenog 2010. za vrijeme obuke u Dočasničkoj školi u Đ.,

 

- da se tužitelj tuširao u kupaonici, te se poskliznuo na podne keramičke pločice i pao,

 

- da je tom prilikom zadobio ozljedu desnog lakta,

 

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje medicine rada K. L. L. utvrđeno da postoji uzročno-posljedična veza između posljedica štetnog događaja od 26. studenog 2010. i umirovljenja tužitelja,

 

- da je kod tužitelja došlo do gubitka radne sposobnosti za 20%, a u istom je postotku smanjena životna aktivnost tužitelja,

 

- da kod tužitelja nije utvrđena opća nesposobnost za rad, već samo smanjenje radne sposobnosti,

 

- da je 8. studenog 2011. tužitelju rješenjem Ministarstva obrane prestala djelatna vojna služba zbog utvrđene nesposobnosti za djelatnu vojnu službu,

 

- da stranke nisu predlagale dokaze na okolnost da li je tužitelj tražio drugo zaposlenje,

 

- da tužitelj nije bio prijavljen kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

 

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu s osnove izgubljene zarade kao i onu u obliku mjesečne rente, obzirom da tužena nije dokazala da je tužitelj odbio ili nije prihvatio zaposlenje na poslovima sa preostalom radnom sposobnošću.

 

9. Pravno shvaćanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ne prihvaća revizijski sud.

 

10. Odredbom čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

 

11. Iz navedene odredbe proizlazi da sama činjenica da je tužiteljeva radna sposobnost umanjena u odnosu na njegovu radnu sposobnost prije štetnog događaja ne daje tužitelju pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u situaciji kad tužitelj zbog umanjenja radne sposobnosti nastalog kao posljedica štetnog događaja ne gubi zaradu niti mu je umanjena radna sposobnost za posao za koji je nakon štetnog događaja utvrđeno da je zdravstveno sposoban i obavljanjem kojeg tužitelj ostvaruje zaradu (tako Revx-713/11 od 14. prosinca 2011., te U-III/3098/2012 od 20. ožujka 2014.).

 

12. Naime, valja istaknuti da kada kod oštećenika nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, već je kod istoga preostala radna sposobnost (vještačenjem je utvrđeno da je kod tužitelja došlo do gubitka radne sposobnosti za 20%) kojom je tužitelj mogao raditi na drugim poslovima, činjenica da se tužitelj nije niti pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, da se nije prijavio na Zavod za zapošljavanje ukazuju da tužitelj nije ništa poduzeo da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade.

 

13. Imaju u vidu navedenu zakonsku odredbu čl. 1095. st. 2. ZOO-a te tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži naknadu štete s osnove izgubljene zarade, teret dokaza leži na tužitelju da dokaže da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću nakon predmetne ozljede na radu te da stoga ima gubitak na zaradi (tako Rev-378/11 od 15. svibnja 2013.).

 

14. Obzirom da su nižestupanjski sudovi donoseći odluku o dosuđenju izgubljene zarade i rente zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenili materijalno pravo, te obzirom da je zbog toga i činjenično stanje ostalo u tom dijelu neutvrđeno, nisu ispunjeni uvjeti za preinaku pobijane odluke, pa je valjalo u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.