- 1 -              Rev 902/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 902/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovća člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom uredu G. M. i L. P. u R., protiv tuženika Hrvatsko narodno kazalište I. pl. Z. u R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-537/2018-2 od 1. rujna 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-866/14-40 od 27. veljače 2018., u sjednici održanoj 7. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-537/2018-2 od 1. rujna 2020. potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-866/14-40 od 27. veljače 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na na ime naknade štete iznos od 25.200,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama kojima na iznos od 23.500,00 kn teku od 9. travnja 2014., a na iznos od 1.700,00 kn teku od 27. veljače 2018. pa do isplate, te na ime troška postupka isplatiti tužitelju iznos 13.187,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 27. veljače 2018. do isplate, dok je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu mu zatezne kamate na iznos od 1.700,00 kn za razdoblje od 9. travnja 2014.  do 26. veljače 2018.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1204/21-2 od 16. ožujka 2021. podnio reviziju, a zbog pravnog pitanja zbog kojeg je njezino podnošenje dopušteno, a kojim tuženik problematizira je li odredbe Zakona o zaštiti na radu, a koje uređuju odgovornost poslodavca za štetu radniku nastalu na radu ili u svezi s radom, se primjenjuju i na odgovornost naručitelja posla za štetu nastalu izvršitelju u izvršavanju posla iz ugovora o djelu, sklopljenog između njih na temelju odredbe čl. 590. Zakona  o obveznim odnosima.

 

3. Važnost razloga tog pitanja ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik nalazi u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 31/11, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4175/12, a u kojima da je izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.

 

3.1. Smatrajući da je u pobijanoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo, predloženo je povodom revizije njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, uz naknadu tuženiku troška postupka, podredno ukidanje obiju nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Iz stanja spisa predmeta i činjeničnih utvrđenja proizlazi da su stranke 23. lipnja 2011. sklopile ugovor o djelu kojim se tužitelj kao izvođač obvezao za tuženika kao naručitelja obaviti poslove utovara i istovara scenske opreme korištene u predstavi Festivala "...." u razdoblju od 23. lipnja 2011. do 2. srpnja 2011., a tuženik za to isplatiti novčanu naknadu, a koji Ugovor je produžen sklapanjem novog ugovora o djelu za daljnje razdoblje od 3. srpnja 2011. do 8. srpnja 2011., te da je 8. srpnja 2011. prilikom izvršavanja ugovorenih poslova iskrcavanja scenske opreme i jednog zvučnika dimenzija: 1 m x 0,4 m, težine oko 30 kg, ovaj pao na stopalo tužitelja, koji je ove poslove obavljao bez zaštitne opreme (bez rukavica, radnih cipela i odijela), te zadobio ozljedu u vidu loma krajnjeg članka palca lijeve noge s pomakom, zbog čega je tužitelj bio podvrgnut dvjema operativnim zahvatima.

 

7. Nižestupanjski sudovi polazeći od sadržaja pravnog posla – ugovora o djelu sklopljenog između stranaka u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO) i dovodeći ga u vezu s odredbama Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine broj" 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 – dalje: ZZR) te Pravilnika o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta ("Narodne novine" broj 42/05), a koje propisuju obveze te odgovornost za osiguranje uvjeta rada radnika od strane poslodavca, ocijenili da na strani tuženika postoji odgovornost za nastalu štetu tužitelju jer tuženik nije osigurao propisane uvjete za obavljanje ugovorenih poslova u vidu zaštitne obuće, rukavica i odjeće na siguran način.

 

8. Osporavajući pravilnost takvog pravnog shvaćanja, tuženik u reviziji i dalje ustraje u shvaćanju da tuženik nije imao položaj poslodavca tužitelju, obzirom da je s njim bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o djelu, a bez da je bio nositelj poslova koji su bili predmetom tog ugovora. U tom pravcu se i poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev-x-31/11.

 

9. U toj presudi Vrhovni sud Republike Hrvatske, a polazeći od stanja tog spisa predmeta ocijenio da za štetu nastalu tužitelju prilikom demontaže dizalice, a koji poslovi su bili predmet ugovora o djelu sklopljenog između tamo tužitelja kao izvođača tih poslova i tamo tuženika kao naručitelja istih, nije odgovoran tuženik jer on nije bio nositelj tog posla.

 

9.1.Takvo pravno shvaćanje prihvatio je i Ustavni sud Republike Hrvatske broj U-III-4175/12.

 

10. Ocjena je ovog suda da se pravno shvaćanje iz predmeta Rev-x-31/11 ne može primijeniti na ovaj konkretni spor, a kada njihov činjenično pravni supstrat nije istovjetan. Naime, ugovoreni posao između stranaka ovog spisa predmeta se odnosi na utovar i istovar scenske opreme tuženika, a koja po prirodi stvari je sastavni dio poslova, bez čega tuženik ne može obavljati svoju djelatnost, što dakle znači da je tuženik upravo bio nositelj ugovorenih poslova, čije izvršenje je na temelju ugovora o djelu tuženik povjerio tužitelju kao izvršitelju, a time je u smislu odredbe čl. 10., 13. i 15. ZZR tuženik i bio u obvezi osigurati tužitelju kao izvođaču ugovorenih radova potrebnu zaštitnu opremu, te odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu, a time i odgovoran tužitelju za nastalu štetu koja je posljedica utvrđenih propusta na strani tuženika kao naručitelja ugovorenih radova.

 

11. Stoga odgovor na pitanje zbog kojeg je revizija podnesena je da u okolnostima konkretnog slučaja, a kada je tuženik kao naručitelj poslova ugovorenih s tužiteljem kao njihovim izvođačem na temelju sklopljenog ugovora o djelu, ujedno bio i nositelj ugovorenih poslova, jer su oni uključeni i čine neizostavni dio djelatnosti kojom se tuženik bavi, se u tom slučaju odgovornost naručitelja tih radova za štetu nastalu njihovim izvršavanjem ocjenjuju u svjetlu odredbi iz ZZR.

 

12. Polazeći od odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a prema kojoj u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena, ovaj sud nije ispitivao pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o visini štete, jer u tom pravcu nije dato dopuštenje za podnošenje revizije.

 

13. Slijedom navedenog, reviziju tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 7. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.