1              Poslovni broj: I Kž-250/2021-4

Poslovni broj: I Kž-250/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke u kaznenom predmetu protiv osuđene T. K. M., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi osuđene podnesene osobno protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-103/2020. (K-82/2019.) od 11. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba osuđene T. K. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., u nastavku ZKP/08.) odbijen je zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka osuđene T. K. M., koja je osuđena zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11. presudom Županijskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2019., broj K-82/19, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. svibnja 2020., broj I Kž 59/2020-4.

 

2. Naime, osuđena je u svom zahtjevu od 21. srpnja 2021. predložila da joj sud ublaži osudu iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. svibnja 2020., broj I Kž 59/2020-4., kojom je preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2019., broj K-82/19., u odluci o kazni, a kojom je ista osuđena zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Osuđena predlaže da joj sud preinači navedenu kaznu zatvora u uvjetnu kaznu od 5 (pet) godina ili rad za opće dobro ili kaznu zatvora otvorenog tipa.

 

3. Protiv rješenja iz točke 1. žalbu je podnijela osuđena T. K. osobno (u žalbi navodi da je nakon razvoda promijenila prezime), ne navodeći žalbene osnove, ali iz sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 godine ublaži tako da joj se izrekne rad za opće dobro ili izrekne uvjetna osuda s rokom kušnje od 5 godina, kako je prvobitno i bila presuđena presudom Županijskog suda u Zagrebu K-82/19. od 5. prosinca 2019.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Naime, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zahtjev osuđene za obnovu kaznenog postupka na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. nije osnovan te ga je kao takvog pravilno i odbio, jer nisu ispunjene pretpostavke navedene u spomenutom članku.

 

7. Člankom 498. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08. propisano je da se pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka, ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude, a to u konkretnoj situaciji nije slučaj.

 

8. Prije svega treba napomenuti da je osuđena u žalbi protiv prvostupanjske presude isticala većinu okolnosti olakotne prirode koje je ocjenjivao Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom odmjeravanja kazne, kako o priznanju i izraženom kajanju osuđene te o njezinom roditeljstvu (majka dvoje djece od kojih je jedno maloljetno) i narušenom zdravlju, tako i o činjenici samozaposlenja, kao i odvojeni život osuđene i tadašnjeg supruga koji je živio i radio u Nj. te činjenicu da njezin maloljetni sin ima utvrđenih psihičkih problema zbog postupka protiv njegove majke te dokumentaciju koja se tiče zdravstvenog stanja roditelja osuđene, a koja je dostavljena i uz predmetni zahtjev, pa su sve to okolnosti koje su bile poznate sudovima kad se izricala presuda.

 

9. Premda je sada došlo do novih činjenica u vidu pravomoćno okončanog razvoda braka, kada je odlučeno i o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za mlađeg sina, te da postoji priložena dokumentacija o pogoršanom zdravstvenom stanju starijeg sina i smrti oca, te pokrenutoj ovrsi za prodaju suvlasničkog dijela stana, što jesu okolnosti koje sudovima nisu bile poznate prilikom izricanja presude, jer su nastale nakon izricanja pravomoćne presude, ipak te i takve okolnosti, ni prema ocjeni ovog suda, nemaju takav značaj i kvalitetu, da bi niti same za sebe, a niti povezane s ostalim ranije cijenjenim olakotnim okolnostima koje se sada u zahtjevu za obnovu postupka ponovno ističu, opravdavale izricanje osuđenoj blaže kazne od kazne u trajanju jedne godine na koju je pravomoćno osuđena, bilo primjenom odredbi o ublažavanju, bilo izricanjem uvjetne osude ili rada za opće dobro, kako se to predlaže u zahtjevu osuđene.

 

10. Jednako tako nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ni činjenica da njen stariji sin nije vlasnik nekretnine u kojoj sada žive, kao niti činjenica pokretanja stečaja protiv njene firme, na koje se poziva u žalbi. Naime, odluka o kazni je individualna i okolnosti odlučne za kaznu se ocjenjuju u svakom konkretnom slučaju i to s obzirom na konkretnu osobu kojoj se izriče kazna. Stoga je ocjena i ovoga suda da okolnosti istaknute u zahtjevu za obnovu postupka, a tiču se prethodno istaknutih okolnosti kao novih, nisu takvog značaja ni kvalitete da bi opravdavale njeno blaže kažnjavanje, kao što to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

11. Pri tome valja istaći, da nove okolnosti istaknute u zahtjevu i žalbi osuđene, treba promatrati i u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti ove osuđenice, jer je optuženica pravomoćna osuđena da je u višegodišnjem razdoblju pribavila sebi višemilijunsku imovinsku korist (preko 3 milijuna kuna koju nije vratila, a i iz podataka u spisu proizlazi da nije niti pokušala vratiti), pa u ukupnosti svih prethodno utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti koje su uzete u obzir prilikom donošenja odluke o kazni, niti ove sada nove nisu takve kvalitete da bi očito dovele do blaže osude da je sud za njih znao i prilikom donošenja presude, budući je ista osuđena na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a što je zakonski minimum kazne propisane za kazneno djelo iz članaka 246. stavak 2. KZ/11.

 

12. Imajući u vidu izloženo, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka.

 

13. Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 7. rujna 2021.