- 1 -              Revt 447/2015-2

Broj: Revt 447/2015-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja L. I. J. d.o.o., Z., koga zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. H. d.o.o., OIB …, Z., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. S.-R. i M. Š. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3356/15-3 od 2. lipnja 2015. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2339/13 od 19. ožujka 2015., u sjednici održanoj 7. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naknadu štete od 1.250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti (toč. I izreke). Točkom II izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak od 1.531.375,42 kn dok je toč. III izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu preostalog dijela troška od 339.563,90 kn. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu kao i prvostupanjsku presudu i predmet vratit prvostupanjskom postupku na ponovno suđenje.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda i rješenje sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor na koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Neosnovano tužitelj u reviziji ističe da je sud drugog stupnja počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka kad je potvrdio prvostupanjsku presudu zbog nedostatka aktivne legitimacije a da istovremeno prvostupanjski sud nije zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran. To stoga što je prvostupanjski sud kao i drugostupanjski sud zaključio da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan, a što je prvostupanjski sud izrekom naveo na str. 3. odlomak 5., kao i str. 4. odlomak 2. (pri tom prvostupanjski sud uz navedeni zaključak napominje uz uvjet ako bi se smatralo da nije izvršen prijenos tražbine, tad bi tužitelj mogao voditi spor).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na naknadom štete za koju tvrdi da je pretrpio postupanjem tuženika. Navodi da su tužitelj, pravni prednik tuženika R. t. d.o.o. i društvo C. d.o.o. zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji 28. lipnja 1999. kojim su utvrđena međusobna prava i obveze u sklopu zajedničke izgradnje benzinske pumpe s pratećim sadržajima na dijelu zemljišta kojeg je posjednik R. t. d.o.o., koji je naknadno sa tužiteljem sklopio II Dodatak ugovora kao i Aneks ugovora. Ističe da je čl. 5. Aneksa ugovoreno da pravni prednik tuženika, ako ne ispuni svoju obvezu (izvršiti sve potrebne radnje radi utvrđenja vlasničko-pravnih odnosa u pogledu predmetnih zemljišnih čestica), izvršiti povrat svih uloženih sredstava i naknaditi izgubljenu dobit.

8. Prvostupanjski i drugostupanjski sud, kao što je navedeno prije svega prihvaćaju prigovor nedostatka aktivne legitimacije. To stoga što su tužitelj J. d.o.o. kao ustupitelj i M. P. d.o.o. kao primatelj 25. ožujka 2013. sklopili ugovor o prijenosu potraživanja kojim se utvrđuje da su ustupitelj i pravni prednik tuženika zaključili ugovor o poslovnoj suradnji 28. lipnja 1999. i Aneks tog ugovora 10. studenoga 1999., te da je ustupitelj pretrpio štetu uslijed neispunjenja ugovornih obveza povodom koje se vodi ovaj sudski postupak (P-3437/05) i da ustupitelj ustupa primatelju potraživanja i prava prema dužniku koja će u sklopu postupka ostvariti u korist tužitelja bez obzira na njihovu visinu i osnovu. Budući da je ugovorom o ustupanju od 25. veljače 2010. prenesena tražbina utužena u ovoj parnici i da je upravo zbog realizacije prijenosa tražbine, Revizijski prigovor da je ovdje riječ o ustupu radi ispunjenja (čl. 88. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) prema kojem tražbina ostaje u imovini ustupitelja do naplate od dužnika, nije osnovan. Je li riječ o ustupu umjesto ispunjenja ili o ustupu tražbine radi naplaćivanja treba ocijeniti prema svim okolnostima konkretnog slučaja koje upućuje na pravu volju stranaka prilikom sklapanja ugovora o ustupu. Obzirom da je primatelj tražbine, B. d.o.o. u ranijoj fazi ove parnice nastupio kao tužitelj (čemu se tuženik protivio pa je ponovno tužitelj nastupio u tom svojstvu) proizlazi da je volja stranaka bila sklapanje ustupa umjesto ispunjenja i da je volja bila da tražbina (imovina) pređe odmah na primatelja, pa je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj izgubio pravo zahtijevati da tražbinu tuženik plati njemu (u tom smislu je ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u Rev-117/03 od 16.12.2003.).

9. Nadalje, nižestupanjski su sudovi pošli od činjenice da je nekretnina koja je predmet ugovora o poslovnoj suradnji i aneksa tom ugovoru u vlasništvu Grada Zagreba, a da je čl. 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) propisano da nekretnine u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne (područne) samouprave, mogu tijela nadležna za njihovo raspolaganje otuđiti ili njima raspolagati samo na osnovi javnog natječaja ili uz naknadu utvrđenu po tržišnoj vrijednosti a da su poslovi sklopljeni protivno ovoj odredbi zakona, ništetni. Obzirom da je tijekom prvostupanjskom postupka utvrđeno da je besplatna dodjela zemljišta od strane Grada Zagreba R. t. d.o.o. bila bitna pobuda na strani tuženika za sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji a da je istovremeno tužitelju da pobuda bila poznata, to su sudovi zaključili da su ugovor i aneks bez pravnog učinka sukladno čl. 53. st. 2. ZOO jer su utemeljeni na nedopuštenoj (ništetnoj) pobudi na strani tuženika a koja je tužitelju bila poznata. U odnosu na revizijski prigovor tužitelja da Grad Zagreb nije ugovorna strana i da stoga ugovor ne trpi razloge ništetnosti, za odgovoriti je da sudovi nisu ni zaključili da je ugovor o poslovnoj suradnji ništetan već da je pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, suprotna prisilnoj zakonskoj odredbi. Obzirom da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku tuženika da sklopi ugovor i da je tužitelj to znao, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da su ugovor i aneks sukladno čl. 53. st. 2. ZOO-a, bez učinka i odbili tužbeni zahtjev za isplatom.

10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 7. rujna 2021.