Poslovni broj: UsI-1383/20-5

 

 

 

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Ines Mateša, u upravnom sporu tužitelja I. K. iz K., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Z., radi ocjenjivanja državnog službenika, 7. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/II-112-07/17-01/384, URBROJ: 566-01/12-20-2 od 6. veljače 2020.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem ureda, KLASA: UP/I-080-07/17-01/38, URBROJ: 2176-01-01/01-17-3 od 28. veljače 2017. rezultati rada državnog službenika I. K., na radnom mjestu samostalnog upravnog referenta u Ispostavi Kutina, za 2016. godinu ocjenjuju se ocjenom "USPJEŠAN".

Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/17-01/384, URBROJ: 566-01/12-20-2 od 6. veljače 2020. odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, kao neosnovana.

Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi ističe kako je nadležno tijelo povrijedilo postupak, pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje na što je ukazao u primjedbi kod prijedloga ocjene. Dodaje kako mu je voditeljica Ispostave dostavila na uvid prijedlog ocjene, na koji je imao primjedbu, a na koju se voditeljica nije obazirala, niti je razmatrala rezultate rada tužitelja, već je ostala kod predložene ocjene. Smatra da su nadređeni često nekorektni prema njemu, te ukazuje da trpi diskriminaciju na poslu po dobnoj, stručnoj i političkoj osnovi, a najviše zbog žalbi na radno mjesto od 2012. i smatra da mu se namjerno bezrazložno daje niža ocjena. Ukazuje da njegovi nadređeni već šesti puta ne poštuju drugostupanjske odluke i uputa viših tijela. Navodi kako predmeti u ponovljenim postupcima nisu konačno riješeni, unatoč jasnim uputama viših tijela, već prvostupanjska tijela ponavljaju ista rješenja, radi čega neki postupci traju već šesnaest godina. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje. 

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužbu smatra neosnovanom. Ističe kako je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ukazuje kako su iz spisa utvrđeni svi elementi koji objektivno upućuju na to da rad tužitelja pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive, što odgovara ocjeni "uspješan". Navodi kako žalitelj nije dokazao postojanje elemenata koji bi upućivali i opravdali višu ocjenu. Budući da tuženik ne može ocjenjivati složenost poslova pa samim tim niti odlučivati o učinkovitosti rada tužitelja, s obzirom na očitovanje voditeljice Odjela za stambeno zbrinjavanje, promet i poljoprivredu kao hijerarhijski nadređene, ocijenjeno je da je isto uzeto u obzir, ali ipak, imajući u vidu i izrečenu pisanu opomenu, nije bilo elemenata za višu ocjenu. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu.

Predmetni spor riješen je bez rasprave, a s obzirom da su za isto ispunjeni uvjeti iz članka 36. stavak 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS), jer bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari nisu sporne, a niti tužitelj u tužbi ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa Sud nalazi da je tužitelj na radnom mjestu samostalnog upravnog referenta u ispostavi K., po provedenom postupku ocijenjen za 2016. godinu ocjenom „uspješan“.

Tuženik je odbio žalbu tužitelja uz obrazloženje da je postupak ocjenjivanja proveden sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br. 37/13, 38/13 i 1/15, dalje: Zakon) i Uredbi o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (Narodne novine, broj: 133/11, dalje: Uredba), pri čemu ukazuje da tužitelj nije dokazao da je trebao dobiti veću ocjenu od ocjene „uspješan“.

              Osporena rješenja donesena su primjenom odredbe članka 82. stavak 1. Zakona, prema kojom se državni službenici ocjenjuju svake godine najkasnije do 28. veljače za prethodnu godinu. Odredbama članka 82. do 89. Zakona i Uredbe propisani su kriteriji i postupak ocjenjivanja državnih službenika.

              Prema odredbi članka 85. stavak 1. Zakona, državnog službenika ocjenjuje se na temelju pokazane učinkovitosti rada, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja poslova s opisom poslova njegovog radnog mjesta i radnim planovima državnog tijela, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika tijekom kalendarske godine; prijedlog ocjene koji mora biti obrazložen daje neposredno nadređeni državni službenik (stavak 2.); prijedlog ocjene daje se na uvid državnom službeniku, koji ima pravo dati primjedbu nadređenom službeniku, koji je dužan primjedbu na predloženu ocjenu razmotriti zajedno sa službenikom (stavak 3.); prijedlog ocjene dostavlja se po hijerarhijskom redu svima koji su državnom službeniku nadređeni, zaključno sa službenom osobom ovlaštenom za donošenje rješenja o ocjeni. Nadređeni službenici daju mišljenje o prijedlogu ocjene, a ako se ne slažu s prijedlogom, moraju navesti razloge za to i predložiti ocjenu državnog službenika. (stavak 4.).

Uredba u članku 10. propisuje obvezu neposredno nadređenog službenika da državnom službeniku omogući uvid u prijedlog ocjene i sve priloge uz prijedlog ocjene. Državni službenik potom ima pravo staviti primjedbu na prijedlog godišnje ocjene u roku od tri dana od dana od kojeg mu je omogućen uvid u prijedlog. Primjedbu na prijedlog godišnje ocjene nadređeni službenik dužan je razmotriti zajedno sa službenikom najkasnije u roku od tri dana od dana primitka primjedbe.

Odredbom članka 84. stavka 2. točke a) Zakona propisano je da državni službenik može biti ocijenjen ocjenom »primjeran«, ako pokazuje visoku razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju prvorazredno obavljanje službe, koji pored ispunjavanja uvjeta za ocjenu iz stavka 1. ovoga članka, daje korisne prijedloge za unapređenje službe ili pokazuje iznimnu motivaciju za rad te postiže rezultate u radu bolje od predviđenih za radno mjesto na koje je raspoređen, a prema točki b) ocjenom »izuzetan«, ako pored ispunjavanja uvjeta za ocjenu iz točke a) ovoga članka, obavlja poslove u opsegu znatno većem od uobičajenog ili je inovativan i kreativan te aktivno sudjeluje u unapređenju upravnog područja ili se dodatno angažira u upravnom području u kojem je zaposlen, odnosno upravnom području iz djelokruga državnog tijela, radom na poslovima i izvan opisa poslova radnog mjesta ili objavljivanjem stručnih radova ili publikacija ili sudjelovanjem kao predavač na stručnim savjetovanjima ili seminarima ili kao trener na radionicama u organiziranim programima izobrazbe sukladno ovom Zakonu, čime pridonosi svom osobnom profesionalnom razvoju i unapređenju rada u odgovarajućem upravnom području.

Imajući u vidu kriteriji ocjene „uspješan“ iz članka 84. stavka 1. Zakona, prema podacima spisa tuženika, osobito iz izvješće o učinkovitosti rada za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., vidljivo je da tužitelj u 2016. godini nije obavljao poslove u opsegu znatno većem od uobičajenog, odnosno opseg njegovih poslova je bio redovan. Nadalje, što se tiče kriterija kreativnosti i inovativnosti, rad tužitelja, označen je stupnjem „očekivano“. U relevantnom periodu ocjenjivanja (2016. godina) nema dokaza da bi tužitelj aktivno sudjelovao u unapređenju upravnog područja ili se dodatno angažirao u upravnom području u kojem je zaposlen. Prema podacima spisa prvostupanjsko tijelo je tužitelja ocijenilo s obzirom na indikator uspješnosti, prema kojem je utvrđeno da planirani poslovi nisu u potpunosti izvršeni, dok je u odnosu na planirani broj rješenja iz područja poljoprivrede izvršenost gotovo dvostruko veća. Navodi se kako s obzirom na očitovanje nadređenog, pri čemu je uzeta u obzir izrečena pisana opomena, nije bilo elemenata za višu ocjenu.

Po izvršenom uvidu u isprave spisa predmeta, Sud je utvrdio da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Naime, iz obrazloženja osporavanog rješenja razvidno je da je tuženik naveo razloge zbog kojeg odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je na taj način u cijelosti postupio kako je odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., dalje: ZUP) propisano.

Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za iznesene zaključke postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa.

Iz spisa je vidljivo da je tužitelj ocijenjen prema svim kriterijima propisanima mjerodavnim odredbama Zakona i Uredbe, da mu je predočen prijedlog ocjene, a da je neposredno nadređena službenica razmotrila primjedbe iznesene od strane tužitelja na predloženu ocjenu, na način da je ostala kod prijedloga ocjene temeljenog na Izvješću o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju državnog službenika, sve kako je navedeno u detaljnom obrazloženju prvostupanjskog rješenja, a spisu prileži  obrazložen prijedlog ocjene državnog službenika od 26. siječnja 2017.  godine.

Sud nije mogao cijeniti osnovanim prigovor tužitelja da se ocjenom „uspješan“  omalovažavanja njegov rad, te da je navedena ocjena posljedica i sudskih sporova koje je tužitelj u predmetima rasporeda na radno mjesto vodio, a u kojima je uvažena njegova tužba. Naime, za navedeno ne postoji uporište u dokumentaciji spisa, dok su sukladno kriterijima ocjenjivanja, obzirom na planirane poslove, ciljeve i zadatke te rezultate rada prema općim i  posebnim kriterijima, osobno ponašanje i poštivanje službene dužnosti utvrđeni objektivni elementi ocjenjivanja državnog službenika za navedeno razdoblje.

Imajući u vidu navedeno, a vodeći računa o pravnom shvaćanju
Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudu poslovni broj: Usž-2133/17-2 od 18. listopada 2017. i činjenicu da se u slučaju ocjenjivanja službenika radi o diskrecionoj ocjeni u smislu članka 5. stavka 2. ZUP-a, te da je ovlast u konkretnom slučaju iskorištena u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana, po ocjeni ovog suda osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Naime, kod ocjenjivanja službenika riječ o upravnoj stvari koja se rješava primjenom slobodne ocjene (članak 5. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku), te je upravno sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. st. 2. ZUS-a). Međutim, okvir diskrecijskog odlučivanja ne oslobađa javnopravno tijelo obveze da omogući ostvarivanje bitnih procesnih prava stranaka, poput prava na sudjelovanje u postupku, te prava na valjano obrazloženje upravnog akta, niti obveze utvrđivanja relevantnoga činjeničnog stanja, kao podloge za primjenu slobodne ocjene. Također, prilikom primjene slobodne ocjene u vidu je potrebno imati svrhu radi koje je odnosna diskrecijska ovlast dana.

U predmetima ocjenjivanja službenika ta svrha sastoji se u objektivnom ocjenjivanju službenika, ujedno vezano za pozitivne i negativne implikacije pojedine ocjene i u segmentu njihova rada koji, po naravi stvari, izmiče mogućnosti apsolutnog dokumentiranja, te u dijelu kojim se i dokumentirani rezultati slobodnom ocjenom podvode pod normativni opis ostvarivanja pojedinog kriterija.

Dakle, slobodna ocjena ne znači apsolutnu slobodu i samovolju već znači da se na temelju prethodno pravilnog i u potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja ta ocjena mora valjano obrazložiti, kako je to učinjeno i u postupku koji je prethodio ovom sporu, dok tužitelj svojim navodima nije osporio iznesene zaključke.

Slijedom svega navedenog, Sud ocjenjuje da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je prema mišljenju ovog Suda tuženik u osporavanom rješenju pravilno odgovorio na žalbene prigovore tužitelja.

Valjalo je stoga primjenom članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

U Zagrebu 7. rujna 2021. 

             Sudac:

Hrvoje Miladin

 

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

 

 

DNA:

1.               I. K., K.

2.               Odbor za državnu službu Republike Hrvatske, Z.

3.               U spis