- 1 -              Revd 3069/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3069/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz R., OIB …, koju zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u R., protiv I-tuženika S. B. iz R., OIB … i II-tuženice V. Š. B. iz R., OIB …, koje oboje zastupaju punomoćnici V. V., odvjetnik u R. i Z. G., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva,  odlučujući o prijedlozima I. i II. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1396/2017-2 od 11. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-553/2013-53 od 12. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 7.  rujna 2021.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog I. i II tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1396/2017-2 od 11. svibnja 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženici S. B. i V. Š. B. su podneskom od 31. kolovoza 2020., podnesenom po punomoćniku V. V., predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1396/2017-2 od 11. svibnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u tom prijedlogu.

 

1.2. Drugim podneskom od 1. rujna 2020., podnesenom po punomoćnici Z. G., tuženici su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi pravnih pitanja naznačenih u tom prijedlogu.

 

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedloge.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,  - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

4. Presuda je donesena u sporu po tužbi radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na točno određenom dijelu nekretnine kč. br. 161/4, upisane u zk. ul. 5296. k.o. R. označene u nalazu vještaka  točkama … zemljište površine 354 m2, te utvrđenja da je tužiteljica vlasnik u 354/681 suvlasničkih dijelova cijele nekretnine kč. br. 161/4, upisane u zk. ul 5296. k.o. R. i radi ovlaštenja na upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime tužiteljice uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

 

5. Prihvaćen je samo tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na točno određenom dijelu nekretnine kč. br. 161/4, upisane u zk. ul 5296. k.o. R., označene u nalazu vještaka  točkama …, a odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava (su)vlasništva cijele čestice.

 

6. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova nekretnina kč. br. 161/4 je u naravi zemljište (dvorište) smješteno uz nekretninu k.č.br. 151, upisane u zk. ul. 2705, k.o. R., koja je u naravi zemljište sa zgradom. Prednica tužiteljice T. P. i tuženici su 1986. su od prodavatelja K. L. kupili zgradu sa zemljištem k.č.br. 151, tako da je tužiteljici pripao stan u prizemlju, a tuženicima na katu, te je u zemljišnim knjigama za tu nekretninu upisano pravo vlasništva tužiteljice u ½ dijela.

 

6.1. Istovremeno su kupci zgrade sa zemljištem sklopili i ugovor o kupoprodaji susjednog zemljišta u posjedu prodavatelja, nekretnine kč. br. 161/4, koje je tada bilo u društvenom vlasništvu, a korisnik je bila prodavateljica. Prodavateljica obvezala bez naknade prenijeti pravo vlasništva zemljišta (dvorišta) na oba kupca kad to bude moguće. Prednica tužiteljice je preminula 16. svibnja 1992., a njezina oporučna nasljednica je tužiteljica S. V..

 

6.2. Tuženici su suprotno usmenom dogovoru ishodili od nasljednika prodavateljice R. I. L. za sebe ovlaštenje na besplatni prijenos prava vlasništva zemljišta nekretnina kč. br. 161/4, te su upisali pravo vlasništva cijele čestice, iako je već nakon kupnje 1986. zemljište podijeljeno između prednika tužiteljice i tuženika, pa je tužiteljica ogradila dio označen u nalazu vještaka  točkama …, i mirno ga posjedovala sve dok godine 2011. nije saznala da su tuženici  upisali pravo vlasništva na cijeloj čestici.

 

7. Utvrdivši da je tužiteljica bila zakonit, istinit i pošteni posjednik dijela čestice kč. br. 161/4 od 1986. godine, dakle u periodu dužem od deset godina, tužbeni zahtjev je prihvaćen. Pri tome je u drugostupanjskoj presudi naglašeno da se i na društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva na temelju dosjelosti.

 

8. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije podnesen 31. kolovoza 2020.

 

9. Prvo pitanje kojim tuženici pitaju radi li se o prekoračenju tužbenog zahtjeva ukoliko je sud svoju oduku temeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od činjeničnih tvrdnji tužitelja nije važno za tješenje ovog spora jer presuda nije donesena na činjeničnoj osnovi drugačijoj od činjeničnih tvrdnji tužitelja. Riječ je o drugačijoj pravnoj kvalifikaciji tužbenog zahtjeva od strane suda, a prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koju je naveo tužitelj.

 

10. Drugo pitanje se odnosi na odredbu čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi  i  konvalidaciji usmenog  ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je izvršen u cijelosti, te primjene navedene odredbe na ugovore koji su sklopljeni protivno prisilnom propisu o zabrani prometa građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu. Ovo pitanje nije važno jer je tužbeni zahtjev prihvaćen na temelju utvrđenja da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, a ne na temelju pravnog posla.

 

11. Treće i četvrto pitanje se odnose na stjecanje nekretnine ( u ovom slučaju kč. br. 161) na temelju pravnog posla s povjerenjem u zemljišne knjige. Tuženici pitanjem problematiziraju kojim se pravnim sredstvima može ukazivati na pobojnost ugovora sklopljenog u zabludi o tome da zemljišnoknjižni vlasnici nisu i stvarni vlasnici nekretnine. Naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovoga spora jer prema utvrđenjima na kojima se  temelji presuda tuženici kod stjecanja nisu bili u dobroj vjeri, odnosno bilo im je poznato da je prednica tužiteljice i potom tužiteljica bila u posjedu dijela predmetne nekretnine još od sklapanja usmenog ugovora o kupoprodaji sklopljenog 1986.

 

12. Peto pitanje glasi: „U situaciji kad je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, smatra li se posjed zakonitim, (pa i istinitim i poštenim), od trenutka sklapanja takvog ugovora, ili od trenutka stupanja na snagu Zakona o naknadi (1. siječnja 1997.), te kada u tom smislu počinje teći rok za dosjelost? Tuženici su kao razlog važnosti pitanja naveli odluku Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-623/14 od 14. svibnja2014.

 

12.1. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora, jer je, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tužiteljica dokazala kvalificirani samostalni posjed kroz 10 godina. Rok za dosjelost je u svakom slučaju ispunjen sve ako bi se i računao od 1. siječnja 1997. pa do 2011., kad je tužiteljica saznala za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišne knjige na ime tuženika.

 

13. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije koji je podnesen 1. rujna 2020:

 

14. Pitanja tuženika naznačena u podnesku pod rednim brojem 1-4 nisu važna za rješenje ovoga spora jer polaze od pogrešne tvrdnje da je tužbeni zahtjev prihvaćen na temelju utvrđenja da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na temelju pravnog posla. S tim u vezi pitanjima se problematizira stjecanje prava vlasništva kod višestrukog otuđenja. Međutim tužbeni zahtjev je prihvaćen s obrazloženjem da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva, pa se u tom smislu tuženici upućuju na razloge u točkama 9-12 ovog rješenja.

 

15. Četvrto pitanje odnosi se na rokove u kojima se može podnijeti brisovna tužba. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora, jer presuda nije donesena u sporu po brisovnoj tužbi, niti je tužiteljica tvrdila da su upisom prava vlasništva na ime tuženika povrijeđena njezina zemljišnoknjižna prava. Presuda je donesena po tužbi za utvrđenje prava vlasništva, a tužbeni zahtjev je prihvaćen na temelju utvrđenja da je tužiteljica izvanknjižna vlasnica, a tuženici su stekli pravo vlasništva na temelju pravnog posla sklopljenog sa zemljišnoknjižnim vlasnikom, a pri  stjecanju da nisu bili u dobroj vjeri.

 

16. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 7. rujna 2021.