- 1 -              Revd 696/2021-2

Broj: Revd 696/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. B. M. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u S., protiv tuženika P. Z. d.d., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i P. d.d. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-669/2020 od 9. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-453/2019-19 od 20. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021.

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-669/2020 od 9. rujna 2020., u toč. I. izreke, se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik P. Z. d.d. Z. je podneskom od 23. listopada 2020. predložilo da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-669/2020 od 9. rujna 2020., u toč. I. izreke, radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

4. Prvo pitanje koje se odnose na pravni interes tužitelja zahtijevati ništetnost odredaba osnovnog ugovora o potrošačkom kreditu nakon što je obveza iz ugovora prestala otplatom nije važno pitanje u smislu odredbe čl.385.a. st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda.

4.1. Postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom se cijeni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a određena osoba ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist. U odlukama Vrhovnog suda RH na koje se pozvao tuženik (Rev x-876/2017, Rev-735/2014, Rev-2064/1997) je zauzeto pravno shvaćanje da postojanje pravnog interes mora postojati do zaključenja glavne rasprave.

4.2. Međutim u procesnoj situaciji kad je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj ima pravni interes za deklaratornu tužbu, te je sudio o deklaratornom tužbenom zahtjevu, nije dopušteno revizijom pobijati presudu zbog nedostatka pravnog interesa, upravo zato što se radi o činjeničnom pitanju koje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

5. Drugo pitanje kojim tuženik u bitnome pita je li pokretanjem kolektivnog spora prekinuta zastara u parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2, i dr.).

5.2. Nadalje, o tom pitanju je i Građanski odjel Vrhovnog suda RH zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

6. Treće pitanje kojim tuženik pita smatra li se promjenjiva kamatna stopa dovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji jedinstvena praksa Vrhovnog suda RH (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015, i druge), a odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda.

7. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 7. rujna 2021.