Poslovni broj: Kž-745/2020-5

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Kž-745/2020-5

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sonje Čule Erceg, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika I. P., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja 39K-27/2020-26, od 28. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenika I. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim okrivljenika I. P., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku I. P. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. rujna 2019. u 13,40 pa do 7. listopada 2019.

 

3. Na temelju članka 68. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku I. P. je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava.

 

4. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11, okrivljeniku I. P. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava.

 

5. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku – („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 , 152/14,  70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenik M. B., zastupan po zakonskoj zastupnici i majci I. B., se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

6. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08, u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. i stavka 3. ZKP/08, okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova ovog kaznenog postupka te su oni u cijelosti pali na teret proračunskih sredstava. 

 

7. Žalbu protiv ove presude podnio je okrivljenik I. P. osobno, bez navođenja žalbenih osnova zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, s prijedlogom da mu se izrekne uvjetna osuda.

 

8. Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

9. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

10. Žalba okrivljenika I. P. nije osnovana.

 

11. Okrivljenik u svojoj žalbi nije naveo zbog kojih žalbenih osnova pobija prvostupanjsku presudu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se on žali zbog žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Stoga je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pobijanu presudu  ispitao po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

 

12. U svojoj žalbi okrivljenik, vezano za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ustvari samo ponavlja svoju obranu koju je dao u postupku, da on nije počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, da nije prijetio djeci niti oštećeniku M. B. te, upravo suprotno, da su oštećeni i njegovi prijatelji njega znali često napadati, zvati pogrdnim imenima, gurati ga i slično.

 

12.1. Međutim, svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, s obzirom da je isti za sve svoje zaključke dao uvjerljive i logične razloge koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Istina, moguće je da su oštećenik i njegovi prijatelji u nekim situacijama možda okrivljeniku doista uputili neke neprimjerene riječi (kako to i proizlazi iz iskaza svjedoka L. Š.) ili ga izazivali, međutim ni to ne bi moglo biti opravdanje okrivljeniku da oštećenom uputi riječi prijetećeg sadržaja. Osim iz iskaza oštećenog M. B., i iz iskaza svjedoka L. Š. proizlazi da je okrivljenik doista kritične prigode oštećeniku uputio riječi da će ga ubiti, koje su objektivno prikladne da kod istog izazovu osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život.

 

12.2. S druge strane, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra dr. P. F. proizlazi da je kod okrivljenika primjetan paranoidni poremećaj ličnosti, s nepopustljivošću u tumačenju svojih prava i paranoidnim interpretacijama koje ne dosižu psihotičnu razinu, ali, s obzirom na evidentnu ovisnost o alkoholu i stanju alkoholiziranosti (iz zapisnika o prisutnosti alkohola proizlazi da je kod okrivljenika utvrđena koncentracija alkohola od 1,72 g/kg), mogu biti praćena s verbalnim i fizičkim agresivnim ispadom. Osim toga, vještak je istakao da kod okrivljenika u stanjima alkoholiziranosti dodatno popuštaju kočeći mehanizmi u interakcijama i  paranoidnim interpretacijama odnosa s okolinom. Kod ovakvog nalaza i mišljenja, a imajući u vidu iskaze oštećenog i svjedoka L. Š., i ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je u postupku nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik kritične prigode oštećenom M. B. uputio riječi prijetećeg sadržaja, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje pa se isti neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Okrivljenik u žalbi ističe da se žali i na odluku prvostupanjskog suda o kazni te predlaže da mu se izrekne uvjetna osuda jer on ni na koji način više ne komunicira s oštećenicima, a također predlaže da sud ima i u vidu ponašanje oštećenika i njegovih prijatelja te njihovih roditelja držeći kako ga se diskriminira s obzirom da je lošeg imovnog stanja te da oni ustvari njemu prijete i svašta govore.

 

13.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je i u pogledu odluke o kazni donio pravilnu i zakonitu odluku, što je također valjano obrazložio, a to u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U pogledu odluke o kazni prvostupanjski sud je pravilno postupio u smislu odredbi članka 47. KZ/11 te je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša pa je tako kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio činjenicu da je on starije životne dobi, da je bio bitno umanjenih sposobnosti u pogledu upravljanja svojim postupcima i sposobnosti shvaćanja značenja svog postupanja prema maloljetnom oštećeniku. Također, kao olakotnu okolnost sud je cijenio da su i oštećenik i njegovi prijatelji okrivljenika znali vrijeđati i nazivati ga pogrdnim imenima. S druge strane, kao otegotnu okolnost, prvostupanjski sud je cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost, od čega se dvije presude odnose na kazneno djelo prijetnje, dakle, za isto kazneno djelo koje je predmet ovog kaznenog postupka, dok se jedna osuda odnosi na kazneno djelo pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede.

 

13.2. U takvoj situaciji ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da se svrha kažnjavanja može ostvariti isključivo osudom na zatvorsku kaznu, jer je očigledno da dosadašnje osuđujuće presude nisu ostvarile odvraćajući učinak na okrivljenika i da se on ponovno pojavljuje kao počinitelj istog kaznenog djela. Kod ovoga je potrebno naglasiti kako iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da je on za prvo kazneno djelo prijetnje osuđen na uvjetnu osudu, a za drugo kazneno djelo prijetnje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja mu je na temelju članka 55. KZ/11, zamijenjena radom za opće dobro. U takvoj situaciji je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se jedino osudom na zatvorsku kaznu u konkretnom slučaju može ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

13.3. Stoga se kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca na koju je okrivljenik osuđen ukazuje primjerena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima počinjenja ovog kaznenog djela (posebno činjenici da je okrivljenik kazneno djelo počinio prema maloljetnoj osobi) te osobnim prilikama okrivljenika, radi čega nije osnovan prijedlog iz žalbe da se svrha kažnjavanja može ostvariti izricanjem uvjetne osude pa je i u tom dijelu žalba okrivljenika neosnovana. 

 

14. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Split, 7. rujna 2021.