Poslovni broj : Kž-567/2021-5

Poslovni broj: Kž-567/2021-5

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marice Šćepanović kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sonje Čule Erceg, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika T. M., zbog kaznenog djela iz članka 129. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja K-1142/2020-6, od 27. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda. 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu je, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku – („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenika T. M. oslobodio optužbe, da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 129. stavak 1. i 3. KZ/97.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja pali su na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv ove presude, žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno da se pobijana presuda preinači i okrivljenika osudi na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci te da mu se na temelju članka 56. KZ/11 izrekne uvjetna osuda tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci neće izvršiti, ako u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo".

4. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik, po svojoj braniteljici S. A., odvjetnici u M., s prijedlogom da se odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik je žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka u svojoj žalbi pravno označio kao povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, navodeći kako su razlozi presude potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

7.1. Ističe se kako je sud, navodeći u točki 11. pobijane presude iskaz oštećenika I. Ć., naveo da se oštećenik nije mogao sjetiti koje točno riječi mu je kritične prigode izrekao okrivljenik, što da je netočno jer da je oštećeni I. Ć. jasno naveo da mu je okrivljenik, osim psovki kojih se nije mogao sjetiti zbog proteka vremena, izrekao i prijetnju da će ga zgaziti brodom kao bovu, čime da je ostvareno znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju iskaza oštećenika I. Ć. i samog tog iskaza.

7.2. Nije međutim u pravu državni odvjetnik kada ističe da bi na opisani način bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, oštećenik I. Ć. je u svom iskazu na listu 36 spisa naveo da mu je okrivljenik rekao da će ga zgaziti brodom kao bovu, međutim u nastavku je kazao da "…ne može tvrditi da je to citat njegovih riječi, ali da mu je svakako izrekao nešto baš u tom smislu". Dakle, očito je kako oštećenik doista nije bio u stanju točno reproducirati što mu je kritične prigode rekao okrivljenik pa stoga navod iz obrazloženja pobijane presude "da se oštećenik nije mogao sjetiti koje točno riječi mu je kritične prigode izrekao okrivljenik" nije netočan niti je na taj način ostvarena znatna proturječnost između navoda suda u točki 11. obrazloženja i samog iskaza oštećenika I. Ć. Radi se o minimalnoj razlici koja nema takav značaj kakav joj se pridaje u žalbi te na taj način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje žalbom.

7.3. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik niti kada u žalbi ističe da bi iz jednog dijela razloga presude proizlazilo da je okrivljenik oslobođen optužbe na temelju članka 453. točka 1. ZKP/08, iz drugog dijela da bi proizlazilo da je oslobođen optužbe na temelju članka 453. točka 2. ZKP/08, a da je u izreci i razlozima presude pod točkom 9. sud izričito naveo da je oslobađajuća presuda donesena na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08, na koji način da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7.4. Naime, premda se prvostupanjski sud u razlozima presude pomalo nespretno izrazio kada je naveo da se ponašanje okrivljenika ne može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje te da namjera okrivljenika nije bila prijetiti oštećeniku, već iznijeti jednu duhovitu opasku, na taj način presuda nije proturječna sama sebi ni razlozima, s obzirom da iz izreke, ali isto tako i iz obrazloženja pobijane presude sasvim jasno i nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio kako nije bilo u postupku dokazano da bi okrivljenik svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavak 1. i 3. KZ/97 u subjektivnom i objektivnom smislu.

7.5. Neosnovano se nadalje državni odvjetnik žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Naime, u pogledu pozivanja na raspravu oštećenika I. Ć. i uopće utvrđivanja njegove točne adrese prebivališta, prvostupanjski sud poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći, o čemu je dao valjane razloge u točki 6. obrazloženja presude, što u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a s obzirom da je oštećenik već bio ispitan pred sudom u prisutnosti stranaka, osnovano je pročitao taj njegov iskaz. Slijedom svega navedenog neosnovano se državni odvjetnik žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8. Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik ni kada se žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako je sud iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izvukao pogrešan zaključak da u postupku nije dokazano da bi okrivljenik T. M. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U tom pravcu državni odvjetnik daje vlastitu analizu provedenih dokaza, koja se razlikuje od analize koje je dao prvostupanjski sud, pokušavajući prikazati kako bi se u postupanju okrivljenika ostvarila bitna obilježja kaznenog djela iz članka 129. stavak 1. i 3. KZ/97.

8.1. Međutim, svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, ali isto tako niti pravilnost zaključka da nije u postupku bilo dokazano da je svojim postupanjem okrivljenik ostvario kazneno djelo prijetnje na štetu oštećenika I. Ć. O svemu tome prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Postupanje okrivljenika kritične prigode je u svakom slučaju izlazio iz okvira pristojnog i uljuđenog postupanja, pri čemu je okrivljenik iskazao visok stupanj drskosti, međutim pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se takvo ponašanje i riječi koje je on kritične prigode izgovorio ne bi mogli podvesti pod zakonski opis kaznenog djela prijetnje,odnosno da nije dokazano da bi on to kazneno djelo počinio, radi čega je pravilno, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenika oslobodio optužbe, što svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje.

10. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni navodi državnog odvjetnika te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 7. rujna 2021.