- 1 -              III Kr 79/2021-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 79/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu broj K-118/2017-20 od 9. srpnja 2019. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-34/2020-7 od 18. veljače 2020., u sjednici održanoj 7. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-118/2017-20 od 9. srpnja 2019. optuženi M. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) određeno je da je optuženik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna  te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 4.543,50 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08. oštećeni S. V. i V. P. su s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 100.000,00 eura upućeni u parnicu.

 

1.1.              Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-34/2020-7 od 18. veljače 2020. odbijena je žalba optuženog M. P. kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2.              Protiv te pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni M. P. putem branitelja, odvjetnika V. M. uvodno naznačivši da isti podnosi zbog "povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 517. st. 1. t. 2. ZKP/08), te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (čl. 517. st. 1. t. 3. ZKP/08)", s prijedlogom da se ukinu i prvostupanjska i drugostupanjska presuda te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu pred potpuno izmijenjeno vijeće. Također je predloženo da Vrhovni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 518. stavka 5. ZKP/08., odgodi izvršenje pobijane pravomoćne presude.

 

3.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je sa spisom predmeta, a u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08., dostavljen Glavnoj državnoj odvjetnici Republike Hrvatske, čija je zamjenica u odgovoru na zahtjev od 23. listopada 2020. broj Ksm-DO-185/2020 izrazila mišljenje da je zahtjev podnesen od strane neovlaštene osobe, zbog čega ga predlaže odbaciti kao nedopušten. Ovaj odgovor dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4.              Uvodno valja istaći da je zahtjev podnesen od ovlaštene osobe. Naime, točno da punomoć odvjetnika V. M. sadrži oznaku da je ona za vođenje kaznenog postupka pred općinskim sudom uz naznaku poslovnog broja u kojem je donesena prvostupanjska presuda, a da je ovaj izvanredni pravni lijek moguć tek nakon što je kazneni postupak pravomoćno okončan. Međutim, iz datuma izdavanja punomoći vidljivo je da je ona izdana nakon pravomoćnosti presude protiv koje je zahtjev podnesen, pa se prema tome očito radi samo o pogrešno naznačenom razlogu izdavanja punomoći.

 

5.              Zahtjev nije osnovan.

 

6.              Osuđenik u svom zahtjevu ističe da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode koje je on istaknuo u svojoj žalbi kroz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Konkretno, da u prvostupanjskoj presudi nije obrazloženo zašto je iskaz svjedoka S. V. ocijenjen vjerodostojnim. Zatim, da su iskazi svjedoka Š. P. i J. B. u prvostupanjskoj presudi izneseni selektivno, samo u onim dijelovima koji su u korist optužbe, dok su izostavljeni u onim dijelovima koji su u korist obrane. Nadalje, da drugostupanjski sud nije razmotrio njegov žalbeni navod kojim je upućivao na proturječje između nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje i zaključaka prvostupanjskog suda u pogledu onoga što iz istoga proizlazi na stranici 9., pasusu 5. prvostupanjske presude. Osuđenik smatra da je zbog izostanka ocjene navedenih žalbenih navoda u obrazloženju drugostupanjske presude u žalbenom postupku ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

6.1.              U odnosu na istaknuto prije svega treba reći da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ostvarene u žalbenom postupku budući da to nije predviđeno odredbom članka 517. ZKP/08.

 

6.2.              Međutim, prethodno istaknuti navodi podnositelja zahtjeva ne bi bili osnovani ni u tom slučaju, dakle, ni kada bi zakonom i bilo predviđeno podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz tog razloga. Naime, navedeni žalbeni navodi u žalbi tada optuženog M. P. podnesenoj po njegovom tadašnjem branitelju, odvjetniku D. Z. bili su označeni kao oni iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Drugostupanjski je sud, ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu te žalbe, zaključio da žalitelj neosnovano ističe i obrazlaže učin bitne povrede odredaba kaznenog postupka te da istima opsežno i s aspekta obrane zapravo obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka (stranica 2., pasus 6. presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-34/2020 od 18. veljače 2020.). U nastavku je potom navedeno da je, a osvrćući se i na razloge koje je žalitelj pogrešno označio kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, i činjenično stanje u ovom predmetu potpuno i pravilno utvrđeno te da je prvostupanjski sud za sva svoja činjenična utvrđenja dao jasne, argumentirane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i taj drugostupanjski sud i koji žalbom optuženika nisu dovedeni u sumnju. Potom slijedi obrazlaganje, odnosno odgovaranje drugostupanjskog suda na žalbene navode usmjerene osporavanju pravilnosti činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi.

 

6.3.              Prema tome, drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode tada optuženog M. P. istaknute protiv prvostupanjske presude.

 

7.              Osuđenik u svom zahtjevu nadalje ističe da iz prvostupanjske presude nije jasno kako je bez ijednog svjedoka očevica i sa sudskomedicinskim vještačenjem koje dopušta više varijanti ozljeđivanja oštećenika utvrđeno da je upravo on udario oštećenika zatvorenom šakom, nakon čega je ovaj navodno pao i bio udaren rukama i nogama od strane osuđenika.

 

7.1.              Istaknutim navodima zahtjeva osuđenik u suštini problematizira ispravnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi tražeći njegovu preocjenu, a sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja bez uvjeta predviđenih u zakonu. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), no ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.              U zahtjevu se nadalje ističe da u prvostupanjskoj presudi nije obrazložen subjektivni element, tj. nisu navedeni razlozi utvrđenja s kojim oblikom krivnje je osuđenik počinio inkriminirano djelo, što da predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju je drugostupanjski sud, iako je na istu bio dužan paziti po službenoj dužnosti, propustio sankcionirati. Stoga smatra netočnom i konstataciju drugostupanjskog suda da „nije nađeno da su počinjene neke povrede…na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti“, čime je u žalbenom postupku počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja je utjecala na odluku.

 

8.1.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., drugostupanjski sud nije dužan navesti za što sve nije utvrdio da bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. On je izrijekom dužan obrazložiti odgovore na bitne žalbene navode, a zatim samo obrazložiti one povrede koje je po službenoj dužnosti utvrdio. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu prethodno citirane zakonske odredbe, nije našao da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena neka od povreda na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti. Osim toga, drugostupanjski je sud, ispitujući prvostupanjsku presudu iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja ispravno zaključio da je tada optuženi M. P. svojim radnjama ostvario sve bitne subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Naposljetku, podnositelj zahtjeva navedeno nije isticao ni u žalbi protiv prvostupanjske presude, što bi iziskivalo izričit odgovor drugostupanjskog suda na isto.

 

9.              Kako je, dakle, drugostupanjski sud jasno i dostatno odgovorio na sve žalbene navode koje je podnositelj zahtjeva istaknuo u žalbi protiv prvostupanjske presude, podnositelj zahtjeva nije u pravu ni kada tvrdi da mu je zbog svega prethodno izloženoga povrijeđeno i pravo na obrazloženu sudsku odluku te da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, čime da je u žalbenom postupku ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

10.              U pravu je podnositelj zahtjeva kada ističe da je drugostupanjski sud, odgovarajući na njegove žalbene navode zbog odluke o kazni, naveo i to da mu je prvostupanjski sud kao otegotno uzeo da je „ranije osuđivan, između ostalog i zbog kaznenog djela s elementima nasilja iz čl. 229. st. 1. toč. 5. KZ/11.“, što je netočno. Naime, kazneno djelo teške krađe iz članka 229. KZ/11., uključujući i modalitet počinjenja za koji je podnositelj zahtjeva ranije pravomoćno osuđen, doista nije kazneno djelo s elementom nasilja kako to pogrešno utvrđuje drugostupanjski sud. Međutim, ovdje nije riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ostvarenoj u drugostupanjskoj presudi, kako to sugerira podnositelj zahtjeva, već o pogrešnom činjeničnom utvrđenju drugostupanjskog suda, zbog čega se, kao i zbog odluke o kazni ovaj izvanredni pravni lijek, međutim, ne može podnijeti.

 

11.              U okviru osnove iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. (članak 517. stavak 1. točka 2. ZKP/08.) podnositelj zahtjeva ističe da je on u ovom predmetu pravomoćno osuđen iako nema očevidaca ni bilo kojeg drugog dokaza iz kojega bi proizlazilo da je upravo on nanio oštećeniku teške tjelesne ozljede na način kako je to opisano u pravomoćnoj presudi.

 

11.1.              Premda su istaknuti navodi u zahtjevu osuđenog M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podneseni pozivanjem na zakonom dopuštenu osnovu podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka, istima se zapravo prigovara činjeničnim utvrđenjima u pravomoćnoj presudi. Međutim, kao što je već prethodno navedeno, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne može biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

12.              Slijedom svega izloženoga, zahtjev osuđenog M. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan te presuditi kao u izreci, na temelju članka 512. u vezi s člankom 519. ZKP/08.

 

13.              Uslijed takve odluke, nije osnovan ni zahtjev osuđenog M. P. iz članka 518. stavka 5. ZKP/08.

 

Zagreb, 7. rujna 2021.