Poslovni broj Gž Ovr-888/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. n. d.o.o., u stečaju, Č., OIB: …, kojeg zastupa stečajna upraviteljica L. A., OIB: …, M., protiv ovršenika 1. D. G. iz B. M., OIB:… i 2. M. P. iz P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik iz O., radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi drugoovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-3740/2016-8 od 16. studenog 2016., 7. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažavanjem žalbe drugovoršenika M. P. ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-3740/2016-8 od 16. studenog 2016. i provedene ovršne radnje te se odbija prijedlog za ovrhu u odnosu na drugoovršenika.

 

II. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi drugoovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 9.231,25 kn (slovima: devettisućadvijestotridesejednukunudvadesetpetlipa), u roku od petnaest dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, na temelju javnobilježničke isprave – Ugovora o najmu i sporazuma o osiguranju potraživanja br. 451/2004 od 6. listopada 2004., solemniziranog pod posl. brojem OU-2532/2004 kod javnog bilježnika M. G. D. iz R., ovršnog 17. ožujka 2005., određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeja u iznosu od 1.476.150,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose u visini od 14.193,75 kn počev od 1. veljače 2008. do zaključno 1. rujna 2016., kao i troškova ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama. Ovrhovoditelju je odmjeren trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi drugoovršenik iz žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7., 8., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, uz naknadu troškova žalbenog postupka drugoovršeniku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na temelju čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 112/12, 25/13, 93/14 , 55/16 i 73/17, dalje: OZ) na bitne procesne povrede propisane čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje:ZPP) utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

 

6. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 50. st.5. OZ-a na žalbene razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. ovoga članka, utvrđeno je da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč. 1. OZ-a.

 

7. Naime, prema stanju spisa, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika i to na temelju Ugovora o najmu i sporazuma o osiguranju potraživanja br. 451/2004 od 6. listopada 2004., solemniziranog pod posl. brojem OU-2532/2004 kod javnog bilježnika M. G. D. iz R., kao ovrše isprave, radi prisilne naplate iznosa od 1.476.150,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, prema činjeničnim navodima prijedloga s osnove neplaćene najamnine za razdoblje „produženog najma“ od 1. veljače 2008. do 1. rujna 2016., sukladno čl. 7. navedenog Ugovora.

 

8. Prema čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ( „Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16., dalje:ZJB)  javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Kod toga prema stav. 6. istog članka isti učinak ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).

 

9. U konkretnom slučaju, iz predmetnog ugovora o najmu proizlazi da je isti sklopljen između ovrhovoditelja, kao najmodavca i prvoovršenika, kao najmoprimca  te drugoovršenika i ranije, sada pok. trećeovršenice, kao jamaca plataca i založnih dužnika,. s time da je predmet ugovora najam stroja. Također, proizlazi da ugovor sadrži utvrđenu obvezu drugoovršenika na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi tj. predmetnu obvezu plaćanja najamnine za „produženi najam“ (čl. 7. Ugovora), no međutim ne i izjavu drugoovršenika da se na temelju tog ugovora može radi ostvarenje te tražbine nakon njezine dospjelosti tražiti neposredna ovrha na cjelokupnoj imovini drugoovršenika.

 

9.1. Naime, odredbom čl. 7. Ugovora, ugovoreno je da u slučaju da se najmoprimac ne želi koristiti pravom prvenstvene kupnje stroja najmoprimac i jamci platci suglasni  su da se najam stroja produži do povrata stroja te da je najmoprimac ovlašten na način određen čl. 5., 8. i 10. Ugovora u ovršnom postupku zahtijevati i iznose produženog najma, sve do dana povrata stroja na skladište. Čl. 5. Ugovora, ugovoreno je mjesečno fakturiranje najma u razdoblju od 1. veljače 2005. do 1. prosinca 2008. u iznosu od po 9.587,50 kn, dok je čl. 8. Ugovora ugovoreno osiguranje tražbine ovrhovoditelja zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovdje prvoovršenika i ranije, sada pok. trećeovršenice, a čl. 10. Ugovora pravo najmoprimca na zatezne kamate za slučaj zakašnjenja u plaćanju mjesečnih obroka najma. Čl. 9. Ugovora, najmoprimac i ovdje ovršenici izjavili su da pristaju da se radi naplate tražbine iz čl. 4.,5. i 10. Ugovora može provesti prisilno izvršenje svim sredstvima i na svim predmetima ovrhe.

 

9.2. Cijeneći sadržaj prethodno navedenih ugovornih odredbi, proizlazi da u odnosu na predmetnu tražbinu - „produženi najam“ iz čl. 7. Ugovora drugoovršenik nije ovlastio ovrhovoditelja da može tražiti neposrednu ovrhu na cjelokupnoj njegovoj imovini, već samo u odnosu na tražbine iz čl. 4., 5. i 10. Ugovora, dakle u odnosu na mjesečne najamnine za razdoblje 1. veljače 2005. do 1. siječnja 2008. i pripadajuće zatezne kamate, slijedom čega, predmetni Ugovor u odnosu na tražbinu čiju prisilnu naplatu ovrhovoditelj traži u ovom postupku, nema svojstvo ovršne isprave.

 

10. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 23. toč. 5. i čl. 28.st. 1. OZ-a u svezi s čl. 54. st.1. ZJB-a kada je ocijenio da predmetni Ugovor predstavlja ovršnu ispravu u odnosu na tražbinu radi čije naplate ovrhovoditelj traži ovrhu protiv drugoovršenika i na temelju istog odredio ovrhu, čime je  ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st.1. toč. 1. OZ-a.

 

11. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a uvažavanjem žalbe drugoovršenika ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i provedene ovršne radnje te odbiti prijedlog za ovrhu u odnosu na drugoovršenika, kao u točci I. izreke ovog rješenja.

 

12. S obzirom na ishod žalbenog postupka, drugoovršeniku pozivom na čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a pripada pravo na naknadu troška žalbe i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) u iznosu od 7.385,00 kn (Tbr. 13.toč.1.) sa PDV-om u iznosu od 1.846,25 kn (Tbr.42.) tj. u ukupnom iznosu od 9.231,25 kn, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu budući da spisu ne prileži dokaz o plaćanju iste, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke ovog rješenja.

 

U Rijeci 7. rujna 2021.

 

Sutkinja

Ingrid Bučković