1         Poslovni broj: 35 Gž-772/2021-2

 

 

Poslovni broj: 35 Gž-772/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. Ž., OIB: …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u S., protiv tuženika C. O. d.d., OIB: …, Z., Podružnica S., kojeg zastupa generalna punomoćnica R. G., dipl. iur., radi naknade štete, povodom žalbi tuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-502/2018 od 26. siječnja 2021., dana 7. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-502/2018 od 26. siječnja 2021. djelomično potvrđuje, a djelomično preinačuje tako da izreka u cijelosti glasi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.528,50 kn (sedamtisućapetstodvadesetosamkuna i pedesetlipa) sa zateznim kamatama tekućima od 26. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 7.528,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

             

"I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iz osnova nemedicinske tuđe njege i pomoći ukupan iznos od 15.057,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja po stopi od 8,14% godišnje a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 3 % sve do konačne isplate.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe snositi parnične troškove u iznosu od 15.200,00 kn.".

 

2. Navedenu presudu dvjema, sadržajno gotovo identičnim, pravodobno podnesenim žalbama pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili (?) nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (pogrešna odluka parničnom trošku nije žalbeni razlog propisan Zakonom o parničnom postupku), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete prouzročene prometnom nesrećom od 24. prosinca 2017.

 

6. Prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na sljedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

 

-          da je kritične zgode došlo do prometne nesreće u kojoj je na motocikl kojim je upravljao tužitelj prilikom njegova pretjecanja naletio osobni automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika prilikom skretanja ulijevo; da se tužitelj pred nesreću gibao brzinom oko 78 km/h, istom kao u trenutku sraza, a osiguranik tužitelja brzinom od oko 15-20 km/h; da bi se, od trenutka kada tužitelj reagira na opasnost, ako bi reagirao na kočnicu i poduzeo intenzivno kočenje, njegov motocikl zaustavio do mjesta sraza da se gibao brzinom oko 41,6 km/h ili bilo kojom manjom brzinom;

 

-          da je tužitelj u svojem iskazu naveo da je najprije pretekao dva vozila koja su se kretala ispred njega i kada je pretjecao vozilo osiguranika tuženika da je bio paralelno s tim vozilom te da mu je tada vozač tog vozila zapriječio put, pa prema mišljenju prometnog vještaka V. U. osiguranik tuženika nije mogao vidjeti motocikl koji se kreće iza dva automobila u trenutku kada se on osobnim automobilom uključuje na kolnik, time da je njegovo mišljenje i da je, gledano u vremenu i prostoru, tužitelj kao vozač motocikla ostvario prednost zauzimanja lijeve prometne trake prije nego što osiguranik tuženika kao vozač osobnog automobila počinje sa skretanjem ulijevo; suprotno tome, vještak T. S., koji je u povodu prigovora tužitelja, a uslijed smrti vještaka U. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, na ročištu odgovorio na postavljena pitanja, mišljenja je da u trenutku započinjanja lijevog skretanja automobila Golf motocikl nije bio u području mrtvog kuta i da je tehnički postojala mogućnost njihovog međusobnog uočavanja,

 

-          da je tuđa njega i pomoć vanbolnička i nemedicinska bila potrebna tužitelju 3 mjeseca do 5 sati dnevno, 6 mjeseci do 2 sata dnevno i još godinu dana po 1 sat dnevno, pri čemu se radi o savladavanju radnji i potreba osobno, higijeni, oblačenju, svlačenju, osnovnim biološkim potrebama i slično,

 

-          da nije sporno da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosi 21,00 kn,

 

te na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zaključuje da, s obzirom da je tužitelj prvi zauzeo lijevu prometnu traku i time prvi zauzeo prednost kretanja, postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu u omjeru od 60%, a doprinos tužitelja vlastitoj šteti u omjeru od 40% pa je na tom temelju u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev s obzirom da ukupna naknada štete po osnovi tuđe pomoći i njege za predmetno razdoblje iznosi 25.095,00 kn, a umanjena za doprinos od 40% upravo traženi iznos od 15.057,00 kn.

 

7. Tuženik je u pravu kada u žalbi prigovara da nije pravilna odluka prvostupanjskog suda o doprinosu tužitelja u omjeru od 40%. Ranije je navedeno da je sada pokojni prometni vještak U. iznio mišljenje prema kojem osiguranik tuženika nije mogao vidjeti motocikl koji se kreće iza dva automobila u trenutku kada se on osobnim automobilom uključuje na kolnik, dok je nakon njegove smrti vještak S. na ročištu 20. studenog 2020. iznio mišljenje da u trenutku započinjanja lijevog skretanja automobila osiguranika tuženika motocikl tužitelja nije bio u području mrtvog kuta i da je tehnički postojala mogućnost njihovog međusobnog uočavanja. Tuženik u žalbi prigovara da usmena dopuna novog vještaka nema težinu niti činjenično uporište kao cjelovito vještačenje vještaka U., međutim, iz stanja spisa proizlazi da se tuženik podneskom od 1. prosinca 2020. očitovao na mišljenje vještaka S., iznijevši svoje stajalište o predmetnom događaju i odgovornosti za isti te predloživši odbiti tužbeni zahtjev, ali bez prijedloga za novim vještačenjem ili dopunskim saslušanjem vještaka S.. Stoga neosnovano sada žalbom dovodi u pitanje dano mišljenje tog vještaka pa je, posljedično, na temelju istog prvostupanjski sud pravilno zaključio da nema osnove za potpuno oslobođenje tuženika od odgovornosti za naknadu štete, sve uslijed činjenice da je postojala mogućnost uočavanja tužitelja od strane osiguranika tuženika (u odnosu na žalbeno referiranje na iskaz tužitelja u kojem iznosi pretpostavku da je u trenutku kada je pretjecao treće vozilo bio paralelno s njime valja reći da iz nalaza vještaka U. proizlazi da je u trenutku kada je tužitelj reagirao na opasnost, odnosno 1 sekundu prije nesreće kada je osiguranik tuženika počeo skretati, motocikl bio udaljen od stražnjeg dijela osobnog automobila 17-18 metara) i da je tužitelj kao vozač motocikla prvi zauzeo lijevu prometnu traku (prije nego što je osiguranik tuženika kao vozač osobnog automobila započeo sa skretanjem ulijevo).

 

7.1. Unatoč tome, ocjena je ovog suda da je doprinos tužitelja vlastitoj šteti (prvostupanjski sud pogrešno govori o podijeljenoj odgovornosti, upotrebljavajući termin iz ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima) znatno veći, odnosno da iznosi 70%, dok odgovornost tuženika za štetu iznosi 30%. Tužitelj je, naime, vozeći na mjestu na kojem je brzina ograničena na 50 km/h brzinom od 78 km/h i pretječući kolonu vozila (odnosno tri vozila – on sam u iskazu na ročištu 12. studenog 2019. navodi: "U jednom trenutku ja sam odlučio izvršiti pretjecanje vozila koja su se nalazila u kretanju ispred mene i na isprekidanoj crti upalio sam lijevi pokazivač smjera i započeo radnju pretjecanja. Nakon što sam izvršio radnju pretjecanja dvaju automobila ispred sebe, u jednom trenutku treće vozilo  koje sam također pretjecao naglo je izvršilo radnju skretanja u lijevo i došlo je do sudara te sam ja odbačen na obližnje stupiće. Ovdje moram napomenuti da u trenutku dok sam pretjecao treće vozilo...") izazvao opasnu situaciju koja se u konačnici realizirala u prometnoj nesreći i tužitelju nastaloj šteti.  Stoga, iako na strani tuženika postoji odgovornost za nastanak nesreće, kako je ranije obrazloženo, postoji znatno veći doprinos samog tužitelja nastanku vlastite štete jer je upravo njegovo ponašanje kritične zgode sa svim svojim, prethodno opisanim, karakteristikama (pritom se s obzirom na navode žalbe napominje da tužitelj nije bio dužan voziti brzinom od 41,6 km/h, kod koje bi nesreća bila izbjegnuta, ali neovisno o tome, vožnja u naselju brzinom za 28 km/h većom od dopuštene predstavlja, osobito u kombinaciji s pretjecanjem triju vozila, ugrožavajuće i opasno ponašanje) dovelo do potencijalno opasne situacije (u kojoj vozilo osiguranika tuženika, valja ponoviti, nije bilo pretjecano od vozila koje se nalazilo neposredno iza, nego od trećeg u nizu vozila) koja se naposljetku i realizirala u prometnoj nesreći, a do koje ne bi došlo da je tužitelj sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama primijenio dužnu pažnju i poštovao ograničenje brzine i zabrane pretjecanja kolone. Ovaj sud zbog navedenog, a imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, ocjenjuje da je doprinos tužitelja vlastitoj šteti 70%, dok je tuženik odgovoran za naknadu štete u omjeru od 30%.

 

8. Kada se utvrđeni iznos naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege od 25.095,00 kn umanji za 70%, proizlazi da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.528,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je glede daljnjeg (a jednakog) iznosa od 7.528,50 kn (do potraživanih 15.057,00 kn) tužbeni zahtjev valjalo odbiti, i ujedno, s obzirom na jednak uspjeh u sporu, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, i to sve primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP).

 

8.1. Pritom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati.

 

8.2. U odnosu na dio toč. III/ tuženikovih žalbi u kojoj tuženik prigovara da je sud prvog stupnja propustio konstatirati preinaku tužbe u dijelu visine koja se tiče tuđe pomoći i njege te povlačenje dijela tužbe u dijelu koji se odnosio na troškove liječenja te troškove oštećenih stvari, valja reći da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije izrazio protivljenje novopostavljenom tužbenom zahtjevu niti je istaknuto nekonstatiranje od utjecaja na pobijanu odluku.

 

U Varaždinu 7. rujna 2021.