P-1484/19

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja G. R., K. 16, R., O.: …, koji je
zastupan po zakonskom zastupniku gradonačelniku, a on po punomoćnicima
odvjetnicima odvjetničkog ureda D. K. i J. P. iz R., protiv
tužene M. Ć., iz T., U., O.: …, sada odsutna i
nepoznata boravišta, zastupane po privremenom zastupniku H. B., odvjetniku u
S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene u
nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja R. P., odvjetnika u S. i
privremenog zastupnika tužene, te proglašenja presude od 6. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

I. Dužna je tužena u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 4.129,20 kn sa

zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 516,15 kn od 26.02.2016.g. do isplate, - na iznos od 516,15 kn od 26.03.2016.g. do isplate, - na iznos od 516,15 kn od 26.04.2016.g. do isplate, - na iznos od 516,15 kn od 26.05.2016.g. do isplate, - na iznos od 516,15 kn od 26.06.2016.g. do isplate, - na iznos od 516,15 kn od 26.07.2016.g. do isplate, - na iznos od 516,15 kn od 26.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 516,15 kn od 26.09.2016.g. do isplate, po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužna je tužena, u roku 15 dana, nadoknaditi tužitelju parnični trošak ovog
postupka u iznosu od 6.504,70 kn s zateznim kamatama koje teku od
presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2 P-1484/19

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. ožujka 2017. podnio tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se
navodi da je tužitelj vlasnik stana br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u
R., S. B., a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine
59,26 m2. Pred O. sudom u R. pravomoćno je okončan postupak posl. br.
P.-20/2016 rješenjem od 4. srpnja 2016. kojim se utvrđuje da je tuženica M. Ć.
smetala tužitelja G. R. u posjedu stana br. 7, koji se nalazi u suterenu zgrade na
adresu u R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne
površine 59,26 me, na način da je skinula službeni pečat G. R. i provalila u stan
te se nalaže tuženici vratiti tužitelju posjed predmetnog stana na način da mu preda
ključeve stana te stan slobodan od osoba i stvari te joj se zabranjuje svako takvo ili
slično smetanje posjeda predmetne nekretnine ubuduće, pod prijetnjom ovrhe uz
obvezu nadoknade tužitelju prouzročenog parničnog troška u iznosu od 2.800,00 kn,
sve u roku od 8 dana. N. se da je tuženica do predaje predmetnog stana u posjed
G. R. 15. rujna 2016. bespravno upotrebljavala isti u svoju korist, te nije podmirila
mjesečne iznose na ime uporabe stana, a u visini slobodno ugovorene najamnine.
Stoga tužitelj od tuženice potražuje naknadu koristi koju je ista ostvarila od uporabe
predmetnog stana i to u visini mjesečnih iznosa slobodno ugovorene najamnine, u
razdoblju od siječnja 2016. do kolovoza 2016. Visina najamnine za stanove u vlasništvu
G. R. propisana je Z. o utvrđivanju visine slobodno ugovorene
najamnine, a mjesečna slobodna ugovorena najamnina za predmetni stan iznosi 516,15
kn (59,26 m2 x 8,71 kn). Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom
će se obvezati tužena isplatiti tužitelju iznos od 4.129,20 kn s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškove
parbenog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu privremeni zastupnik tužene se opreza radi, jer istom nisu
poznate činjenice u konkretnom slučaju, protivi tužbi i tužbenim zahtjevima tužitelja kao
neosnovanima. Tužena spori, kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi
kako u prilog osnova svojeg traženja tužitelj dostavlja presliku pravomoćnog rješenja
zbog ogluhe O. suda u R. poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016.
godine, a na okolnost utvrđenja visine zaključka G. R. o utvrđivanju slobodno
ugovorene najamnine, ali iz naprijed opisanog rješenja nije razvidno o kojoj se nekretnini
konkretno radi, naime nije razvidno koju bi to nekretninu tužena navodno neosnovano
koristila, čak niti u historijatu tužbe tužitelja nije naznačena točna oznake nekretnine pa
je posve nejasno koju je to stvar navodno bez osnove koristila tužena.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom izvatka iz zemljišne knjige
od 9.ožujka 2017.god., grutovno-katastarske identifikacije od strane J. Š.,
dipl.ing.geod. od 13.ožujka 2017.god., kopije plana od rujna 1999.god., izvještaja o
otvorenim stavkama na dan 12.listopada 2016.god., rješenja zbog ogluhe O.
suda u R. broj P.-20/16-3 od 4.srpnja 2016.god., zaključka G. R. o
utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21.lionja 2011.god., uvjerenja o
prebivalištu tužene, izvješća P. postaje S. od 19.prosinca 2017.god., odluke o

3 P-1484/19

davanju stana na korištenje G. R. od 7.svibnja 1995.god., zapisnika o
bodovanju stana od 15.listopada 1988.god., ugovora o korištenju stana 8336 od

14.siječnja 1981.god, zapisnika G. R. od 10.siječnja 2016.god., saslušanjem
svjedoka R. G., M. D., I. O. i D. D. putem
zamolbenog O. suda u R., dok je sud odustao od izvođenja dokaza
očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, sve kao suvišan i
nepotreban dokaz koji bi doveo samo do odugovlačenja postupka i stvaranja
bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i
na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je pravomoćnim rješenjem
O. suda u R. pod broj P.-20/16-3 od 4.srpnja 2016. utvrđeno da je tuženica
M. Ć. smetala tužitelja G. R. u posjedu stana br. 7, koji se nalazi u suterenu
zgrade na adresi R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika,
ukupne površine 59,26 m2, na način da je skinula službeni pečat G. R. i
provalila u stan te je naloženo tuženici vratiti tužitelju posjed predmetnog stana na način
da mu preda ključeve stana te stan slobodan od osoba i stvari, te joj se zabranjuje svako
takvo ili slično smetanje posjeda predmetne nekretnine ubuduće, a što je i sud utvrdio
uvidom u presliku tog rješenja zbog ogluhe.

Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i visina istog.

5. Presudom P-1311/17 sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti. Međutim,
rješenjem Ž. suda u Z. 49 G.-734/2019-2 od 20. ožujka 2019. ukinuta
je navedena odluka te je predmet vraćen na ponovni postupak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a. i čl. 220. st. 2.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom
čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom
sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove
spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na
strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi
dokazi, te su utvrđene slijedeće činjenice.

8. Čitanjem pravomoćnog i ovršnog rješenja zbog ogluhe O. suda u
R. poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016. i vlasničkog lista, sud je utvrdio:
- da je tužitelj vlasnik stana br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u
R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine
59,26 m2,

- da je tužena bespravno koristila predmetni stan tako što je provalila u taj stan i skinula službeni pečat,

- da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem zbog ogluhe O. suda u R.
poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016. tuženoj naloženo da tužitelju preda posjed

4 P-1484/19

navedenog stana odnosno stana br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u
R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine
59,26 m2,

- da je tužena 15. rujna 2016. tužitelju predala posjed predmetnog stana, što proizlazi iz navoda samog tužitelja,

- da u spisu ne priliježe dokaz da je tužena za vrijeme dok je bespravno koristila predmetni stan podmirila najamninu.

9. Dakle, pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom utvrđeno je da je tužena
bespravno koristila točno određeni stan (stan br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na
adresi u R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne
površine 59,26 m2).

Pravomoćna sudska odluka djeluje između stranka na koje se odnosi te za njih
predstavlja individualni zakon kojeg su one dužne poštivati u cijelosti (res iudicata facit
ius inter partes). Nadalje, pravomoćna sudska presuda smatra se istinitom po načelu res
iudicata pro veritate habetur (presuđena stvar se prihvaća (uzima) kao istinita).
Slijedom navedenog ovaj sud ne može komentirati pravomoćne sudske odluke
(presude i rješenja), jer se one staraju istinitima i zakonitima te predstavljaju zakon za
stranke na koje se odnose.

Stoga dakle, ne može ovaj sud, u ovom postupku, utvrđivati je li tužena stvarno
koristila predmetni stan (stana br. 7. koji se nalazi u suterenu zgrade na adresi u R.,
S. B. 19, a sastoji se od tri sobe, kuhinje i nužnika, ukupne površine 59,26 m2)
ili koji drugi, jer bi to značilo nepoštivanje pravomoćne sudske odluke koja obvezuje
stranke.

Slijedom navedenog prigovor tužene da je nejasno koji je stan koristila tužena i da to treba utvrditi paušalni neargumentirani i usmjereni na odugovlačenje postupka.

10. Dakle, u konkretnom slučaju pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom
utvrđeno je da je tužena bespravno koristila točno određeni stan - stan br. 7. koji se
nalazi u suterenu zgrade na adresi u R., S. B. 19, a sastoji se od tri sobe,
kuhinje i nužnika, ukupne površine 59,26 m2.

Stoga je u nastavku potrebno raspraviti je li tužena podmirila dužnu najamninu za
korištenje toga stana koji se navodi u rješenju zbog ogluhe O. suda u R.
poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016.

11. Iz navedene pravomoćne i ovršne sudske odluke O. suda u R.
poslovni broj P.-20/2016 od 4. srpnja 2016. i izvještaja o otvorenim stavkama, sud je
utvrdio:

- da je tužena predmetni stan bespravno koristila od 8. siječnja 2016. do 15. rujna 2016.,

- da je tužena bespravnim korištenjem predmetnog stana isti koristila kao
nepošteni posjednik, jer je znala i morala znati da joj ne pripada pravo na posjed stana,
- da nije podmirila najamninu,

- da je mjesečni iznos najamnine za taj stan 516, 15 kn (59,26 m2 x 8,71 kn), što proizlazi iz priloženog cjenika G. R. i izvještaja o otvorenim stavkama,

5 P-1484/19

- da najamnina za taj stan u tom periodu iznosi ukupno 4.129,20 kn, kako je to
specificirano po mjesecima u izreci presude.

12. Za istaknuti je da u spisu ne priliježe niti jedan dokaz da je tužena podmirila
najamninu za utuženi period. Time tužena nije dokazala da bi podmirila utuženu tražbinu
na ime neplaćene najamnine, a što je dužan sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7.
st.1., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 2. i čl. 221.a ZPP-a). Sukladno pravilu o teretu dokaza,
kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti
sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju
tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili
ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

13. Pravni položaj nepoštenog posjednika tuđe stvari reguliran je odredbom čl.

165. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96,
68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,
143/12), dalje: ZV, koja propisuje nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati
vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi
koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije
zanemario. Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od
tri godine od dana kad mu je stvar predana.

14. Dakle, nepošten posjednik dužan je vlasniku stvari predati sve plodove i
druge koristi što ih je imao od stvari za vrijeme svojega posjedovanja. Osim toga dužan
je naknaditi vrijednost plodova koje je potrošio, otuđio ili uništio, a i vrijednost plodova
što ih je propustio ubrati.

Stoga je činjenični osnov za povrat koristi od nevlasnika, nepoštenog posjednika
slijedeći: tuženik je kao nepošteni posjednik faktično raspolažući s tužiteljevom stvari
ostvario koristi - npr. najamninu za vrijeme nepoštenog posjedovanja stana.

15. Pravni položaj stjecanja bez osnove uporabom tuđe stvari u svoju korist
regulirano je odredbom čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), daje: ZOO, koja propisuje da kad dio
imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema
osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu,
stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost
postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se
nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez
osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten
od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Taj zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO-a).
Stoga je činjenični osnov za povrat stečenog bez osnova slijedeći: tuženik je bez
pravnog osnova uporabio tužiteljevu stvar u svoju korist i time se obogatio za npr. visinu
najamnine.

6 P-1484/19

16. Ovdje je za ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda
Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama od 26. listopada 2009. ( Su-IV-188/09-7) i od

14. studenoga 2013. (Su-IV-127/13-8) koji glasi:

“"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u
posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten
posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar
uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski
nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120.
Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju
korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno
nepoštenje."

Dakle, iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi slijedeće. Ako je određena stvar
upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski
nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka

1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna
vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno
nepoštenje.

17. Slijedom svega navedenog tužena je, kao nepošteni posjednik, sukladno
odredbi čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, dužna vratiti tužitelju korist koju je imala od
bespravnog korištenja predmetnog stana, a to je visina slobodno ugovorene najamnine
u ukupnom iznosu od 4.129,20 kn, kako to tužitelj ispravno navodi u historijatu tužbe i
postavlja u tužbenom zahtjevu.

18. Odredbom čl. 1115. ZOO, propisano je da kad se vraća ono što je stečeno
bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj
nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog
mjesečnog iznosa na način kako je to specificirano u izreci presude.

Tužitelju zatezne kamate pripadaju i po odredbi čl. 29. ZOO-a koja propisuje da
tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju
osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela,
pa do njene podmire.

Slijedom navedenog sud je dosudio zatezne kamate od dospijeća svakog
pojedinom mjesečnog iznosa do podmire na način kakao je to specificirano u izreci
presude.

19. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155.
ZPP, jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu. Odluka o parničnom trošku temelji
se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je obistinjen trošak prema Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14,
118/14, 107/15).

7 P-1484/19

Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe iznos
od 500,00 kn, za zastupanje na 8 ročišta (15.03.18., 11.04.18., 17.05.18., 20.09.18.,

31.10.18., 06.12.18., 12.12.19., 05.07.21.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i
izvodili se dokazi u iznosu od po 500,00 kn, za zastupanje na 2 ročišta (16.10.17.,

23.11.17.) koja su odgovorena prije početka raspravljanja po 125,00 kn, što ukupno
iznosi 4.750,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 1.187,50 kn na ime pdv-a i iznos od
117,20 kn na ime troškova dostave po sudskom dostavljaču te iznos od 450,00 kn na
ime troškova objave oglasa, što sveukupno iznosi 6.504,70 kn.

Trošak pristojbe tužbe nije priznat, jer u spisu ne priliježe uplatnica kao dokaz da
je tužitelj dosita snosio taj trošak. Na ovu presudu se ne plaća pristojba jer se radi o
presudi koja je donesena nakon ukidne odluke, a u spisu ne priliježe uplatnica kao
dokaz da je tužitelj platio pristojbu za prethodnu ukinutu presudu. Stoga nije priznat ni
trošak sudske pristojbe na presudu.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od
presuđenja odnosno do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s
odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8.
ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16,
64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedeno sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 6. rujna 2021.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi v. r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi
Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u
postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl.

335. st. 11. ZPP).

DNA: tužitelju po pun
pz tužene

u spis