- 1 -              Rev 665/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 665/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., iz G., OIB ... Igora Tomazina, iz Kopra, 111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111, kojeg zastupa punomoćnik H. T., odvjetnik u D., protiv tuženika I. T., iz K., Republika Slovenija, OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u D., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3876/19-2 od 5. studenoga 2019., kojom je djelomično preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-718/2014 od 17. srpnja 2019., ispravljenoj rješenjem istog suda poslovni broj P-718/14-38 od 5. rujna 2019., u sjednici održanoj 6. rujna 2022.

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3876/19-2 od 5. studenoga 2019. u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka pod točkama II. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim ugovor o prodaji sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca dana 15. lipnja 2011., koji je ovjeren od strane javnog bilježnika N. V. iz D. dana 15. lipnja 2011. pod posl. br. OV-5506/11 i da isti ne proizvodi pravne učinke (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 143.369,50 kn u roku od 8 dana, dok je u preostalom dijelu, za iznos 100.530,50 kn, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen (kao neosnovan).

 

2. Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je ispravljena prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kao i u dijelu pod točkom II. izreke do iznosa dosuđenog parničnog troška 4.687,50 kn. Pod točkom II. izreke drugostupanjske presude, ispravljena prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelju dosuđen panični trošak preko iznosa 4.687,50 kn do dosuđenih 143.369,50 kn i suđeno je na način da je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka za iznos 138.682,00 kn odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke drugostupanjske presude tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu 1.950,00 kn, u roku od 15 dana.

 

3. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 2012/2020-2 od 17. veljače 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3876/19-2 od 5. studenoga 2019. radi pravnih pitanja:

 

“Da li je u postupku u kojem je sud propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi i dalje u postupku?

 

Da li se odredbe članka 40. stavka 5. Zakona o parničnom postupku, osim na slučajeve iz članka 40. stavka 4. Zakona o parničnom postupku imaju primjenjivati i na slučajeve iz članka 40. stavka 3. Zakona o parničnom postupku?“

 

4. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju revizijskog suda podnio reviziju protiv odluke o troškovima postupka sadržane u drugostupanjskoj presudi pod točkama II. i III. izreke zbog pravnih pitanja radi kojih mu je revizijski sud dopustio podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), u vezi čl. 400. st. 1. i 3. istog Zakona, predlažući ukidanje drugostupanjske presude u tom dijelu i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija tužitelja je osnovana.

 

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U revizijskom stadiju postupka predmet raspravljanja je odluka o troškovima postupka sadržana u drugostupanjskoj presudi, obzirom na prigovore tužitelja koji navodi da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio da je valjalo primjenom odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a  troškove parničnog postupka dosuditi sukladno vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

 

9. U konkretnom slučaju iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da je tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u odnosu na dva nenovčana zahtjeva koja je istaknuo protiv dva tuženika,

 

- da su tuženici u odgovoru na tužbu prigovorili previsoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora,

 

- da se je prvostupanjski sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u odnosu na jedan od zahtjeva tužitelja, te je predmet glede tog zahtjeva ustupljen trgovačkom sudu kao stvarno nadležnom sudu,

 

- da je tužitelj podneskom od 26. listopada 2015. povukao tužbu u odnosu na jednog tuženika, precizirao tužbeni zahtjev i naznačio vrijednost predmeta spora, različitu od one navedene u tužbi,

 

- da se je tuženik na pripremnom ročištu pozvao na navode iznesene u odgovoru na tužbu, pa tako i prigovor previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora,

 

- da sud tijekom prvostupanjskog postupka nije posebnim rješenjem odlučio o spomenutom prigovoru tuženika.

 

10. Prvostupanjski sud je kao mjerodavnu prihvatio vrijednost predmeta spora naznačenu u podnesku tužitelja od 26. listopada 2015., sukladno kojoj je odlučio o troškovima parničnog postupka.

 

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka i djelomično odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan, polazeći od toga da prvostupanjski sud povodom prigovora tuženika nije na prikladan način provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora (čl. 40. st. 3. ZPP-a) te da se stoga, primjenom odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a, ima smatrati da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

 

12. Odredbom čl. 40. ZPP-a propisano je:

 

(stavak 1.) "Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.",

 

(stavak 2.) "U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.",

 

(stavak 3.) "Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora."

 

(stavak 4.)“Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon šta strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.“

 

(stavak 5.)“Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.“

 

13. U vrijeme pokretanja postupka (27. listopada 2014.) odredba čl. 40. st. 3. tada važećeg Zakona o parničnom postupku glasila je:

 

"Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora."

 

14. Odredbe čl. 40. st. 2., 4. i 5. ZPP-a u relevantnom vremenskom razdoblju nisu izmijenjene.

 

15. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi čl. 40. st. 2., 4. i 5. ZPP-a, kao i ustaljenoj praksi ovog suda (izraženoj primjerice u odlukama broj Revr 1478/2016 od 15. listopada 2019., Rev-x 360/16 od 13. rujna 2016., Rev 2531/2016 od 18. lipnja 2019.) samo u situaciji ako tužitelj u tužbi (i do upuštanja tuženika u raspravljanje) ne naznači vrijednost predmeta spora, a niti vrijednost predmeta spora utvrdi prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 40. st. 4. ZPP-a, smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP-a).

 

15.1. Slijedom navedenog, pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojem u slučaju prigovora tuženika kojim on ističe da je tužitelj suviše visoko (ili pak suviše nisko) naznačio vrijednost predmeta spora a o kojem prigovoru prvostupanjski sud nije odlučio u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, valja primijeniti zakonsku presumpciju iz odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a i shodno tome odlučiti o troškovima parničnog postupka. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda, zakonska presumpcija iz odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a se primjenjuje samo u situaciji obrazloženoj pod točkom 15. ove odluke.

 

15.2. U konkretnom slučaju nije riječ o opisanoj situaciji iz točke 15. ove odluke jer je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora te stoga nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a od strane drugostupanjskog suda i dosuđivanju troškova parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora 50.000,00 kn.

 

15.3. Tuženik je pravovremeno (u odgovoru na tužbu a potom i na pripremnom ročištu) prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora, dok prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a te na brz i prikladan način provjerio točnost naznačene vrijednosti i potom rješenjem odredio vrijednost predmeta spora – što međutim iz razloga obrazloženih pod 15., 15.1., 15.2. ne može rezultirati primjenom odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a.

 

16. Prema ocjeni ovog suda, ukoliko prvostupanjski sud nije odlučio o pravovremenom prigovoru tuženika kojim je on istaknuo da je tužitelj suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, te prvostupanjski sud nije provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, ne može se smatrati mjerodavnom vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi (ili tijekom postupka, ukoliko je došlo do objektivne preinake tužbe) već je prvostupanjski sud dužan odlučiti o pravovremenom prigovoru tuženika; a niti je u takvoj situaciji, predviđenoj odredbom čl. 40. st. 3. ZPP-a, opravdana primjena odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a – što ujedno predstavlja odgovor na postavljena pravna pitanja.

 

16.1. Ovdje je za ukazati na zauzeto pravno shvaćanje revizijskog suda sa sjednice Građanskog odjela od 6. lipnja 2022., a koje glasi: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.".

 

17. Dakle, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 40. st. 5. ZPP-a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 40. st. 5. ZPP-a.

 

18. Radi iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

19. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka.

 

 

 

 

20. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 6. rujna 2022.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.