Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
1 Poslovni broj: Gž-1080/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA Županijski sud u Puli – Pola Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola |
Poslovni broj: Gž-1080/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga Mariji Sošić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. (OIB...) iz R., zastupanog po punomoćnici L. D., odvjetnici iz R., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ured državne uprave u P.-g. županiji, Služba za društvene djelatnosti, (OIB...), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 9. srpnja 2021. poslovni broj P-1185/2020-14, 6. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tuženičina žalba, preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1185/2020-14 od 9. srpnja 2021. i sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Z. R. da mu tuženica Republika Hrvatska isplati iznos od 14.051,47 kuna (četrnaesttisućapedesetjedna kuna i četrdesetsedam lipa) sa zateznim kamatama od 1. veljače 2019. do isplate.
I. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.250,00 (pettisućadvjestopedeset ) kuna od čega se iznos od 1.250,00 kuna odnosi na troškove žalbe, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 14.051,47 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 1. veljače 2019. do isplate, čime je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari, dok je djelomično odbijen zahtjev za plaćanje zateznih kamata na iznos glavnog duga za razdoblje od 15. studenoga 2017. do 1. veljače 2019., a o troškovima postupka odlučeno je na način da je tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 12.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženica zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, pobijajući i odluku o troškovima postupka. Posebno ističe kako se odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-46/2007 od 30. siječnja 2008. i Rev-2747/14 od 24. siječnja 2017. uopće ne odnose na situaciju kakva je predmetna. Dodaje i kako upravni postupak nije ugovorni odnos a da je ispunjenje uvjeta za ostvarivanje prava i visina novčanih sredstava koje se isplaćuju se navedeno razdoblje poznat tek po konačnosti odnosno izvršnosti rješenja o priznavanju samog prava. Ističe i kako je prvostupanjska presuda suprotna stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr-3942/94 od od 31. ožujka 1999. i Rev-736/2008 od 7. travnja 2010. a koje se odnosi upravo na pravnu situaciju kakva je predmetna u skladu s kojima presuđuju drugostupanjski sudovi u Republici Hrvatskoj u čitavom nizu odluka koje je tuženica dostavila u spis tijekom postupka. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva te da se tužitelja obveže naknaditi joj troškove postupka, uključujući i troškove za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, a podredno predlaže i ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojemu osporava navode iz žalbe i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu kao pravilnu i zakonitu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 14.051,47 kuna koji predstavlja zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu na razliku osobne invalidnine koje je od 1. lipnja 2012. iznosila 1.109,22 kuna mjesečno, a utvrđena je rješenjem od 28. lipnja 2017. te na koje je Ministarstvo branitelja dalo suglasnost 4. listopada 2017. slijedom čega je rješenje postalo konačno i izvršno 19. listopada 2017. pa mu je 15. studenog 2017. i isplaćena razlika u iznosu od 58.215,12 kuna bez zateznih kamata.
6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev prihvaćajući pravno stajalište ovoga drugostupanjskog suda izraženo u ukidnom rješenju poslovni broj Gž-465/2020 od 25. kolovoza 2020.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje
da je žalba osnovana jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. na koji se sadržajno poziva tuženica u žalbi kada prvostupanjsku presudu smatra proturječnom, jer se prvostupanjska presuda može ispitati, a i činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno.
9. Prvostupanjski je sud međutim pogrešno primijenio materijalno pravo a zbog toga su ostvareni razlozi za preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, budući da je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev priklonivši se pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda iznesenom u ukidnoj odluci koje nije pravilno jer je zasnovano na pogrešnoj ocjeni sadržaja sudske prakse na koju se poziva.
10. U ukidnoj odluci ovoga drugostupanjskog suda je naime izneseno pravno shvaćanje kako tužitelju, s obzirom na to da je u članku 110. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine 174/04, 52/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14 i 121/17 – dalje: Zakona o pravima hrvatskih branitelja) propisano kako obiteljska invalidnina, povećana obiteljska invalidnina, osobna invalidnina, doplatak za njegu pomoć druge osobe, ortopedski dodatak, i doplatak za pripomoć u kući pripadaju od prvog dana idućeg mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, ako su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava pa mu pripadaju i zatezne kamate te da je stajalište o obvezi plaćanja zateznih kamata počevši od dospijeća svakog mjesečnog iznosa, u konkretnom slučaju od 1. rujna 2012. i nadalje, već zauzeto u sudskoj praksi - odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-46/07 od 30. siječnja 2008. i Rev-2747/14 od 24. siječnja 2017.
11. Pomnijim razmatranjem navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i druge sudske prakse po pitanju isplata osobne invalidnine (i drugih prava koje proizlaze iz odredbe članka 110. st. 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja) dolazi se međutim do zaključka da se odluke u predmetima Rev-46/07 i Rev-2747/14 ne odnose na situaciju kakva je u konkretnom slučaju, kako to osnovano navodi i tuženica.
12. To se posebno odnosi na predmet Rev-2747/14 iz kojega je posve razvidno da je predmet spora bila isplata invalidnine o kojoj je već postojalo pravomoćno i izvršno rješenje (od 16. srpnja 1997.) koje je potom u reviziji statusa tamo tužitelja poništeno nakon više godina pa je uskraćeno daljnje plaćanje osobne invalidnine te je nakon što je utvrđeno da takvoj reviziji nije bilo mjesta Republika Hrvatska naravno bila u obvezi platiti sve uskraćene invalidnine utvrđene pravomoćnim i izvršnim rješenjem iz 1997. godine, a slijedom toga i zatezne kamate za sve uskraćene isplate od dospijeća, ali se ne radi o invalidninama za razdoblje prije donošenja rješenja kojim je ta invalidnina utvrđena.
13. Iz odluke Rev-46/07-3 od 30. siječnja 2008. ne proizlazi da se radi o revidiranom slučaju statusa tamo tužitelja, već o uskraćenoj isplati osobne invalidnine i posebnog dodatka po rješenju također od 16. srpnja 1997. kojim je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu zbog 70% oštećenja organizma od 1. kolovoza 1993. prema pojedinačnim iznosima nadalje, kao i da se radi o isplati ukupnog iznosa od 166.990,80 kuna "s pripadajućim zateznim kamatama" na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate.
13.1. Navodi iz navedene odluke o tijeku zateznih kamata su naime previše općeniti i nije moguće utvrditi jesu li zatezne kamate dosuđene na svaki pojedinačni mjesečni iznos iz razdoblja koje je prethodilo donošenju rješenja o priznavanju prava, dakle na razdoblje od 1. kolovoza 1993. do 16. srpnja 1997., ili su zatezne kamate na cjelokupni iznos za to razdoblje dosuđene tek od pravomoćnosti i izvršnosti rješenja, dakle od 1997. godine.
13.2. Ovdje je naime važno napomenuti kako su u više predmeta zatezne kamate na ukupni iznos invalidnine koji se odnosi na ranije razdoblje i zatražene tek od pravomoćnosti i izvršnosti rješenja a u nekim slučajevima pravomoćno odbijeni zahtjevi, što se sve može utvrditi iz opsežne sudske prakse, pa i iz prakse Vrhovnog suda RH na koju se poziva tuženica (Rev-736/08-2 od 7. travnja 2010.) u kojoj odluci je izraženo pravno shvaćanje kako je obveza isplate osobne invalidnine dospjela tek pravomoćnošću i ovršnošću rješenja kojim je utvrđena pa tek od tada teku i zatezne kamate prema odredbi čl. 277. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima.
14. Kako se odluka u predmetu Rev-2747/14 od 24. siječnja 2017. definitivno ne odnosi na slučaj o kakvom se radi u aktualnom predmetu, ne može se smatrati ni da je izmijenjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u odluci Rev-736/08-2 od 7. travnja 2010. niti postoji dokaz da je bilo tko u RH ostvario zatezne kamate po ovakvoj osnovi, kako to tuženica i navodi tijekom postupka.
15. Valja još naglasiti kako Zakon o pravima hrvatskih branitelja nema odredbe o zateznim kamatama pa tako ni u odnosu na osobnu invalidninu ili druga prava iz članka 110. st. 2. kojim je samo propisano da ta prava pripadaju od prvog dana idućeg mjeseca od podnošenja zahtjeva, ako su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava.
15.1. Postojanje tih prava, pa tako i prava na osobnu invalidninu te njezina visina utvrđuje se međutim tek nakon provedenog upravnog postupka donošenjem konačnog i izvršnog rješenja i tek tada je poznato postojanje obveze i njezina visina pa do tada tražbina nije bila ni dospjela niti je tuženica RH mogla biti u zakašnjenju.
16. Stoga u konkretnom slučaju tužitelj nema pravo na isplatu zateznih kamata jer je tuženica ispunila svoju obvezu u primjerenom roku nakon dospjelosti, budući da je rješenje o priznavanju prava na osobnu invalidninu postalo konačno i izvršno 19. listopada 2017. (kada je Ministarstvo hrvatskih branitelja dalo suglasnost) a isplata je izvršena 15. studenog 2017.
17. Okolnost što je postupak ostvarivanja prava za tužitelja bio dugotrajan pa slijedom toga očito i mukotrpan (zahtjev je podnio još 2012. godine) nije od utjecaja na početak tijeka zateznih kamata jer je, kao što je već navedeno, tuženica došla u zakašnjenje tek nakon konačnosti i izvršnosti rješenja donesenog u upravnom postupku, a zatezne kamate duguje samo tuženik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze (članak 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
18. Tužiteljev je tužbeni zahtjev stoga neosnovan pa ga je valjalo odbiti u cijelosti i na taj način preinačiti prvostupanjsku presudu, ne ulazeći pritom u prava koja bi eventualno pripadala tužitelju po osnovi prava na naknadu štete ili na suđenje u razumnom roku.
19. Odlučeno je i o troškovima cjelokupnog postupka tako da je tužitelju naloženo naknaditi tuženici cjelokupne troškove potrebne za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP) koji se sastoje od nagrade za sastavljanje odgovora na tužbu (1.000,00 kuna) i zastupanje na četiri ročišta sve po državnom odvjetništvu (članak 163. ZPP) i to pune nagrade za dva ročišta i 50% nagrade za preostala dva (3.000,00 kuna) te za sastavljanje žalbe (1.250,00 kuna) ili ukupno 5.250,00 kuna.
20. Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 373. točke 3. i 166. stavka 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Puli-Pola, 6. rujna 2021.
Sudac:
Marija Sošić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.