Poslovni broj: 7 Pž-4000/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-4000/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H.-E. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnica u Odvjetničkom društvu T. i P. u Z., protiv tuženika P. S. d.o.o. u stečaju, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-142/2021 od 9. lipnja 2021., 6. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-142/2021 od 9. lipnja 2021. u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. T. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-233/2020 od 17. studenog 2020. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 150,84 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2020. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-142/2021 od 9. lipnja 2021. u preostalom dijelu i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. T. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-233/2020 od 17. studenog 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 131,46 kn (stotridesetjedna kuna i četrdesetšest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2020. do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 282,30 kn (dvjestoosamdesetdvije kune i trideset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2020. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Uvažava se tuženikova žalba, preinačuje točka III. izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-142/2021 od 9. lipnja 2021. i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. T. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-233/2020 od 17. studenog 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 282,30 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2020. do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 282,30 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2020. do isplate.

2. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 20,69 kn (točka I. izreke) i u tom dijelu je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. T. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-233/2020 od 17. studenog 2020. ukinut (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (točka III. izreke).

3. Žalbu protiv prvostupanjske presude i rješenja je podnio tuženik iz svih zakonom dopuštenih razloga. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija prvostupanjsko rješenje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke. Tuženik u žalbi ukazuje na ostvarenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava koju je prvostupanjski sud počinio primjenjujući zastarni rok propisan odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, premda je iz spisa vidljivo da se radi o tražbini za isporučenu električnu energiju za kućanstvo koja zastarijeva u roku od jedne godine. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijane odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a (glede pobijanog rješenja), u   granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda djelomično zahvaćena pogrešnom primjenom materijalnog prava na koju osnovano žalitelj ukazuje u žalbi.

7. Predmet ovoga spora (u ovoj fazi postupka) je zahtjev za isplatu iznosa od 282,30 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade za električnu energiju isporučenu u razdoblju od veljače 2019. do siječnja 2020. za obračunsko mjesto u Z., P. .

8. Utvrdivši da je tuženik u poslovnom odnosu s tužiteljem i da kupuje električnu energiju od tužitelja, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tuženik dužnik utužene obveze jer je tužiteljeva tražbina nastala nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom pa je tužitelj u skladu s odredbom čl. 154. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, dalje: SZ) vjerovnik stečajne mase.

9. Međutim, osnovano žalitelj ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o pravu tužitelja zahtijevati ispunjenje duga od tuženika, a koji je rezultat pogrešne ocjene o promjeni zastarnog roka iz odredbe čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisanog za tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga. Ocjenjujući osnovanost tuženikovog prigovora zastare prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je na računu koji je tužitelj dostavio na okolnost postojanja poslovnog odnosa naznačeno da se radi o isporuci električne energije iz kategorije kućanstva, slijedom čega se treba primijeniti jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a za tražbine naknade za isporučenu električnu energiju. Premda se radi o računu za obračunsko razdoblje od 3. studenog 2018. do 4. studenog 2019. po kojem je tuženik vršio djelomična plaćanja, taj račun vjerodostojno svjedoči o poslovnom odnosu i događaju između stranaka, pa tako i ugovorenoj usluzi koja se odnosi na isporuku električne energije za potrebe kućanstva, a ne obavljanja tuženikove poslovne djelatnosti. Stoga, a neovisno od činjenice što dostavljeni račun datira iz vremena kojih prethodi nastanku utužene obveze, a imajući u vidu da tužitelj u konkretnom slučaju nije iznosio takve činjenične tvrdnje iz kojih bi proizlazilo da su se činjenice na kojima se temelji poslovni odnos između stranaka promijenile, o tuženikovom prigovoru zastare je valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a.

10. Iz spisa proizlazi da je ovaj postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu podnesenom javnom bilježniku 4. kolovoza 2020. radi prisilne naplate tražbine, pa je primjenjujući odredbu čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a trebalo zaključiti da su zastarjele sve pojedinačne tražbine koje su dospjele prije 4. kolovoza 2019., dakle u ukupnom iznosu od 131,46 kn (proizlazi iz otvorenih stavaka na str. 20. spisa). Stoga je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a u preostalom dijelu koji iznosi 150,84 kn i u kojem utužena tražbina nije zastarjela primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na    snazi platni nalog i obvezati tuženika na isplatu, kao što je to pravilno učinio prvostupanjski sud.

11. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj uspio u sporu s 53% svoga zahtjeva, a tuženik u preostalom dijelu od 47%, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. 12. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci.

Zagreb, 6. rujna 2021.

Sudac

Ružica Omazić v.r.